Gospodine Ivančiću,
vidim da je nužno, kako bi se moje pismo Feralu od prije dvije godine objasnilo do kraja, citirati i ono što ste propustili objaviti u Vašem tekstu pod naslovom "Krvorijek". Tek tad će se vidjeti tko zapravo prebrojava krvna zrnca. U tom dijelu pisma, nakon što sam naglasila da već godinama konzekventno izmičem svim jednobojnim strankama i taborima, pišem:
..."čini se da je u ovaj čas moju osjetljivost samo pojačalo Vaše pitanje koje postavljate, citiram, većini eminentnih hrvatskih intelektualaca židovskog podrijetla. Jer, kažete, iznenađuje Vas njihovo oglušivanje na strašne događaje na Bliskom istoku, na ubijanje palestinskih civila, kršenje ljudskih prava, rušenje crkava..."
Nakon ovog Vašeg poziva da se o događajima na Bliskom istoku izjasne upravo po krvnim zrncima selektirani hrvatski intelektualci ja sam se, dakle, oglasila i napisala pismo, poprativši ga materijalima koji bi situaciju na Bliskom istoku osvjetljavali ne samo s jedne strane. Učinila sam to ne zato što sam se identificirala s izraelsko-palestinskim problemom po logici krvnih zrnaca, već po logici pravde. Ali vi ste to pismo već tada izvoljeli kratiti, oglušivši se tako i na moju zaključnu rečenicu, a koja je glasila:
"Ako ste uistinu voljni i spremni sačuvati sliku o svom listu, sliku nepristranog i časnog promatrača i pratioca svih za ovaj naš svijet važnih događaja... onda ćete makar pročitati ove materijale koje Vam šaljem, a možda, možda... naći razloga i snage da ih uklopite u Vaše praćenje svih tih bliskoistočnih događaja. Ako već ni zbog čega drugoga — da tragedija ne bude veća nego što je već sada."
I što je bio rezultat? Vašim egzaltiranim i sve baroknijim stilom koji ne poziva na razgovor nego samo na pljuvanje i koji na svoj način uvodi "krvorijek" jer proziva sve koji drukčije misle, nastavili ste kasapiti sve što nije odgovaralo Vašem anarhoidnom viđenju svijeta, usput priuštivši tako ljevici gubitak izbora. A na razini naših sasvim malih života lišili ste me lista koji mi je mnogo značio u vremenima koja nisu bila laka, ali kojega od toga sada već davnoga dana 2002. više i ne čitam.
Na kraju, bez obzira na "krvna zrnca" koja barem meni nikad nisu bila važna, mislim da nikome nemate pravo, pa tako ni meni upisivati u grijeh što iz nekog svog morala ustajem u obranu zemlje do koje mi je stalo, u kojoj sam se rodila i u kojoj svjesnom svojom odlukom živim.
Molim Vas da po važećem Zakonu o tisku objavite ovo pismo bez kraćenja.

-- Zora Dirnbach

USTAJTE I SJEDAJTE ZA HRVATSKU!
15. travnja, 2004.

