Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Ivica Đikić, Drago Hedl, Igor Lasić i Hrvoje Prnjak

HDZ ZA GUINNESSA

Što su divovska kravata oko pulske Arene ili najveći hrvatski doručak u Guinnessovoj knjizi rekorda prema onome što je HDZ napravio na svom stranačkom skupu u Osijeku? U šatoru veličine 60 puta 20 metara, dakle na 1200 metara četvornih u kojem su, uz Prljavo kazalište, Sanader, Glavaš, Šeks & company pokretali Hrvatsku, stalo je točno 15.000 ljudi. Oba podatka – ovaj o veličini šatora i onaj o broju posjetitelja su službeni. Prvi je iznio Branimir Glavaš osobno u Glasu Slavonije, a drugi je naveden u plaćenom oglasu HDZ-a, u kojem stranka zahvaljuje građanima na odazivu.

Prema procjenama novinara na osječkom HDZ-ovom skupu, računajući i one dovezene autobusima iz ravne Slavonije, bilo je između tri i tri i pol tisuće ljudi.

HDZ tvrdi da ih je bilo 15 tisuća i svi su stali u spomenuti šator.

Ne računajući prostor potreban za pozornicu na kojem su uz Prljavce stali i pokretači Hrvatske, ispada da je na svaki šatorski četvorni metar stalo 12,5 osoba! Rezultat vrijedan Guinnessa! No, Sanader & pokretači zacijelo imaju i na to odgovor: vidite kako su ljudi živjeli u četiri posljednje godine pod Račanom – toliko su mršavi da ih na četvorni metar stane više od 12.

PRIVILEGIRANI KUSTIĆ

Živko Kustić, grkokatolički svećenik i kolumnist Jutarnjeg lista i Glasa Koncila, također i čest gost Feralove rubrike Greatest Shits, već nekoliko godina stanuje besplatno. Ne, nije ovaj put riječ o tome da svi svećenici u Hrvatskoj stanuju besplatno, već o posebnom poslovnom aranžmanu što ga don Živko uživa u najboljem i najskupljem zagrebačkom Domu umirovljenika Centar u Klaićevoj ulici.

Kako iz dobro obaviještenih izvora saznaje Picaškandal, Kustiću je tu sitnu pogodnost, da ne plaća stanarinu ni režije, omogućio ravnatelj doma Ivan Šimunović, tvrdi kadar Hrvatske demokratske zajednice, o čijem je kriminalnom upravljanju Domom Centar Feral već pisao. A zauzvrat - da bi vuk bio sit i ovce na broju - popularni svećenik drži mise u domskoj kapelici, koju je Šimunović dao sagraditi prije nekoliko godina, čim je došao na mjesto ravnatelja...

STRAH OD HDZ-a NA HRVATSKOME RADIJU

Na predizbornom skupu HDZ-a u Osijeku, održanom u ponedjeljak 17. studenog Ivo Sanader okomio se na Hrvatski radio, navodno stoga što je novinarka dotične kuće na jednom od HDZ-ovih predizbornih okupljanja vidjela nešto manje pristaša nekoć vladajuće partije nego što su ih vidjeli Sanader i njegovi doglavnici. Šef HDZ-a kazao je, naime, u Osijeku da "Hrvatski radio može lagati do 23. studenoga", a zatim je istu prijetnju ponovio i u razgovoru s Romanom Bolkovićem na OTV-u. Protiv Sanaderovih čistilačkih najava prosvjedovalo je Hrvatsko novinarsko društvo i žurnalisti radijskog Informativnog programa, ali se uredništvo rečenog programa odlučilo za put kompromisa, pa je na hitnom kolegiju - što je sazvan u povodu najave lidera HDZ-a da će Hrvatski radio poslije izbora biti Hrvatski adio - izdan obvezatni naputak trudbenicima mikrofona: naputak, naime, novinarima zabranjuje da u svojim budućim predizbornim izvještajima prebrojavaju okupljene na bilo kojem i bilo čijem skupu.

Tako smo, eto, dobili i stvarnu potvrdu teze da strah i karijerizam ne poznaju kategoriju kao što je ponos.

CIBONA PREVARILA OBITELJ PETROVIĆ

Punih pet mjeseci prošlo je od utakmice između dviju selekcija košarkaške reprezentacije Hrvatske – aktualne i one iz 1992. godine - posvećene uspomeni na legendarnog košarkaša Dražena Petrovića. I makar je uoči te revije, koju je gledalo 3148 gledatelja s plaćenom ulaznicom, najavljeno kako će prihod biti uplaćen na račun Zaklade Dražen Petrović, koju je njegova obitelj osnovala s ambicijom humanitarnog djelovanja, na račun Zaklade nije uplaćena ni jedna jedina kuna od ukupno 150.430 kuna zarađenih prodajom ulaznica!

To su nam potvrdili i Aleksandar Petrović i njegova majka Biserka, ujedno i voditeljica Zaklade, ističući da se zbog svega “obitelj osjeća neugodno”, iako su organizaciju utakmice na sebe preuzeli Cibona VIP te Hrvatski košarkaški savez.

U Ciboni se pravdaju kako su samo na tiskanje prigodnih majica utrošili 100 tisuća kuna, i da su ukupni rashodi nadmašili prihode utakmice, dok u Savezu mudro šute. Inače, Ciboninu financijsku politiku vodi sveprisutni Bože Miličević, a Savezom već neko vrijeme predsjeda Ivan Šuker, zastupnik HDZ-a u prošlom sazivu Sabora, inače razvikan i kao “najveći financijski stručnjak u HDZ-u”, u što su se, eto, na ovaj način uvjerili i u Zakladi Dražen Petrović.

NEUKI VELEPOSLANIK

Ivan Del Vechio, bivši načelnik Sedme uprave Ministarstva vanjskih poslova zadužene za sigurnosne poslove, odnedavno veleposlanik u Izraelu, prije nepunih deset dana bio je žrtvom lopovluka u Tel Avivu. Naime, kako sam veleposlanik izvještava Ministarstvo, "dana 12. studenog, 2003. oko 17.00 sati, provaljeno je u službeno vozilo Veleposlanstva Republike Hrvatske u Tel Avivu BMW na parkiralištu trgovačkog centra u Herzlyi Pituachu, nedaleko od rezidencije VRH za vrijeme dok je veleposlanik bio u kupovini". Dodaje kako je o provali izviještena izraelska policija te kako je iz veleposlaničke torbe odnesen novac, identifikacijska kartica za ulazak u međunarodnu zračnu luku Ben Gurion, diplomatska putovnica i hrvatska osobna iskaznica. "U trenutku provale u vozilu nije bilo nikakvih službenih dokumenata", naglašava Del Vechio, iako, kako javljaju Picaškandalovi informatori, nije jasno kako to i zašto Del Vechio, kao veleposlanik i čovjek koji je donedavno bio zadužen za sigurnost, ne zna da se diplomatska putovnica i osobna iskaznica po diplomatskim pravilima ne nose u osobnoj torbi, nego se pohrane u sefu veleposlanstva, budući da u zemlji gdje se obavlja diplomatska misija - nisu potrebne. Ne navodeći kako i zašto, Del Vechio je tek na kraju dopisa Piculi dodao kako je ukupna šteta službenog vozila procijenjena na 300 američkih dolara.

MEDIJI I HOMOSEKSUALIZAM

U sklopu projekta “Mediji o homoseksualnosti”, lezbijska organizacija Lori iz Rijeke analizirala je tretman homoseksualnosti u hrvatskim medijima od 1. lipnja do 1. rujna ove godine. Lori je iščitavala tekstove koji su o istospolnoj ljubavi objavljivani u Večernjem listu, Jutarnjem listu, Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Globusu, Nacionalu, Imperijalu, Gloriji, Svijetu, časopisu OK i Feral Tribuneu.

