Glazba



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
19. rujna, 2003.

01 / Glazba
Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
18. rujna, 2003.

CLIENT: “CLIENT”, MUTE

POZERSKA PROVOKATIVNOST

Golem trud koji je uložen da bi ovaj ženski elektro-duet zvučao cool, dekadentno je i blazirano - odveć očigledan

Ovaj ženski elektro-duet prvo je ime na novoj etiketi Toast Hawaii koju je pokrenuo Andy Fletcher (Depeche Mode), a njihov je album u potpunosti snimljen u kući, uz pomoć laptopa, i gaji hladni synth-pop zvuk pomalo retro ozračja, sa slatkim vokalom, koji podsjeća na Human League. Sve zvuči super (cure, elektro-pop, lo-fi… šta vam se tu može ne sviđat?), bar dok ne poslušate album. Glazba je predopadljiva da bi imala elektro-punk šarm, a pre-nedorađena da bi parirala ozbiljnijim žanrovskim konkurentima. Golem trud koji je uložen da bi zvučale cool, dekadentno i blazirano odveć je očigledan. Pozerska provokativnost kojom dvije odrasle žene pokušavaju impresionirati tinejdžere svojom opasnošću i misterioznošću svojih čari nakon nekog vremena postaje komična.

Seks, droga, prostitucija koriste se na način na koji ih koriste modni magazini, kao “lifestyle” dekor koji proizvodu posuđuje instant-karakter. Tome je pridružena i apsurdna marketinška strategija koja uključuje skrivanje identiteta autorica – potpisuju se kao Client A i Client B i slikaju se bez glava - valjda u nadi da će svijet pobenaviti od neizvjesnosti koji se genij krije iza stihova “ooh I'm feeling all right tonight, feeling all right tonight, I'm feeling all right tonight, tonight, tonight…”.

Ta je strategija pomalo očajnička, kako u svojoj uzaludnoj tajnovitosti (svi znaju da su to Kate Hodges i Sarah Blackwood, iz meni drage grupe Dubstar), tako i u malodušnosti kojom se provodi (njihova se razmjerno popularna lica ipak nalaze unutar ovitka). No, najapsurdniji je razlog za obezglavljenost i bezimenost koji autorice navode. One (pazi sad!) žele biti vrednovane isključivo prema svojim umjetničkim zaslugama. I zato se predstavljaju kao četiri noge u crvenim štiklama? Zato su na singlu fotografirane pokleknute u pozu živih stolića za kavu? Zato je jedini krupni plan fokusiran na/među neimenovana bedra?

Baš su očitale lekciju trima generacijama feministkinja koje su smatrale da su upravo nedostatak lica i imena najkarakterističniji za seksističko prikazivanje žene. Ili je neko ovdje dobro polupao lončiće, ili je marketinški odjel odradio bolji posao prodajući im priču negoli pakirajući CD.

________________________________

“VERVE REMIXED 2”/“VERVE UNMIXED 2”, VERVE

Godina 2002. kultna je jazz-etiketa Verve objavila album na kojem su 12 pjesama odabranih iz njihovog prebogatog kataloga remiksirale aktualne zvijezde plesne scene. U isto vrijeme izdana je i kompilacija sa skladbama u originalu, za svu onu publiku koju će osuvremenjena verzija zainteresirati za jazz. Zamisao se pokazala iznimno uspješnom i bilo je samo pitanje vremena kada će se ukazati “Verve Remixed 2”. Na njemu je angažiran potpuno novi komplet DJ-eva, i oni još bolje koegzistiraju s jazzom od onih na prvome CD-u.

Cut&paste majstor Matthew Herbert i Gotan Project učinili su sjajan posao dodajući sinkopirani, njišući ritam glasu Oscara Browna Jr. i Sarah Vaughan. Svi su remiksi rađeni s mnogo osjećaja za atmosferu originala, osim možda "Blues for Brother George Jackson" (Mondo Grosso), koji odskače agresivnošću. Album s originalnim verzijama pjesama zbir je klasika (Astrud Gilberto, Nina Simone, Ella Fitzgerald, Dizzy Gillespie…) čiji naslov svjedoči o paradoksalnom obratu perspektive u suvremenoj glazbenoj produkciji. To su nemiksane, odnosno odmiksane pjesme. Original je mrtav – živio ne-mix.

ALIEN ANT FARM: “TRUANT”, DREAMWORKS

Već to što se riječ “ant” u nazivu albuma morala naglasiti velikim slovima govori da grupa ne ulaže puno nade u pamet potencijalne publike. Kalifornijski nu-metal bend najveću je promociju imao u prošlogodišnjim crnim kronikama, nakon što im se autobus na turneji sudario sa šleperom i ostavio ih ozbiljno ozlijeđenima. No, članovi su se grupe pokazali robusnima poput svoje muzike i vratili su se brzo, s producentima Robertom i Deanom DeLeo (Stone Temple Pilots) i albumom na kojem više nema zabavnih pjesama-atrakcija kao što su bile njihove metal-verzije Sade i Michaela Jacksona, ali zato jednoličnost tustih rock-himni razbijaju tex-mex utjecajima ("Never Meant", "Tia Lupe").

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA