Word Trade Center



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
7. studenoga, 2003.

01 / Word Trade Center
Srećko PULIG
WORD TRADE CENTER
6. studenoga, 2003.

MEĐUNARODNA ZAJEBNICA

Bilo bi dobro ojačati UN i poduzeti sve moguće korake da se uspostavi globalna vladavina prava. Vrlo je loše pretvarati se kako jaki UN i globalna vladavina prava već postoje. Većina zakonitih upotreba vojne sile u posljednjih trideset-četrdeset godina nije bila potvrđena rezolucijama UN-a: vijetnamska i tanzanijska intervencija, rat Indije protiv Pakistana, koji je rezultirao secesijom Bangla Desha i povratkom milijuna izbjeglica; izraelski preventivni napad na Egipat 1967. godine, nakon bijednog povlačenja snaga UN-a sa Sinaja; rat na Kosovu 1999. godine...

Pretpostavimo da su nacisti osvojili svijet i da je Treći Reich trajao svih tisuću godina koje je Hitler obećao. Bi li nakon tog vremena ideal ljudskih prava iščeznuo iz "krajolika međunarodne pravde"? Ne znam odgovor na to pitanje i mislim da ga nitko ne zna. No, nadam se da bi se ljudi u raznim dijelovima svijeta oduprli nacistima, a kada to učine, otkrit će - sve ako i imaju različite povijesti i kulture - da je njihovo iskustvo tiranije bilo istovrsno, a da je takav bio i njihov odgovor na nju.
MICHAEL WALZER, urednik časopisa Dissent, u intervjuu časopisu Imprints

AMERIKA I(LI) IMPERIJ

Živimo u vrijeme kad retorika carstva ne poznaje granice. U posebnom izvještaju “Amerika i Imperij” svojedobno se londonski časopis Economist zapitao trebaju li se Sjedinjene Države, u slučaju “promjena režima” u Iranu i Siriji, “ponašati mirno” ili trebaju biti “stvarno spremne da preuzmu breme bijelog čovjeka širom Bliskog istoka”.

Dan je odgovor kako to “nije vjerojatno” – američka posvećenost imperiju ne ide tako daleko. No, značajno je što je pitanje uopće postavljeno.

Sadašnji ratovi SAD-a u Afganistanu i Iraku naveli su promatrače da se upitaju ne postoje li sličnosti i povijesne veze između “novog” imperijalizma 21. stoljeća i imperijalizma 19. i ranog 20. stoljeća. Kao što je prije nekoliko mjeseci komentirao Jonathan Marcus, BBC-ijev analitičar: “Trebalo bi se sjetiti kako je prije više od sto godina britanski pjesnik Rudyard Kipling napisao svoju slavnu poemu o nečemu što je on nazvao ‘bremenom bijelog čovjeka’ – upozorenje o odgovornostima imperija, upućeno ne Londonu, već Washingtonu i njegovim novopronađenim imperijalnim odgovornostima na Filipinima. Nije vjerojatno da predsjednik George W. Bush čita Kiplingovu poeziju. No, Kiplingovi stavovi jednako su relevantni danas kao što su bili i kada je poema napisana, nakon posljedica što ih je izazvao španjolsko-američki rat.”
Urednički uvodnik u časopisu Monthly Review

________________________________

MAX FRAAD WOLFF i RICHARD WOLFF, američki ekonomisti, u Rethinking Marxism

EKONOMSKE NAKARADE

Privatne ekonomije slobodnog tržišta žive od širenja unutar i preko nacionalnih granica. Da bi transnacionalne firme i bogati investitori stvarali profit od rastućeg izvoza, uvoza i mogućnosti investiranja u inozemstvu, moraju imati svježe informacije, strategiju razvoja i svijet koji želi surađivati. Zato politički i ekonomski vođe rade s medijskim izdavačima i akademicima, ne bi li oni stvarali ekspanzionističke paradigme. Današnja paradigma za američku ekspanziju miješa rat protiv terorizma s globalnom misijom udjeljivanja demokracije i kapitalističkog prosperiteta. Odgovarajući stručnjaci identificiraju teškoće i razvijaju strategije za cijeli svijet, da bi ih prevladali. Gospodari industrije svijesti reklamiraju tu politiku kao ono što je bitno za sigurnost američkih građana, za demokraciju i prosperitet.

