Gotovo je s komunikološkom mutavošću. Otkako je postao kardinal, gledamo sasvim drukčijeg Bozanića, kojemu više ne treba vaditi kliještima riječi iz usta, i koji je ovih dana, osim uobičajenih božićnih poslova, održao i jednu konferenciju za tisak i dao poveći intervju. Nečuveno puno za tog zakletog šutljivca.

Ali, sada kad ga je krenulo, stavio nas je pred nove muke, jer treba izaći na kraj s tom bujicom dugo zatomljivanih riječi. Usto, kardinal je vraški ambiciozan, obračunavajući se, ni manje ni više, s dva povijesna diva, kapitalizmom i komunizmom, koje još dovodi i u nekakve zapetljane svojbinske odnose, od kojih boli glava.

Napao je najprije MMF što je tražio ukidanje zabrane rada trgovina nedjeljom, nazvavši to advokaturom u korist kapitala, a protiv malog čovjeka, što je, hajde, još i čista misao. Ali je onda oderao i dosadašnju vlast, za koju otprije znamo da je odvjetnica "komunističkog mentaliteta", i to ne, kako bi se očekivalo, zbog lijevih skretanja, nego zbog – poslušnosti tom kapitalističkom agentu.

I tu počinju problemi. Jer, kardinal zatim miješa kruške i jabuke i kada komentira ustavnu tužbu trgovaca na zabranu rada nedjeljom. Očito zato da tu tužbu posuši, preventivno je udario i po sudstvu, rekavši da je i ono još pod komunističkim, čak sovjetskim utjecajem.

Opet nije jasno zašto bi se komunističko sudstvo držalo za isti štap s kapitalističkim eksploatatorima, a bogami je bedasto ne vidjeti i da je Ustavni sud možda i posljednja utvrda najtvrdokornijih tuđmanovaca. Ako to na Kaptolu ne primjećuju iako su praktički i u fizičkom susjedstvu tog Suda, onda se to uobičajenim okulističkim pojmovima ne da objasniti.

Stvar je očito u nečemu drugome. To je da ovdašnja Crkva mentalno još nije izašla iz komunizma, pa joj je sasvim promaklo da se neovisna Hrvatska, koja je dosanjana bez trunke kritičke refleksije, vjenčala za prilično rabijatnog kapitalističkog momka. To je tim čudniji propust što kritika, pa i borbeno oponiranje kapitalizmu, ima u Katoličkoj crkvi u svijetu sasvim zavidnu i plodnu tradiciju.

Ali, eto, naši crkvenjaci sve su to prespavali, kao Bogovićevi lički medvjedi, i sada kada se napokon bude, veliki trgovački lanci koji rade nedjeljom izgledaju im kao sotonističke katedrale u kojima ministrira kršćansko roblje.

Da, stvarno nije lako trgovcima nedjeljom! Ali, za potpuni povratak u stvarni život Crkva bi se morala hitno raspitati kako im je od ponedjeljka do subote.

Marinko ČULIĆ