Na temelju 267 članaka objavljenih u pobrojanim novinama Lori je sastavila izvještaj u kojemu zaključuje da su “očite neke promjene u načinu na koji se pristupa temi homoseksualnosti” u odnosu na 2001. godinu, kada je provedeno prvo takvo istraživanje. Ističe se da je znatno smanjen broj članaka zabavnog karaktera o homoseksualnosti, a sve češće je “tematiziranje homoseksualnosti u člancima vezanim za politička događanja”. S druge strane, “zabrinjavajuća je pojava većeg broja članaka koji homoseksualnost stavljaju u negativan kontekst”, naglašavaju u udruzi Lori.

A sada malo o Feralu. Kako stoji u izvještaju udruge Lori, “Feral Tribune upoznat je s problematikom homoseksualne zajednice i pristupa temi na ozbiljan i senzibilan način što doprinosi promicanju prava ove iste zajednice”. Uz to, Feralovi članci o homoseksualizmu pisani su “na ozbiljan pozitivan način”, što, ističu u udruzi Lori, “doprinosi potrebnom i željenom načinu pisanja o ovoj temi”.

V. MATIJANIĆ

SUDSKA HARANGA PROTIV FERALA

Županijski sud u Zagrebu, točnije, sutkinja Nedjeljka Domović, potvrdila je presudu zagrebačkoga Općinskog suda u tužbi korčulanske knjižničarke Izabel Skokandić protiv Ferala s početka prošle godine, kada je dosuđeno da Feral plati 30 tisuća kuna naknade na ime duševne boli što ju je izazvao u “djevojčice sa žigicama”. Naime, Feral je u više navrata pisao o tome kako je Skokandićeva 1997. uništavala knjige na srpskom, ili na ćirilici, ili od beogradskih i sarajevskih izdavača, kao v.d. ravnatelja Gradske knjižnice “Korčula”. Ali, sutkinja Dubravka Migotti-Gajski, baš kao i njezina drugostupanjska kolegica Nedjeljka Domović, zanemarile su sve dokaze što ih je Feral iznio, svjedočanstva i dokumente, na način koji nema veze sa zdravom pameću.

Obje sutkinje našle su, dakle, da ti dokazi nisu to što jesu, da u njima ne piše ono što piše i da nisu bili datirani kad su bili. Tendenciozno je interpretirano svjedočenje novinara-autora teksta zbog kojeg je Feral ovako kažnjen, a za njegovo pisanje rečeno je da ne opravdava javni interes niti je učinjeno u dobroj vjeri. Za čin Izabel Skokandić, međutim, kaže se da “nisu bacane knjige s određenom namjerom ili iz nekih ideološko-političkih ili inih razloga, već sukladno naputcima pretpostavljenih i u skladu s pravilima struke”.

Ama, kojim to pravilima, znajući da smo priložili službeno ovjereni dokument kao dokaz da tretman knjiga Skokandićeve nije bio u skladu s “pravilima struke”, nego je naprosto iskrenula konkretne knjige u kontejner za smeće?! Ili zagrebačke sutkinje možda imaju na umu “Obvezatni naputak” ministrice kulture Vesne Girardi-Jurkić, kojim je 1992. godine zaista bio otvoren prostor za uništavanje “nepoćudnih” knjiga u hrvatskim bibliotekama, iako je i tada bilo predviđeno da se o tome barem napravi zapisnik. Pa, i to je bilo previše posla za higijeničarku s Korčule, no premalo dokaza, čini se, za vrle sutkinje Migotti-Gajski i Domović!

I. LASIĆ

SANADEROVE UCJENE

Kao što smo već nekoliko puta pisali, protiv HDZ-ova šefa koji bi želio biti budući premijer Ive Sanadera, vode se istražne radnje nakon kaznene prijave za zloupotrebu službenog položaja radi protupravnog stjecanja koristi za sebe i svoju obitelj. Sanader je u svojstvu predstojnika Tuđmanova ureda 1996. godine iz prizemnog stana u Kozarčevoj 21 iselio tadašnju stanarku i po povoljnim uvjetima otkupio tu nekretninu.

Ovih dana doznajemo da Sanaderovi marifetluci u Kozarčevoj time nisu bili okončani. Razgovarali smo s njegovom bivšom susjedom na istoj lokaciji, T.K., koja nam je potanko ispričala kako je današnji predsjednik HDZ-a, došavši u vlasništvo stana na drugom katu, pa zatim i u prizemnom, započeo s dugogodišnjim pritiscima na ovu stariju gospođu i njezinu kćer, radi njihova iseljenja s prvog kata. Pritisci su trajali od 1997. pa do 1999. godine, a odvijali su se u rasponu od namjernog oštećivanja zajedničkih instalacija, čime bi u stanu T.K. bila izazivana “poplava”, pa do dolazaka nekih čudnih momaka njezinoj kćeri na radno mjesto s vrlo konkretnim argumentima da joj je najbolje iseliti se.

Nakon tri godine maltretiranja gđa T.K. je popustila. Stvar je opet bila izvedena uz pomoć zagrebačkog Gradskog stambenog fonda: dodijeljen joj je drugi, zamjenski stan, no daleko manji i na neusporedivo neatraktivnijoj lokaciji. Sanader se pak sa svojom obitelji mogao nesmetano rasprostrijeti po čitavoj kući u Kozarčevoj 21.

T. GABRIĆ

AMNESTIRANJE BEZ POKRIĆA

Predsjednik RH Stipe Mesić izjavio je za nedjeljno izdanje podgoričkoga lista Dan da za bombardiranje Dubrovnika nije bila odgovorna tadašnja crnogorska vlast, nego vojni vrh bivše JNA i Slobodan Milošević. Odradivši povjesničarski izlet u blisku prošlost, Mesić je uletio u faktografske netočnosti kao i u desetak godina stare razmirice koje se u povodu “rata za mir na dubrovačkom području” vode između Beograda i Podgorice. Nema, naime, nikakve dvojbe da je ta faza rata osmišljena i planirana u Beogradu, baš kao što nema ni dvojbe da su ulogu izvršitelja prljavih radova preuzeli JNA i pridružene joj jedinice iz istočne Hercegovine i Crne Gore, točnije, Trebinja i Podgorice.

Ponesen vjerojatno prethodnim isprikama Mila Đukanovića i Svetozara Marovića, visokih crnogorskih ratnih i poslijeratnih dužnosnika “za sva zla i patnje nanesene devedesetih”, Mesić je, ganjajući JNA i Vožda, u Danu otišao korak dalje, gotovo amnestirajući cjelokupnu bivšu podgoričku vlast za ratna događanja oko Dubrovnika.

Mesićeve rečenice u potpunom su nesuglasju s, primjerice, ulogom Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika Predsjedništva Crne Gore i Miloševićeva prvog podgoričkog poslušnika bez čijega se znanja nije mogla odvijati ni jedna akcija famoznog “rata za mir”. On, među ostalim, 1. listopada 1991. godine (vidjeti faksimil) naređuje angažiranje posebne jedinice crnogorskog MUP-a u “ratnom sukobu na granici između Republike Crne Gore i Republike Hrvatske”, čime ne ostavlja prostor naknadnim tumačenjima što se ustvari tada događalo i tko je s podgoričke strane bio broj 1.

Usput, i pred ICTY-jem se Bulatović tretira kao član Miloševićeve “zločinačke organizacije”, pa je zaista nejasno što je Mesić, kao poznati borac za personalizaciju krivnje u Haagu, htio postići onako neutemeljenom izjavom u Danu.

L. BRAILO