Afganistan je bio proba nove odjeće. Irak je prvi čin glavnog događaja. Nakon političke prijetnje – “tko nije s nama taj je protiv nas” – dolazi uravnotežujući čin ekonomskih nagrada i/ili vojnih odmazdi.


IAN WILLIAMS, američki novinar i publicist, u časopisu Dissent

DRUGA LIGA NARODA

Još uvijek većina ljudi u centru i na ljevici smatra UN i rastajući korpus međunarodnog prava, sve u svemu, dobrom stvari. Mislimo da bi rat trebao biti samo posljednje sredstvo i da je intervencija međunarodne zajednice beskrajno poželjnija od nezakonite vojne akcije. Zapravo, neki idu i dalje te čak i rat kao posljednje sredstvo smatraju nečim što se ne može opravdati: UN su organizacija za održavanje mira. No to je lažno idealistička koncepcija UN-a. Ta je organizacija uistinu posvećena miru, kako kažu neki pacifisti, no ona je osnovana da se bori za mir, ako je to nužno.

Širom svijeta nitko neće kupiti iračku naftu dok UN ne autorizira njezinu prodaju i tako joj ne da jasan pravni temelj. Čak i američke naftne kompanije djeluju u globalnom okruženju, gdje je velika većina vlada njihovih kupaca spremna nametnuti međunarodno pravo, tako da Pentagon mora pristati na Powellov pragmatizam ili snositi punu cijenu za samostalno upravljanje Irakom. Rezolucija br. 1483 bila je klasični slučaj diplomatskog dvosmislenog govora: nije u potpunosti legitimirala invaziju, a regulirala je njezin rezultat, otvarajući mogućnost za veću uključenost UN-a.

Može li se “popraviti” UN? Imajući na umu da je bio potreban Drugi svjetski rat da bi se popravila Liga naroda, nije vjerojatno kako bi itko od nas uistinu htio Treći svjetski rat da bi se reformiralo UN.

GENE RAY, američki kulturni kritičar, u časopisu Dissent

NUKLEARNO OKRUŽJE

“Službene” kategorije nametnute javnom diskursu o 11. rujnu služe da bi pojednostavile složenu pozadinu napada i blokirale svaku kritičku refleksiju o uzrocima.

Ono što nedostaje seciranju događaja objavljenom od strane ove oportunističke logike, procjena je rane i snažnih osjećaja straha i bijesa koje je izazvala. Rana ima dvije dimenzije. Kao prvo, nagrizla je pretpostavku o američkoj neranjivosti, otkrivši stvarne granice moći SAD-a: čak ni supersila ne može zaštititi svoje građane od svih vrsta opasnosti, pa ni kod kuće. Kao drugo, nagrizla je njegovanu kolektivnu predodžbu o sebi. Amerikanci su ustrajavali u zamišljanju sebe kao nacije s najviše vrlina i darežljivosti na svijetu. Sada im je okrutno jutro 11. rujna otkrilo da su meta žestoke mržnje. Napadi nisu samo zadali udarac simbolima američke moći, oni su i narušili identitet SAD-a... Nesvjesno, Amerikanci razumiju kako je službena slika njihove nacije utemeljena na fantaziji o posebnoj vrlini, koja ne može izdržati provjeru stvarnosti. No, na razini identiteta strah za osobnu sigurnost nakon 11. rujna miješa se sa strahom od sučeljavanja s tom fantazijom...

Što da se radi? Ako preventivni napadi nisu rješenje, što onda? Ako je nuklearno, kemijsko i biološko oružje ozbiljna i hitna opasnost (a jasno je da jest!), prestanimo ga onda testirati i proizvoditi. Učinimo “strateški izbor” da ga univerzalno, a ne selektivno, eliminiramo.


________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA