Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Hrvoje Prnjak i Boris Rašeta

TKO IZDAJE HAAŠKI SUD?

U sjeni živahne političke igre u kojoj Ivica Račan, hrvatski premijer, uvjerava Haag i svijet da u Hrvatskoj nema Gotovine, odvija se nova drama na relaciji Haaški sud-Banski dvori. Tužiteljstvo u Haagu ovih se dana živo zanima za utvrđivanje identiteta “dubokoga grla” koje hrvatskoj javnosti najavljuje Haaške poteze.

U ovu mini istragu tužitelji su krenuli ponukani nedavnim novinskim napisima u kojima se spominju nove haaške optužnice. Sve što zasad znaju, jest da je izvor (ili izvori) hrvatskih medija visoko pozicioniran u hrvatskoj vlasti, što i nije osobito teško dokučiti ako se zna da većinu ekskluzivnih informacija o budućim aktivnostima Haaga objavljuju hrvatski dnevni listovi, koji su, izravno ili posredno, pod nadzorom državne vlasti.

HRVATSKA SE NE BRINE O SVOJOJ IMOVINI

Podatak je u priličnoj opreci s predodžbom većeg dijela naše javnosti: imovina hrvatskih pravnih osoba u Srbiji i Crnoj Gori veća je od imovine koju Crna Gora i Srbija imaju u Hrvatskoj!

Tragom ove informacije htjeli smo doći do konkretnih podataka i pretočiti ih u veliku novinsku temu, no ne lezi vraže: nijedna institucija u hrvatskoj državi danas nema ažurirane popise te vrste. U razgovoru sa dr. Božom Marendićem, voditeljem Vladina ureda za sukcesiju, saznali smo da se rečena procjena imovine temelji na jednoj davnoj inventuri službe društvenog knjigovodstva, a da se u međuvremenu tom problematikom nitko nije sustavno bavio.

Neobično je ipak da se o tako velikoj imovini - sjetimo se samo slučaja INA-e - uopće ne vodi računa. To, naime, nije samo knjigovodstveno pitanje. Jer, Hrvatska je blokirala (manju) tuđu imovinu, umjesto da benevolentnim pristupom problemu natjera i srpskocrnogorsku federaciju da razmisli o povratu (veće) hrvatske imovine.

A tko je odgovoran za nerješavanje tog problema? Po starom dobrom običaju - nitko.

SVAKI TJEDAN RAČUN JEDAN

Dok se Zlatko Tomčić i njegovi "seljaci" zaklinju u slogan "Vjera u Boga i seljačka sloga", novoustoličeni predsjednik Gradske organizacije HSS-a u Dubrovniku Bruno Stupin jako vjeruje u seks i novac koji ga, kako će reći u Dubrovačkom vjesniku - pokreću i stimuliraju. Uz te stimulanse Stupin priznaje i da je kratko u političkim vodama, ali naglašava da je "rođen kao HSS-ovac", no da je toga postao svjestan "tek sada". Vjerojatno od prije unatrag dvadesetak dana, kada su ga predsjednik Županijskog HSS-a Marinko Filipović i njegovi sljedbenici oktroirali kao čelnika dubrovačke organizacije te stranke u kojoj se još traga za navodno postojećom Stupinovom članskom iskaznicom.

No, ako se toj iskaznici ne može ući u trag, kako bi se ona predočila javnosti, Stupina kao stranačkog čelnika i direktora Robnih kuća Dubrovnik koji želi "participiranje u izvršnoj vlasti te kreiranju dnevne i dugoročne politike", uz seks i novac očito pokreću i stimuliraju dobre papice. Dakako, na tuđ račun.

Provodeći akciju "Svaki tjedan račun jedan", nezadovoljni radnici RK Dubrovnik koje Stupin sa svojim mentorom Filipovićem postupno "zbrinjava" na Zavodu za zapošljavanje, dostavili su Picaškandalu faksimil računa od 12.019,80 kuna koliko je na ime tog nestajućeg poduzeća spiskano u Villi Neretva u Krvavcu, nedaleko od Metkovića.

Vjerojatno se tako uz seks i novac postaje facom za tobožnje kreiranje dnevne i dugoročne politike...

LICEMJERJE MATEŠE, VRDOLJAKA I OBERSNELA

Do prošle subote Mediteranske igre bile su najpoželjnija sportska manifestacija na svijetu, barem ako ste čitali optimistične izjave riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela, te Zlatka Mateše, predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, Ivice Stošića-Miočića, glavnog tajnika HOO-a, te uvijek euforičnog Antuna Vrdoljaka, člana Međunarodnoga olimpijskog odbora, po kojima je pobjeda Rijeke na subotnjem izboru bila takoreći gotova stvar.

Budući da je, kao što je poznato, Skupština Međunarodnog odbora Mediteranskih igara donijela odluku da domaćinstvo Igara 2009. ipak pripadne Pescari, odnosno Italiji, Igre su odjednom postale besmislene (Obersnel), nižerazredna sportska manifestacija (Vrdoljak), a Hrvatska žrtvom politikantskih i mafijaških igara te prijevare (Mateša, Obersnel i svi ostali znani i neznani komentatori).

A sve to govore ljudi koji su u sport ušli po političkom ključu. SDP-ovac Obersnel (u vodstvu NK Rijeka, utjecajan i u KK Triglav osiguranju) i Antun Vrdoljak (nogomet, atletika, rukomet, itd.) zapravo su najmanje pozvani suditi o politikantstvu u sportu jer ga i sami reprezentiraju. Tako je Mateša zbog “pogrešnog” glasanja prozvao arapske zemlje, što “Hrvatska nije zaslužila i zbog povijesnih i zbog dnevnih odnosa”, dok je Vrdoljak glasanje Libije objasnio rečenicom: “To je ipak bila bivša talijanska kolonija.”

Kada smo već kod tobože neraskidivih veza između povijesti i glasanja za domaćinstvo sportski gotovo nezanimljive manifestacije, pitanje za Matešu i društvo: a zašto niste komentirali glasanje svih ex-YU republika, koje su redom glasale upravo – za Hrvatsku?!

PREDIZBORNA KAMPANJA U VRTIĆIMA

Da se bliže izbori na svojoj su koži osjetila i djeca u zagrebačkim vrtićima. Naime, nakon žestoke hajke koju je protiv lokalne koalicijske vlasti SDP-a i HNS-a predvodila HDZ-ovka Jadranka Kosor tvrdeći da njezina mandata nije izgrađen nijedan vrtić, gradski oci dosjetili su se rješenju problema.

Što su napravili? Promjenom odredbe ugovora sklopljenog između roditelja i predškolske ustanove, strogo su zabranili tetama u vrtiću da i dalje primaju papirnate ubruse, toaletni papir i maramice koje su dosad roditelji redovito morali nositi u vrtić. Od sada je taj trošak prebačen na gradske službe, koje tako pokušavaju stvoriti privid nekakve brige za mališane i vrtiće. Promjena, dakle, vrijedna divljenja i poštovanja. Doduše, vjerojatno je više papira potrošeno na njezino donošenje nego što ga se taj dan potrošilo u svim zagrebačkim vrtićima.

PROFESIONALIZAM MIRJANE HRGE

U svojoj Meti na Novoj TV, u posljednjim minutama prošle srijede Mirjana Hrga pokušala je nejakom novinarskom rukom odvaliti vruću profesionalnu pljusku Christiani Amanpour. Razvikanoj zvijezdi informativnog programa hrvatske komercijalne televizije zasmetalo je što CNN-ova vedeta u svojemu prilogu s pogreba Alije Izetbegovića nije spomenula da je o ratnoj ulozi pokojnoga predsjednika BiH istragu vodilo Tužiteljstvo Haaškog suda.

Potom su Hrgini gledatelji vidjeli prilog Christiane Amanpour, lijepo se uvjerili da je haaška istraga spomenuta u najavi iz CNN-ova studija, no to nije spriječilo Hrgu da nastavi profesionalno briljirati. Za ocjenu CNN-ova “nekritičkog” priloga upitala je svojega sugovornika u studiju – Jadranka Prlića!?

Potom je Hrga, profesionalna i provokativna kakvu ju je Bog već dao, pitala Prlića o Izetbegoviću kao političaru, o Alijinu odnosu s Tuđmanom, o haaškoj istrazi protiv Izetbegovića, ne dotičući nijednom ono o čemu već dugo pišu mediji u BiH: da je Haag jako zainteresiran i za istragu o Prilićevim ratnim djelima.

Hrgin je sugovornik, naime, bio predsjednik Vlade tzv. Herceg-Bosne u vrijeme osnivanja logora u Dretelju i na Helidromu. Prlić je, dakle, vodio hercegbosansku izvršnu vlast u vrijeme kada je su u toj paradržavnoj tvorevini bezočno kršena ljudska prava Bošnjaka i Srba.

Hrgu, međutim, to nije zanimalo. Štoviše, najavljujući Prlića, “zaboravila” je spomenuti da je vodio ratnu Vladu hrvatske paradržavice u Bosni i Hercegovini. Njezini ograničeni profesionalni dometi ovaj put neustrašivo su se usmjerili na difamiranje pokojnoga Izetbegovića; zločini koje su počinili Prlićevi podređeni očito ne zanimaju razvikanu zvijezdu Nove TV. Možda ih djevojčica smatra “povijesnom nužnošću”.

V. MATIJANIĆ

TATJANINI PROBLEMI S BIOGRAFIJOM

Tatjana Kralj-Draganić, donedavna glavna tajnica u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova i odnedavna ambasadorica u Ateni, nastoji pod svaku cijenu prikriti neke notorne istine o sebi: tek se prije nekoliko dana, naime, otkrilo da je dotična veleposlanica do 15. listopada bila službeno zaposlena u Državnome odvjetništvu, premda se zna da tužiteljski redovi dosad nisu davali ambasadore i premda se, također, zna da je gospođa Kralj-Draganić gotovo četiri godine bila glavna operativka u vanjskopolitičkom ministarstvu na Zrinjevcu. Višegodišnje prikrivanje istine ipak je provaljeno, jednako kao što je do Ferala ovih dana prodrla informacija o još jednom Tatjaninom pokušaju da skrije neke činjenice iz vlastite biografije, koje joj nisu po ukusu ili misli da nisu po ukusu nekom važnom.

Nova hrvatska veleposlanica u Grčkoj molila je, naime, djelatnike jedne domaće obavještajne službe da prilikom sigurnosne provjere, koju prolaze kandidati za diplomate, u njezin dosje ne upišu da joj rođeni brat živi u Beogradu - što je istina - nego da stave kako boravi u Milanu. Obavještajci se nisu previše obazirali na molbe nacionalno svjesne ambasadorice, ali je prilično nejasno zašto ta bliska prijateljica ministrice Gordane Sobol i suprugice Dijane Pleštine smatra da je Beograd sasvim neprilično mjesto za životno stanište njezina brata. I još je nejasnije zašto tako uporno pokušava sakriti detalje biografije koje smatra smetnjom na svom spektakularnom pohodu prema vrhovima hrvatske diplomacije, kad je na vlastitom primjeru mogla dobro naučiti kako glasi ona drevna zakletva što ju je zemlja dala raju.

I.

HRVATSKA JOŠ ČEKA GUDELJEVO IZRUČENJE

Antun Gudelj, ubojica načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira, i dalje bezbrižno živi u Australiji, unatoč činjenici da je hrvatsko Ministarstvo pravosuđa u studenome 2001. uputilo australskome ministarstvu pravosuđa zahtjev za njegovo izručenje. Hrvatsko veleposlanstvo u Canberri – tvrdi u odgovoru na Feralov upit pomoćnik ministrice pravosuđa Zdravko Stojanović – više je puta slalo upite o sudbini zahtjeva za Gudeljevo izručenje, no uglavnom je odgovarano lakonski da je “postupak u toku”. U srpnju ove godine predstavnik Ministarstva pravosuđa Australije službeno je posjetio hrvatsko veleposlanstvo u Canberri i rekao kako se Australija trenutno nalazi u postupku revizije svojih cjelokupnih bilateralnih odnosa vezanih za pitanja ekstradicije, zbog čega su svi otvoreni zahtjevi, pa tako i “slučaj Gudelj”, u stanju mirovanja.

Hrvatska je nakon toga uputila zahtjev za ubrzanje postupka izručenja, pozivajući se na bilateralni ugovor o izručenju između Hrvatske i Australije. Službenik australskoga Ministarstva pravosuđa nakon toga je zatražio da se prvotni hrvatski zahtjev preoblikuje u formu sukladnu australskim procesnim propisima, te da tako izmijenjen i ovjeren od strane državnog odvjetnika bude ponovno poslan radi lakšeg razmatranja. Hrvatska trenutačno radi na preinaci svojega zahtjeva.

Sve ovo naravno bilo bi nepotrebno da Županijski sud u Osijeku primjenom Zakona o općem oprostu(!) Gudelja nije oslobodio optužbe za ubojstvo Reihl-Kira i još dvije osobe, nakon čega je Gudelj otišao u Australiju. Tu je presudu potvrdio Vrhovni sud, potom ju je Ustavni poništio, a onda je isto učinio i Vrhovni sud. Naloženo je novo suđenje – naravno ako Gudelj, koji ima i australsko državljanstvo – ikada bude izručen.

D. HEDL

ČUDNA MORALNOST PREMIJEROVE SUPRUGE

Nakon što je izbjegla ispričati se javnosti i objasniti joj neke nimalo nevažne detalje vezane uz svoje imenovanje veleposlanicom, Dijana Pleština nije dugo čekala na nastavak vlastitog samoreklamiranja. Ignorirajući nekoliko tjedana ponavljanu molbu za razgovor za Feral Tribune, Račanova je supruga izabrala daleko prikladniji joj teren za trijumfalni come back: umjesto da odgovara pred političkom javnošću, dala je "ekskluzivni intervju" novom broju tjednika Story.

"Vjerovala sam da će javnost razumjeti da je prikupljanje novca i ugovaranje projekata za razminiranje posao koji moraju obavljati osobe s kredibilitetom", jadala se Pleština novinarki ovog časopisa za neemancipirane žene, zaodijevajući se plaštem moralne superiornosti: kaže da je zatražila razrješenje kad je postala svjesna da nema uvjeta za ambasadoricu, u skladu sa svojim stavom da nitko ne smije kršiti zakone i pravila. Ta nećemo valjda "odobravati model ponašanja koji podrazumijeva da jedan od supružnika nužno mora biti zatvoren u kući i ne pojavljivati se, ako je drugi sposoban napraviti nešto"!

Ante Gotovina bio bi moralni domoljub kad bi se samoizručio Haaškom sudu, ali nije nemoralan zato što se od njega skriva. A kamoli ako je kriv za ratne zločine. "Gospođa s kredibilitetom" je moralna jer je odstupila s položaja nakon što je otkriveno da je na njega imenovana mimo kriterija, ali nije nemoralna zato što se dala imenovati.

Priča o nepoznavanju propisa ne drži vodu, jer ne radi se o piljarici, već o sveučilišnoj profesorici politologije. A čak i za piljarice vrijedi načelo da nepoznavanje propisa ne oslobađa od odgovornosti. Čudna etička načela vladaju ovom zemljom, kad moćnici inzistiraju na vlastitoj moralnosti nakon što ih se zatekne s rukama u džepu.

T. GABRIĆ