Film



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International


Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator


Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
30. prosinca, 2003.

01 / Film
Dragan JURAK: FILM
29. prosinca, 2003.

HRVATSKI FILM: REZIME IZNADPROSJEČNE 2003. GODINE

NEMA FILMA BEZ MRAKA

Berlinski Vinko Brešan je sa "Svjedocima" neprikosnoveni broj 3 hrvatskog filma 2003. godine; profesor Ogresta je s filmom "Tu" sigurni broj 2, dok su Boris Ivković, sinjski Bruce Lee, i Mario Kovač, jedan od redatelja kung-fu-romance "U kandžama velegrada", definitivno najveće ovogodišnje zvijezde Cro-filma. Kovač izgleda jednako ludo kao i njegov proteže Bore Lee, a usto pokazuje i potpuno netrasherski talent za žanrovsku parodiju

Po završetku zagrebačke premijere svojega najnovijeg filma, kung-fu-romance/religiozno-socijalne drame "U kandžama velegrada", Boris Ivković alias Bore Lee izašao je pred krcatu Močvaru. Navijački euforična publika, koja je čitavo vrijeme projekcije pušila i ispijala pivo, dočekala ga je povicima. Bore Lee je stao pred svoje fanove, bez riječi izvadio par nunčaka, pa počeo munjevito njima vitlati, prebacujući ih iz ruke u ruku, preko ramena, iza leđa, ispod koljena, preko glave i ispod pazuha. Dok je prvih sedam redova Močvare žmirkalo u iščekivanju kako će njihovoj zvijezdi četrdesetak centimetara dugačke nunčake izletjeti iz ruku, sinjski Bruce Lee dohvatio je još jedan par nunčaka. Izvodeći osnovne borilačke vježbe s dva para letećih drvenih pendreka Bore Lee je polako stišavao publiku.

Žene, i muškarci slabijih živaca, spuštali su poglede i podizali ruke pred glavu. Povici poticanja i odobravanja čuli su se još samo iz zadnjih redova. A iznad sve te napetosti, i iščekivanja kada će se nunčake zakoprcati zrakom i zaustaviti na bradi nekog studenta indologije, pojavilo se jedno fundamentalno pitanje: "Ma, je li Bore Lee zbilja najveća zvijezda hrvatskog filma?"

U tome trenutku publika je u Močvari bila spremna priznati Borisu Ivkoviću što god treba.

Da! Bore Lee je najveća zvijezda hrvatskog filma u 2003. "Svjedoci" Vinka Brešana, sa svojom zahtjevnom narativnom strukturom i važnom tematizacijom zločina Domovinskog rata, ušli su u službenu konkurenciju Berlinskog festivala. I to je prvi film nekog hrvatskog autora u službenoj konkurenciji još od Zafranovićeve "Okupacije u 26 slika". Profesor Zrinko Ogresta snimio je, onako ex cathedra, možda i najbolji hrvatski film od samostalnosti nakon Brešanovih komedija. "Tu" je Ogrestin fantastičan skok na stranu dobra. Još fantastičniji i nevjerojatniji skok na stranu dobra učinio je i zloglasni Jakov Sedlar s "Milošću mora", jednim suvislim filmom, sa zanimljivom idejom i solidnim scenarijem.

Branko Ivanda snimio je ekranizaciju Araličina "Konjanika" i u tom ekraniziranju bilo je dosta smisla. Petar Krelja nakon pauze od četrnaest godina ponovno se pojavio u Puli, gdje je za svoj film "Ispod crte" dobio nagradu publike... No, dok je Bore Lee u zadimljenoj Močvari vitlao nunčakama svi ti Berlinski festivali i profesorski filmovi činili su se nekako pretankima i prekratkima.

"U kandžama velegrada" sedmi je film Borisa Ivkovića, redatelja, glumca – pjesnika, naravno, i jednog od rijetkih domaćih ridikula koji nacionalnu prepoznatljivost nije stekao kao nositelj nezavisne liste na parlamentarnim izborima. Svoj prvi film, petnaestominutni "U kandžama orla", Bore Lee je za pedeset maraka snimio još 1993. Za njim su slijedili jednako poetski dotjerani naslovi – "Rušilački udarci", "Smrtonosna igra", "Otrovne ruke"... – i sada kao parafraza naslova prvijenca: "U kandžama velegrada".

Tom svojom kung-fu serijom Bore Lee je nastavio svijetlu tradiciju hrvatskog amaterskog, underground, trash filma Stjepana Sabljaka ("U okruženju"), Zvonimira Maycuga ("Oaza"), i neokrunjenog kralja domaćeg bijelog trasha, pokojnog Darka Vernića-Bundija ("Izgubljeno blago"). Sa zagrebačkom "produkcijom" "U kandžama velegrada", toj tradiciji kempovskog amaterizma dodana je i parodija. Režiseri Mario Kovač, Krešimir Pauk i Ivan Ramljak, koji su s dečkima iz Močvare napisali i scenarij, stavili su Borisa Ivkovića u parodijski okvir. Za razliku od Bundija koji se nikada nije šalio sa svojim filmovima, "U kandžama velegrada" ispao je to bolji što je domišljeniji kao parodiranje honkonških kung-fu filmova, te parodiranje samog lika Bore Leeja.

Naravno, kao i kod Malnarova Nightmare Stagea, pitanje je koliko se tu izruguje i komercijalizira jedna hendikepirana osoba, a koliko je riječ o uvođenju hendikepirane osobe u društveni život. U svakom slučaju, gledajući Malnarovog Cezara i Orfeja u ulogama Bore Leeova anđela i vraga čini se kao da Malnar sjedi na hrvatskom Hollywoodu, rudniku ridikula koji već za stotinjak eura mogu postati hrvatske filmske zvijezde. Dovoljna je samo mala digitalna kamera i par slobodnih vikenda nekog kreativca poput Marija Kovača pa da se masovno, kao u nekoj kung-fu mori, Akademije dramskih umjetnosti, počnu štancati zvijezde hrvatskog filma.

Sve sami Bore Leeovi, Cezari, Orfeji, Rikardi Moritzi, Borisi Mikšići, i slična bulumenta heroja za metropolsku, studentsku, underground publiku. Jer ako pod stare dane može ludovati Fadil Hadžić ("Doktor ludosti"), ako art-ludilo može spopadati naše najbolje i najmlađe – Nolu, Rušinovića, Jurića – zašto ne bi ludovali i oni najluđi među nama. Sve pod motom: "Dosta je lažnjaka, želimo prave vrijednosti."

I sad, na kraju, kad se rezimira filmski izdanprosječna 2003., je li Bore Lee zbilja najveća zvijezda hrvatskog filma? Našlo bi se za tu tezu i ozbiljnih argumenata. Recimo, ovako oduševljenu publiku hrvatske redateljske vedete ne mogu pronaći ni među najužom rodbinom. A publika je ipak ključni faktor "star-sistema".

No ipak, kad je Bore Lee prvo umirio jedan par nunčaka, pa onda i drugi, nametnula se i mala korekcija rezimea 2003. Ako Boris Ivković i nije najveća ovogodišnja zvijezda hrvatskog filma, onda bi to mogao biti Mario Kovač. Ugledni kazališni redatelj, natjecatelj iz "Milijunaša" koji je zapeo na 11. pitanju, i dijabolični vođa velegradske bande iz "Kandži velegrada". Mario Kovač izgleda jednako ludo kao i njegov proteže Bore Lee, a usto s ostalim autorima pokazuje i potpuno netrasherski talent za žanrovsku parodiju.

Možemo to i ovako reći: profesor Ogresta je sigurni broj 2 hrvatskog filma 2003., a berlinski Vinko Brešan je neprikosnoveni broj 3.

________________________________

________________________________
Copyright © 1993 - 2018. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA