Dok nas slušate, gospodine Predsjedniče… pod tim naslovom britanske novine Guardian objavljuju pisma poznatih i nepoznatih Britanaca i Amerikanaca, u povodu Bushova posjeta Londonu.

BRITANSKI ŠPIJUNI

Dragi George,

čestitke na organiziranju vlastitog osiguranja, dok si u Britaniji. Možda si primijetio da naši policajci nisu mogli zaštititi kraljevsku obitelj od šaljivdžije obučenog kao Osama bin Laden koji je ušetao u Windsorsku palaču. Mislim da se nisi mogao osloniti na njihovu zaštitu od prave opasnosti.

Iskreno tvoj
MICHAEL PORTILLO, zastupnik u Parlamentu, konzervativac

ČAŠA VRUĆE KRVI

Dragi predsjedniče Bush,

siguran sam da ćete imati sjajnu malu čajanku s vašim kolegom ratnim zločincem Tonyjem Blairom. Isperite, molim, okus hladne zakuske čašom vruće krvi.

S poštovanjem.
HAROLD PINTER, dramatičar

PAZI LEĐA!

Dragi Jorge,
Pazi! Iza tebe!!
Hahahaha, zezam se.
Voli te
DBC PIERRE, pisac

RAMBO U LONDONU

Dragi George,

mrzi me buditi te iz tvoga sna u kojemu si super-heroj koji donosi demokraciju i slobodu nedovoljno razvijenim, ugnjetavanim zemljama. No, zbilja moraš provjeriti kako ti ide u jednoj od zemalja koju si upravo bombardirao slobodom.

Čuj me, habibi, nije još gotovo. Dopusti da ti to pojednostavim. Prosuo si punu čašu soka od rajčice na već prljav tepih i sada moraš pospremiti cijelu sobu. Nisi kriv za sav nered u sobi, no sam si se prijavio da ga počistiš. Kladim se kako bi, da ti je netko sve to objasnio, manje brzao u svoju pustolovinu Rambo u Bagdadu.

U svakom slučaju, nadam se da te sve ovo nije suviše uznemirilo. Ugodan boravak u Londonu, odmahni demonstrantima i prenesi moje pozdrave svojim stručnjacima za image. Kladim se da imaju vraškog posla dok naprave da dobro izgledaš.

Pozdravi,
SALAM PAX, bagdadski hacker

NE POVRAĆAJ NA KRALJICU

Dragi George,

ako već ne možeš činiti dobro, ne čini štetu. Tvoj državni posjet Velikoj Britaniji već je dovoljno riskantan, nepopularan i nezgrapan. Mnogi će Amerikanci nervozno prebirati televizijske vijesti suzdržavajući bijes, moleći se da nas posve ne osramotiš. Nemoj samo po domaćem teksaškom običaju zahvaljivati Tonyju Blairu na prijateljstvu. On i bez toga već ima dovoljno problema u laburističkoj stranci i ne treba mu od tebe novih javnih poljubaca političke smrti. Ne prekidaj ako te netko nešto upita. Pokušaj ne povraćati na kraljicu.
ELAINE SHOWALTER, pisac i profesor književnosti na Sveučilištu Princeton

POPIJ PIĆE

Dragi George,

prije svega, dopusti mi da ti kao izbjeglica zaželim dobrodošlicu u Englesku. Najprije dobra vijest, a ona je da obje tvoje kćerke ovdje mogu piti legalno. Vidiš, u Engleskoj vjeruju da si, ako imaš 18 godina i dovoljno si star da se možeš boriti i poginuti za svoju zemlju, na koncu sposoban i popiti piće ili dva legalno.

A sada loša vijest. Ne znam znaš li ti to, no većina ljudi izvan SAD-a ne poštuje te previše. Zapravo, ti neke ljude plašiš, a još više ih ljutiš. Možda ti se čini u redu što u SAD-u polako oduzimaš osobne slobode, no u Evropi i u ostatku svijeta to ne primaju s odobravanjem. Oni imaju dovoljno svojih briga, pokušavajući smisliti kako da zarade pristojnu nadnicu, živeći u sjeni zlosretne Svjetske trgovinske organizacije.
DAVE FULTON, komičar

POPULARNA FIGURA

Dragi George,

oprosti zbog kašnjenja na aerodromu – nitko nije upozoren da nikada nisi imao putovnicu. Hvala što si nas upozorio da tvoje tajno osiguranje potrebuje kolonu od više od 35 vozila.

Ti si ovdje, naravno, iznimno popularna figura i tisuće štovatelja doći će ti čestitati. Oni se očajnički žele s tobom rukovati i pročavrljati, pa će možda izraditi i posebne plakate, moleći te da “zaustaviš Busha”.
JOHN O’FARRELL, pisac

NE VJERUJEMO TI

Naš premijer nikada nije bio posebno pametan. Poznato je da je zaboravio svoje korijene i proizveo krizu identiteta, no to nije razlog da se Vi osjećate boljim od njega. Tonyju bi bilo bolje da ostane kod kuće negoli što se s Vama nalazi. Istina, proizveo je nevolja, zna biti grub sa svojim ljudima, no nema planova da pokori svijet. Ne Bushiću, prije no što je Vas sreo želio je samo pokoriti torijevce (i laburiste) i svirati svoju gitaru.

Sklonite se od njega jer ga zavodite na krivi put, korumpirate njegovu prostodušnost. Sada je dopustio da njegovi sugrađani muslimani budu mučeni, sada on misli kako svi mi izgledamo poput vašeg starog prijatelja gospodina Bin Ladena – i raste i sikhi i hipiji. U stvari je svatko tko je u posljednjih 30 godina putovao na Istok nervozan.

Stvar je u tome, Bushiću, što ti ne vjerujemo. Vidjeli smo što se događa kada se raziđeš sa svojim prijateljima i ne želimo biti bombardirani kada dođeš tražiti naše oružje za masovno uništavanje – kojega imamo poprilično. Kažeš da “vjeruješ u Boga”, no Bog ne vjeruje u tebe. To mi je rekao. Ali ne tvoj Bog.
Benjamin Zephaniah, pjesnik

________________________________

U osnovi svega je ono što možemo nazvati globalizacijom emocija. Teorija identiteta, društva i politike koja iz toga proizlazi, a po kojoj mi odsada kao i dosada živimo u međusobno jasno razgraničenim, nacionalistički organiziranim kontejnerima, povijesno je pogrešna.

U globaliziranoj televizijskoj kulturi ni sućut se više ne zasniva na nacionalnoj shemi prijatelj-neprijatelj. Otkad se televizijske slike ratnih djelovanja i njihovih žrtava mogu primati posvuda, shvaćamo kako nasilje u jednom kutku globusa može proizvesti spremnost na nasilje u mnogim drugim zakutcima.

Kada civili i djeca pate i umiru u Izraelu, Palestini, u Iraku ili u Africi, a ta je patnja pokazana dirljivim slikama u masovnim medijima, nastaje kozmopolitska sućut koja poziva na zauzimanje stava.

Kritičari rata u Iraku iz establishmenta ograničavaju se u svojim komentarima na argumente administracije, kao da su oni ozbiljno mišljeni: razoružanje, odvraćanje, veze s terorizmom.

Bojažljivo se osvrću na oslobađanje, demokratizaciju Bliskog istoka i slične stvari, koje čine nebitnom inspekciju oružja i sve što se događalo u Vijeću sigurnosti ili unutar odnosa među vladama.

Razlog je vjerojatno u tome što prepoznaju da je naduta retorika obavezna pratilja zbiljskog i posljednje sredstvo sile, a ne nosilac informacija. Još teže je ozbiljno shvatiti retoriku u svjetlu javnog prezira prema demokraciji, koji je prati, da se ne govori o prošlim postupcima i sadašnjoj praksi.