Osoba tjedna



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme


Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
15. travnja, 2004.

01 / Osoba tjedna
Osoba tjedna: GEORGE BUSH
15. travnja, 2004.

To već postaje uobičajeni prizor. Slavna američka demokracija već dulje je u dubokoj krizi, koja se u gorim varijantama prelijeva i preko njenih granica. Ali, ako i ne volite (više?) Ameriku morate pošteno priznati da neki njeni dijelovi ostaju zdravi i kada je gangrena krize napadne od glave do pete.

To sada pokazuje i istraga oko terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001., u kojoj je iscurilo na vidjelo da je "ratni predsjednik", kako sebe voli nazivati George Bush, znao za to otprilike mjesec dana prije. Uzdrman, on ne niječe da je nešto znao, ali tvrdi da to nije bilo ono najvažnije.

Veli da je rečenicu iz FBI-jevog izvještaja o "pripremama za otmice ili druge vrste napada" shvatio kao očekivanu potvrdu da "Bin Laden mrzi Ameriku", ali ne i da će udariti određenog dana i na određenom mjestu. Da je to otprve rekao možda bi, hajde, i prošlo.

Ali, kako je na početku izbjegavao istragu, i to s uobičajenom arogancijom od koje liberalniji Amerikanci već odavno "dobivaju mlade", sada će ga se čerečiti utemeljenom sumnjom da je napad, ako ne prešutio, barem priželjkivao, kako bi dobio alibi za invaziju na Irak.

Kao što su, uostalom, i islamistički radikali priželjkivali tu invaziju kako bi se u Iraku dogodilo ono što se upravo događa. A to je da se krvavo zavađeni šiiti i suniti mire i ujedinjuju, istina zasad samo na lokalnim razinama, kako bi izbacili Amerikance.

Samo potumplanom ignorantu kakav je Bush moglo je ovo poći za rukom. Ujedinjenje antisadamovskih šiita i sadamovskih sunita pravo je, naime, čudo, potpuno izvan domašaja bilo koga u islamskome svijetu, a najmanje Bin Ladena, koji, unatoč svemu, ondje još uvijek uživa više reputaciju fanatičnog razbojnika nego nekakvog Ujedinitelja.

Odavde je jasno da su Amerikanci već izgubili politički rat u Iraku, što je naravno sasvim očekivano, a ako se ovako nastavi treba očekivati da će izgubiti i onaj pravi (iako se to prije američkih predsjedničkih izbora, znamo svi tu političku algebru, sigurno neće dogoditi).

Prva klica poraza zametnula se, razumije se, već u glavama Busha i njegovih mahnitih suradnika, koji su ispresijecali svijet nepomičnim granicama Dobra i Zla. A sada superiorni američki dobrodusi ipak moraju potpisivati ponižavajuća primirja s Iračanima čak i u Faludži, mjestu najvećih i najstrašnijih stradanja Amerikanaca.

Dakle, samozvano američko carstvo dobra propada u irački pijesak jer je samo sebi pretežak teret, a tko zna da li će baš uvijek naći u sebi uvodno spomenutu zdravu energiju da se spasi od propasti i truljenja.

Marinko Čulić

________________________________
Copyright © 1993 - 2021. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA