PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Igor Lasić, Vladimir Matijanić i Boris Rašeta

DAVLJENJE PACIJENATA

Prošlog tjedna najveće hrvatske veledrogerije zamalo su izazvale stampedo građana na ljekarne. Naime, vodeći ljudi Udruženja veledrogerija, zajedno s bliskim im novinarima, alarmirali su javnost kako će zbog neplaćanja nagomilanih računa obustaviti isporuku lijekova i tako dovesti do njihove nestašice. Najglasniji je, kako i priliči, bio predsjednik Udruženja i direktor Oktal-pharme Vladimir Klobučar koji je iz dana u dan izvještavao javnost kojim bolnicama je Oktal-pharma uskratila isporuku. Slično su se ponašali i šefovi Medical Intertreda i Farmacije. Ruku su im, iz svojih razloga, dali i proizvođači lijekova Pliva i Belupo, ali cilj je bio zajednički. Natjerati državu, pa ako treba i preko leđa pacijenata, da konačno plati isporučene lijekove.

Stampedo građana na ljekarne spriječila je tek poslovična skepsa građana naviklih na velike riječi. Klobučar je, naime, u utorak za Picaškandal kazao kako bi "možda bilo dobro da se trenutno ne piše o obustavi isporuke lijekova", jer je država popustila, “a dečki su baš otišli po mjenice Ministarstva financija kojima bi se trebao pokriti najveći dio duga”. Dug je dug i treba se vratiti, ali gospodine Klobučar, ne na račun pacijenata koji iz mjeseca u mjesec izdvajaju za zdravstveno osiguranje!

NESTRUČNI DRŽAVNI TAJNIK

Redovito se u predizbornim kampanjama iz svake stranke, bez razlike, čuju zaklinjanja u stručnjake koji će odmah čim dođu na vlast preuzeti vođenje ministarstava i pokazati onima prije kako se to stručno radi. I svaki put obećanje ostane ludom radovanje. Tako je bilo i ovaj put.

Političkom pogodbom na mjesto državnog tajnika zaduženog za promet u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka došao je HSLS-ovac Dražen Breglec. Novi državni tajnik u Ministarstvu koje vodi Božidar Kalmeta po struci je inženjer kemijske tehnologije. U mariborskoj Višoj tehničkoj školi, sadašnjem Tehničkom fakultetu, Breglec je završio VI. stupanj za kemijskog inženjera. To što nema nikakve veze s prometom Bregleca nimalo ne smeta. Štoviše, smatra pozitivnim što nije vezan ni za jedan od prometnih i telekomunikacijskih sektora, s obzirom na jake lobije koji vladaju u tim djelatnostima.

Uz to, Breglecu nije problem niti činjenica da ima tek višu školu, iako je poznato da je za većinu državnih službi, posebno tako visokog ranga, kao uvjet zapošljavanja uvijek istaknuta visoka stručna sprema. Zanimljivo je da je Breglec odbio mjesto pomoćnika ministra zaštite okoliša premda mu je taj resor bliži struci, jer, kako kaže, misli da pomoćnici ministara moraju biti stručnjaci?! Inače, Bregleca se pažljiviji čitaoci novina mogu sjetiti i kao protukandidata Ivanu Čehoku na nedavnim izborima za predsjednika HSLS-a. Čehok je tom prigodom osvojio 624 glasa, dok se Breglec morao zadovoljiti sa 197, koji su na kraju ipak bili dovoljni da preuzme resor prometa u državi.

BLAGDANSKA OSMRTNICA

U jednostraničnom oglasu objavljenom u Dubrovačkom vjesniku, zapravo, osebujnoj uskrsnoj osmrtnici direktor Robnih kuća Dubrovnik d.d. Bruno Stupin, obavještava javnost da ta tvrtka više nije vlasnik robnih kuća Srđ i Minčeta, da su atraktivni prodajni prostori prodani... te da je više od 160 radnika Društva našlo stalni posao kod kupaca poslovnih prostora. U tih dvadesetak redaka plaćenog oglasa istodobno je stala i gomila neistina o sudbini Robnih kuća Dubrovnik (RKD) koje je Stupin zaobišao.

Naime, još su 2002. i 2003. godine izrađena najmanje tri opsežna programa ozdravljenja tvrtke i nastavka poslovanja uz pokrivanje stvorenih i tekućih obveza RKD-a. Za takav način spašavanja poduzeća zauzimali su se sami uposlenici, gradska i županijska vlast kao i Sindikat trgovine Hrvatske, ali ti prijedlozi nisu prošli filter glasovitog HSS-ovca Marinka Filipovića, donedavnog ravnatelja Državne agencije za sanaciju banaka (DAB).

Usput, DAB je, pod vrlo čudnim okolnostima i mimo zaključaka Vlade RH i HFP-a iz lipnja 2002. godine postao većinskim vlasnikom RKD-a. Zatim su se poslovni problemi društva, iako je vrijedila sudska zabrana o otuđenju nekretnina RKD-a, počeli rješavati "procesom prodaje poslovnih prostora" vrijednim oko 10 milijuna eura i "zbrinjavanjem viška uposlenika".

U tome je zapaženu ulogu, nije teško dokučiti, imao Bruno Stupin, inače Filipovićev izabranik na direktorsku dužnost RKD-a, koji je svoga bossa i vlastitom fotografijom za Uskrs obavijestio da je "proces" razbucavanja još jedne tvrtke u državnom vlasništvu uspješno okončan.

MISTERIOZNA PRONEVJERA

Hypo Alpe Adria Bank izbacio je prije nekoliko mjeseci iz Uprave asistenta Gorana Šarića, kako doznaje Picaškandal, zbog navodne pronevjere oko milijun eura. Do bivšeg asistenta u Upravi nismo uspjeli doći, a iz sjedišta te - jedne od najuglednijih i najjačih hrvatskih banaka - odgovoreno nam je samo da "ta informacija spada u nejavne". Jasno je i čemu takva konspirativnost: Hypo Alpe Adria Bank ostvaruje na hrvatskom tržištu golemi profit, primjerice, pa joj zaista ne treba imidž kuće u kojoj članovi uprave kradu milijunske iznose eura. Loša reklama bila bi vjerojatno skuplja od tričave štete koju je banci nanio Šarić, pa je bolje o svemu šutjeti i gurati skandal u zabran poslovne tajnosti...

Ipak, ako je doista točno da se u slučaju Gorana Šarića radi o pronevjeri, zbog čega Hypo Alpe Adria Bank nije prijavila policiji to kazneno djelo - o tome bi se zakonski, dakle, radilo - nego ga prikriva i tako sudjeluje u njemu, a što je također protivno zakonu, i može banci u konačnici nanijeti kudikamo veću štetu?

BAJKE HRVATSKE VLADE

U ovom Picaškandalu još malo o predsjedniku hrvatske Vlade Ivi Sanaderu. On je, naime, u utorak obećao otvaranje 150 tisuća novih radnih mjesta! Realizaciju tog obećanja Vlada kani ispuniti programom poticaja u malom i srednjem poduzetništvu, čime bi se broj zaposlenih u tom dijelu gospodarstva sa sadašnjih 250 tisuća povećao na 400 tisuća!

Čini se da premijera nitko nije obavijestio da je stopa privrednog rasta u četiri mjeseca njegova mandata pala na četiri posto a da je vanjska zaduženost zemlje premašila 24 milijarde dolara.

Uz predsjednika vlade šaljivdžiju, i potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo, radiologa, nova radna mjesta čine se još nedostižnijim nego za mandata prošle Vlade, koja je najavila 200 tisuća novozaposlenih. No, Ivo Sanader polovicu je mandata proveo u inozemstvu pa se može računati da je čovjek slabo informiran o stanju u zemlji, u kojoj će pri sadašnjim uvjetima pravo čudo biti i zadržavanje postojećih radnih mjesta.

ŠTO SA SLOBODNOM?

Ninoslav Pavić, vlasnik Europapress holdinga, predstavio je svoju ponudu za kupnju Slobodne Dalmacije u utorak 23. ožujka. Riječ je o dealu koji bi se mogao kvalificirati izvrsnim, jer planira investirati impresivnu svotu u polumrtvu tvrtku, a k tom, kani i sačuvati radna mjesta.

No, to nije predmet ovoga teksta: nakon prezentacije, iz Hrvatskog fonda za privatizaciju objavili su da će odluku o privatizaciji Slobodne donijeti u roku od desetak dana. Nekoliko dana kasnije, dnevne novine objavile su da će HFP konačno odlučiti u roku od desetak dana.

Ajde, dobro. U srijedu, 14. travnja, čitamo u Slobodnoj da odlučujuća sjednica Upravnog odbora HFP-a “nije planirana tijekom sljedećih nekoliko dana”, odnosno da bi se mogla održati “tek u drugoj polovici sljedećega tjedna”, ali nije izvjesno hoće li se i tada na dnevnom redu naći privatizacija Slobodne.

Ili će se možda sve odgoditi za desetak dana?

KRAMARIĆ SE PREDSTAVLJA KAO PREDSJEDNIK LS-a

Na službenim web-stranicama grada Osijeka (www.osijek.hr), na kojima je moguće pronaći sve važne informacije o radu gradske uprave, moguće je i uživo pratiti zasjedanje Gradskog poglavarstva, a sve s ciljem, kažu njeni tvorci, kako bi se omogućio što bolji kontakt građana s lokalnom vlašću. Stranice se svakodnevno ažuriraju, što znači da građani Osijeka mogu pratiti i sve važnije promjene koje se u međuvremenu dogode.

Dakako, na spomenutom portalu nalazi se i stranica osječkog gradonačelnika dr. Zlatka Kramarića, na kojoj se uz njegovo pozdravno pismo nalazi i prilično opširna biografija. Uz hrvatski jezik, Kramarićeva je biografija dostupna i na engleskom i njemačkom, pa tako na tri jezika saznajemo da je osječki mayor odnosno Bürgermeister “od prosinca 2000. godine predsjednik Liberalne stranke Hrvatske”.

Takva formulacija u Kramarićevoj biografiji sugerira čitatelju da je on i dalje predsjednik Liberalne stranke, mada to nije već duže od godinu dana. Naime, kao što je poznato, Kramarića je na unutarstranačkim izborima 26. siječnja 2003. pobijedio dr. Ivo Banac. Tu činjenicu znaju i manje upućeni u politička zbivanja, no čini se ne i pisci Kramarićeve biografije, kao ni oni koji ažuriraju stranice portala grada Osijeka.

D. HEDL

ŠTIMAC NASTAVIO SERIJU ISPADA

Samo mjesec dana nakon što je u splitskoj Osnovnoj školi “Pojišan” gostovao na tribini “Navijačke navike kod učenika i njihove posljedice”, gdje je nedvosmisleno osudio huliganizam i sve vrste nasilničkog ponašanja, pa i one koje je potpisao vlastitim imenom i prezimenom, Hajdukov sportski direktor Igor Štimac još je jednom dokazao da (ne)djela znaju biti daleko rječitija od izgovorenog teksta. Pogotovo kada je taj tekst u diskrepanciji s vlastitom praksom.

Naime, prije samo mjesec dana, Štimac se pred gotovo stotinjak učenika i njihovih roditelja te nastavnika zgražao nad nasiljem, poučavao ih kako “u sportskom porazu ne treba tražiti krivce koje ćemo objesiti i staviti na stup srama, već ga treba dostojanstveno prihvatiti”, pripisujući svoje ranije ispade žaru borbe, nepromišljenosti i nezrelosti. Ali, ako je suditi po Igorovom šamaru otvorenim dlanom, što je uskršnje subote odsjeo na licu Miroslava Jedvaja, pomoćnog suca na utakmici između Rijeke i Hajduka, rečeni sportski direktor još je uvijek – nepromišljen i nezreo.

Naime, Štimac je na toj utakmici zbog psovanja sudaca prvo isključen u 40. minuti, nakon čega se nakratko preselio u dio svečane lože namijenjen gostima iz Splita. No, na poluvremenu se hitro premjestio pred sudačku svlačionicu, gdje je otvorenim dlanom dočekao Jedvaja.

Dakako, ovo nije prvi Štimčev ispad: nakon utakmice Hajduk-Mallorca, u okviru trećeg pretkola Lige prvaka 2001. godine, također u tunelu, dočekao je i udario španjolskog nogometaša Carlosa Dominqueza. Iako je zanijekao da se išta sličnoga dogodilo, Štimac je potom od Disciplinske komisije UEFA-e kažnjen zabranom od šest utakmica neigranja, jer ga je raskrinkala video snimka čitavog incidenta. U riječkom tunelu, doduše, nije bilo snimatelja...

Inače, na splitskom Općinskom sudu protiv Štimca se još uvijek vodi i kazneni postupak zbog optužbe za premlaćivanje ugostitelja Željka Vidovića kojega je, navodi se u optužbi, Hajdukov direktor 27. listopada 2001. više puta udario šakom i dlanom po glavi, da bi ga potom oborio na pod i nastavio ga udarati nogom (u prsi i glavu), nanijevši napadnutome lakše i teže tjelesne ozljede, među ostalima i nagluhost...

Bez obzira na to kakav će pravorijek izreći disciplinci Hrvatskog nogometnog saveza, odnosno splitski sud, neosporno je da Štimac i nakon okončanja aktivne igračke karijere ostaje pri doslovnom shvaćanju svoje nekadašnje uloge “nezamjenjivog stupa obrane”, ma što to značilo!

H. PRNJAK

SANADEROVI UVJETI HTV-u

Hrvatski premijer Ivo Sanader u posljednje vrijeme njeguje čudne navade glede općenja s takozvanom javnošću: em je od dotičnoga nemoguće dobiti odgovor na svako iole neugodnije pitanje, em se povremeno pravi da je slijep kod zdravih očiju pa prodire kroz okupljene novinare gurajući ih u stranu i košarkaški se laktajući, em ne preza javno lagati kad god to zahtijevaju njegovi osobni interesi koji se, naravno, vazda podudaraju s interesima države.

Posljednja manifestacija kancelarova prezira spram onih koji ga plaćaju zbila se u utorak navečer kad je domaće gledateljstvo odlučio počastiti nastupom u HTV-ovu Forumu: Sanader je, naime, pojavljivanje u Forumu uvjetovao izostankom bilo kojeg drugog gosta, s posebnim naglaskom na neizbježnom izostanku zločestih žurnalista ili kakvih drugih dežurnih smetala koja bi mogla pokvariti premijerovu idiličnu sliku hrvatske sadašnjosti i svijetle nam evropske budućnosti koja, eto, samo što nas nije zadesila.

Vodstvo Hrvatske televizije – u skladu sa svojom slobodarskom tradicijom i običajima – nije previše zakeralo oko Sanaderovih uvjeta, uz tek sporadično protivljenje Nikole Kristića, urednika Informativnog programa. Prisavske gazde, osim toga, nisu imale ni previše dilema kome povjeriti vođenje intervjua sa Sanaderom: uloga one koja na HTV-u nabacuje lopte za kancelarova efektna poentiranja odvajkada pripada Hloverki Novak-Srzić. I pritom nije bitno zove li se kancelar Ivica Račan ili Ivo Sanader: u ovoj zemlji, naime, važno je zvati se Hloverka.

I.

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

Zvonimir Šeparović - "Nadam se da ću odoljeti nagovaranjima prijatelja s ljevice i s desnice, koji mi dobronamjerno ali uporno sugeriraju da bih ipak ja bio najbolji predsjednik Hrvatske", izjavio je ovaj profesor emeritus Zagrebačkog sveučilišta za Feral, kad smo ga upitali namjerava li se uskoro opet aktivnije angažirati u političkom životu. Prošlo je nekoliko godina otkako se povukao u svoju pravnu struku, i za sve to vrijeme, kako nam je rekao, osjeća "užasavanje od aktualnih događanja u politici".

Danas je Šeparović predavač na poslijediplomskom studiju, no i predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, te počasni predsjednik Svjetskog. U međuvremenu je objavio jednu knjigu ("Kazneno izvršno pravo"), radi na istraživačkom projektu o pravima žrtava, za lipanj sprema Treći hrvatski žrtvoslovni kongres. U vrijeme dok se još nije užasavao od događanja u hrvatskoj politici - devedesetih - bio je na više izuzetno važnih funkcija, između ostalog ministar pravosuđa, i nešto kraće, vanjskih poslova. Najviše ga ipak pamtimo po osobini da tako brzo izvrće ćurak naopako, da mu se od toga izlizao s obje strane. No, u jednoj je stvari Zvonimir Šeparović ostao dosljedan, barem od svoje izjave iz 1997. godine: "Ne samo da nije izgledno da bi netko sada mogao pobijediti dr. Tuđmana već nije ni primjereno. Predsjednik Tuđman, u svojoj životnoj dobi, sa svojom karizmom i svojim dostignućima, treba dovršiti svoje i svih nas djelo". Tuđman je, međutim, danas mrtav i oplakan, pa izgledi rastu, uz njih i tzv. primjerenost - drže Šeparovićevi lijevi i desni prijatelji - da se glavni naš žrtvoslov kandidira za dužnost predsjednika Republike Hrvatske tek ove i baš ove godine.

Nadajmo se stoga, i pružimo podršku Zvonimiru Šeparoviću da odoli prijateljskim nasrtajima, i da se ne kandidira. Jer, bolje je da se nastavi baviti teorijom i organizacijom žrtvoslovlja, nego da svi postanemo predmetom te discipline.

TRI x TRI

VALTER DRANDIĆ, saborski zastupnik IDS-a, komentira Vladinu inicijativu o donošenju Zakona o izravnom biranju gradonačelnika i župana:
- IDS se već dugo zalaže za neposredni izbor gradonačelnika i župana, zbog čega ćemo svakako podržati taj zakon, ali malo smo i skeptični jer bez cjelovite provedbe decentralizacije vlasti na svim razinama ni izravni izbori lokalnih čelnika neće previše značiti. Bez toga, mogli bismo upasti u nesrazmjer između velikih očekivanja birača i ne baš prevelikih ovlasti lokalnih vlasti. Svakako, dobro je da se približavamo personalizaciji odgovornosti u politici, jer bi to trebalo ubrzati demokratizaciju Hrvatske.

NENAD STAZIĆ, saborski zastupnik SDP-a, o inicijativi svog stranačkog kolege Milana Bandića da se u Zagrebu podigne spomenik Franji Tuđmanu:
- Nesporno je da je Franjo Tuđman prvi hrvatski predsjednik. Međutim, mislim da je još uvijek prerano za donošenje konačne ocjene o njegovoj ukupnoj povijesnoj i političkoj ulozi. Definitivan sud će se moći dati tek s povijesne distance. Postavlja se pitanje želi se spomenik podići zbog Tuđmanove političke uloge i djelatnosti ili zbog činjenice da je riječ o prvom hrvatskom predsjedniku. Ako je ovo drugo, onda Tuđman zaslužuje spomenik u Zagrebu. Međutim, kažem opet, za konačnu ocjenu potrebna je povijesna distanca! Da se iz svega izvučem, citirat ću Krležu: “Spomenike koji nisu barem dvaput rušeni, nije trebalo ni podizat!”

ANTE VRDOLJAK, predsjednik Zagrebačkoga sportskog saveza, o učestalim zahtjevima hrvatskih nogometnih prvoligaša da im sude strani suci i tvrdnjama da je prvenstvo neregularno:

- Dovođenje stranih sudaca samo po sebi neće ništa riješiti. Zapravo, teško je uopće govoriti o regularnosti u našem nogometu, jer što god se dosad dogodilo, baš nitko nije reagirao. Stalno slušamo da je ova ili ona utakmica kupljena, da je taj i taj sudac prodao bodove, ali se ništa zatim službeno ne utvrđuje. Pa, Ćiro Blažević je Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, nazvao “pionirom namještanja”, a ovaj se na to nije ni osvrnuo! Ako ne možemo osigurati osnovni uvjet natjecanja, ako moramo čak i strance zvati upomoć, znači da našem nogometu vjerojatno nema spasa, da nemamo šanse to stanje prebroditi.