Poštovana, uvažena i cijenjena gospođo Dirnbach,
priznajem da sam pomalo zbunjen Vašim referiranjem na pismo upućeno Feralu prije dvije godine, premda sam se ja u svojem tekstu bavio Vašim otvorenim pismom Carli Del Ponte objavljenim prošlog tjedna, pa mi se taj manevar čini jeftinim zaobilaženjem teme. U otvorenom pismu, podsjećam, optužili ste gospođu Del Ponte da nanosi demonsku nepravdu Vašoj napaćenoj domovini, gdje "stižu optužnice kao po voznom redu", iako to "najnovija povijest ove zemlje ne zaslužuje", a pritom ste naglasili kako u Vama "nema ni kapi hrvatske krvi", pa dakle ni mogućnosti da Vas netko optuži za nacionalizam ili pristranost. Zbog toga Vas je Branimir Pofuk u Jutarnjem listu podario salvom ljigavih pohvala - ta se ljubavna trakavica, koliko vidim, nastavlja i ovoga tjedna - pripomenuvši kako je došlo vrijeme da svi koji ne misle kao Vi napokon začepe gubice, ili se barem stišaju, naročito Slobodan Šnajder koji baš ovih dana sa zagrebačkih kazališnih dasaka podriva njegovu, Pofukovu, i Vašu domovinu. Taj uzvišeni spoj nacionalne brižnosti i naoštrene sjekire, priznajem, nije mi se svidio.
Zašto ste pak relevantnu temu zaobišli u širokom luku i odlučili cjepidlačiti na jednoj marginaliji, ja mogu imati samo maglovite slutnje. No, i u tom slučaju niste se uspjeli suspregnuti da ne počinite nekoliko, recimo to nježno, nepodopština. I to takvih koje su ispod razine pučkoškolaca što se spremaju zbrisati sa sata povijesti, matematike ili, što ja znam, lijepog ponašanja.
1. Sugerirate čitateljima kako je Vaše davno pismo u Feralu bilo kraćeno ("vi ste to pismo već tada izvoljeli kratiti"), i čak citirate pasuse za koje navlačite sumnju da su bili cenzurirani. Arhiv je, međutim, vražja stvar - Vaše pismo nije kraćeno, naročito ne na citiranim mjestima, i tu ću nezgodnu činjenicu ovdje dokumentirati faksimilom. Uz svoje pismo, koje se odnosilo na izraelsko-palestinske odnose, Vi ste tada poslali nekoliko desetaka kartica dugačak pamflet Oriane Fallaci. Taj "dodatak" Feral, naravno, nije objavio, ne samo zbog njegove dužine, već ponajprije zato što se radilo o histeričnoj pisaniji, prepunoj trivijalne mržnje prema islamu i muslimanima, koja je s "logikom pravde" imala veze koliko i Slobodan Praljak s Društvom za zaštitu spomeničke baštine. Što je baš takav pamflet zadovoljio Vašu potrebu za "objektivnošću" i "pravdom", stvar je za neku drugu raspravu, u koju mi se čini uzaludno pačati.
2. Svoje davno pismo Feralu pisali ste povodom teksta drugog autora - ono je čak i naslovljeno drugim imenom i prezimenom - ali ga danas uvodite u raspravu kao da je riječ o mojem autorskom djelu! "Nakon ovog Vašeg poziva", pišete, s akcentom na velikom "v". Ja mogu razumjeti da je razlog ovom falsifikatu Vaše poimanje Ferala kao svojevrsnog kolektiviteta, ali to ipak nije pristojno činiti u pojedinačnoj javnoj prepisci, a - osim svega - u ovoj se priči dijelom i radi o olakom baratanju množinama i kategorizacijama. Vama za utjehu: spomenuti autor ima krvnu sliku sličnu mojoj, nepatvoreno hrvatsku, a i stavovi nam se umnogome podudaraju. No, tekst o Vašem otvorenom pismu Carli Del Ponte pisao sam ja osobno, i u svoje ime, ma kako Vam to grozno zvučalo. Zamišljate li da, iza osobnoga autorskog potpisa, na Vas nasrću zdrugovi i bojne, slutim da će Vas ta žrtvena poza prirodno dovesti do toga da, s patetikom koju nije moguće izbjeći, nastupate u ime nekog kolektiviteta, recimo "Hrvatske".
3. Kako znadete da ja pišem "sve baroknijim stilom" ako od onog fatalnog datuma 2002. više ne čitate Feral? Ta mi se spoznaja čini nemogućom, osim kao petparačka stilska figura lišena pameti i baroka. Ja sam Vas, velite - "na razini naših sasvim malih života" - "lišio lista" koji Vam je mnogo značio, kao da je riječ o sladoledu što Vam ga je dušmanin uskratio, a dotad Vam je padao s neba, kao okrepa u "vremenima koja nisu bila laka". Tvorci tog pripravka, eto, ne znaju za Vaše muke, a nisu osjetili ni "vremena koja nisu bila laka". Šteta je, uostalom, evidentna, jer biste još tada, zaokupljeni bliskoistočnim temama, umjesto rasističkih bulažnjenja gospođe Fallaci, bili u prilici čitati analize Ammiela Alcalya ili Slavka Goldsteina.
4. To da ja "kasapim" sve što ne odgovara mojem "anarhoidnom viđenju svijeta" - "usput priuštivši tako ljevici gubitak izbora" - izgleda mi malo pretjerano, jer ispada da sam ja svojim anarhističkim kasapljenjem srušio "lijevu" vlast. Takvu mi važnost ne možete prišiti, osim što Vas vjerojatno opsjedaju mentalne šablone još iz davnih desetljeća, kada je "ljevica" također vladala, a svi njezini kritičari selektirani su kao "anarholiberali". Što se pak suvremene Hrvatske tiče, "lijeva" je vlast ionako samo formalno skinuta s trona, jer njezini revni zagovornici - poput Vaše cijenjene osobe - danas sriču javne apele koje bi spremno potpisali Vladimir Šeks ili Ivan Aralica.
5. Svoje ste pismo gospođi Del Ponte nazvali "otvorenim", što znači da je ono podložno i javnoj kritici, pa je Vaš krik kako se na to "nema pravo" samo utvrđivanje one iste žrtvene poze. Ako netko kritički razmatra Vaše pismo, gospođo Dirnbach, ne znači da Vam ga brani pisati. Naročito kada je u pitanju tako veličanstvena ambicija da, kako kažete, "ustajem u obranu zemlje do koje mi je stalo, u kojoj sam se rodila i u kojoj svjesnom svojom odlukom živim". U tom Vas smislu unaprijed odrješujem grijeha. Ne pada mi na pamet svojim anarhoidnim navadama razvodnjavati Vaš patriotski adrenalin, pa za tu zemlju, gospođo Dirnbach, ustajte i sjedajte koliko god Vam drago: kao što ste spremni insinuirati za vlastiti šićar, osjećajte se slobodnom to činiti i za Hrvatsku.

-- Viktor Ivan

TA LJUDSKA ČERLENA KRV
15. travnja, 2004.

Moram reći da vrlo cijenim Zoru Dirnbach. Po njezinom scenariju snimljen je, u ono doba "mraka", izvrstan protuustaški film "U devetom krugu". Poznato mi je i njezino svesrdno zalaganje da se u nastavu hrvatskih škola uvede prikaz o holokaustu, tom najgnusnijem zločinu u povijesti ljudskog roda, kojemu je ustaška NDH dala ne mali doprinos. No zaintrigirao me završni pasus u njezinom otvorenom pismu haaškoj tužiteljici Carli Del Ponte kojim odbija svaku nacionalističku pobudu za to pismo te kaže: "U meni nema ni kapi hrvatske krvi". Taj alibi "ad sanguinem" krvi radi, zvuči kao neki odjek iz teorije "Blut und Boden" (Krv i tlo) koju su propagirali zadrti nacionalisti i rasisti.
Koliko znamo znanost je utvrdila da u žilama ljudske vrste teče jedna te ista krv a sadrži nekoliko krvnih grupa. I to je to. O nekoj posebnoj hrvatskoj, srpskoj, židovskoj, njemačkoj, francuskoj ili ma kakvoj drugoj nacionalnoj krvi ne može biti ni govora.
S tom jedinom ljudskom krvi mi smo ubačeni u život na ovom planetu. Nitko nije zaslužan ni kriv što se negdje rodio. Netko tko se u tom planetarnom ruletu rodio u Švicarskoj imat će bolje životne izglede, nego onaj tko ugleda svijet u Centralnoj Africi, ali u njima teče ista "čerlena krv" (Krleža, "Balade"). Za obojicu, kao i za sve nas, vrijedi ono što je Shakespeare u tragediji "Kralj Lear" već davno rekao: "U času rođenja mi plačemo što smo došli na ovu veliku pozornicu luđaka". A među njima ima i poprilično takvih koji misle da krv ima nacionalnu boju.

-- Mirko Mirković

RAT PROTIV PLAGIJATA
15. travnja, 2004.

Ovih sam dana pročitala u novinama da netko predlaže podizanje spomenika Franji Tuđmanu. Tom prigodom šaljem Vam svoj mali prilog koji se može dodati ili oduzeti tom prijedlogu.
Prije već više od dvadesetak godina, jednog se dana pojavio kod nas u Vrbanićevoj 2, Franjo Tuđman, koji je u to vrijeme bio predavač na Fakultetu političkih nauka, koji nam je tada bio u susjedstvu.
Tuđman je tom prigodom predložio mom suprugu Danku Grliću da napiše svoj prilog knjizi koju je upravo pripremao objaviti pod naslovom: "Rat protiv rata".
Danko Grlić je ubrzo zatim napisao članak na zadanu temu od blizu dvadesetak kartica, i predao ga Franji kad je ovaj došao po njega.
Za svoj napis Danko je zatim dobio odgovarajući honorar.
Nakon izvjesnog vremena, pojavila se podebela knjiga FRANJO TUĐMAN - RAT PROTIV RATA.
Ubrzo zatim, primjerak te podebele knjige donio je Franjo svom suradniku Danku.
Međutim su u knjizi: - Franje Tuđmana - RAT PROTIV RATA - članci svih suradnika bili nepotpisani, tako da se moglo ili trebalo zaključiti kako je čitava knjiga zapravo Franjino djelo.
Franjo je doduše, na kraju knjige, napisao noticu u kojoj je nabrojao suradnike kojima je ipak zahvalio na suradnji.
Ta je knjiga dosta dugo bila na jednoj od donjih polica naše tada povelike knjižnice, da bi zatim, poslije nekog vremena, na sasvim volšeban način jednostavno nestala.
Uz srdačan pozdrav redakciji Ferala kojeg marljivo svakog tjedna čitam!

-- Eva Grlić

PREMIJERA BEZ ŠEKSA
15. travnja, 2004.

Poštovani,
Povodom teksta novinara g. Igora Lasića, pod naslovom "Šeks na eks, Predsjednik Sabora mrtav-pijan na premijeri 'Konjanika' uzurpirao sanitarni čvor s tjelesnim čuvarima", objavljenog u Vašem tjedniku br. 697 od 02. travnja 2004. g. na 6. stranici, kao punomoćnik g. Vladimira Šeksa iz Zagreba, Frane Petrića 7, molim da glavna urednica, sukladno čl. 37. Zakona o medijima (Narodne novine br. 163/2003) u prvom slijedećem broju tjednika Feral Tribune objavi slijedeći ispravak objavljene informacije.
Predsjednik Hrvatskog sabora g. Vladimir Šeks nije dana 23. ožujka 2004. g. bio u zagrebačkom kinu Cinestar, niti je uopće gledao film Branka Ivande "Konjanik", pa je prema tome cijeli događaj koji je opisan u navedenom tekstu potpuno neistinit odnosno izmišljen.
S obzirom da tekst sadrži očevidne uvrede i klevete kojima je g. Šeksu pričinjena nematerijalna šteta, temeljem čl. 21. st. 1. Zakona o medijima, osim ispravka netočne informacije, tražim i ispriku nakladnika tjednika Feral Tribune, Kultura i rasvjeta d.o.o. Split.

-- Miroslav Šeparović, odvjetnik

ISPRIKA
15. travnja, 2004.

U Feralu broj 697, koji se u prodaji pojavio 1. travnja, objavljena je netočna informacija o predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu. Nije nam bila namjera uvrijediti gospodina Šeksa netočnom informacijom da se pijan pojavio na premijeri filma Konjanik. Zbog toga se ispričavamo gospodinu Šeksu i čitateljima.

-- Uredništvo