“KAJMAK I MARMELADA” BRANKA ĐURIĆA

KOLONIZIRANJE “DEŽELE

Branku Đuriću nije se posrećila hollywoodska glumačka karijera. Rade Šerbedžija je nakon oskarovskog filma "Prije kiše" postao ex-jugoslavenski hollywoodski megastar; Branku Đuriću se nakon Tanovićeve "Ničije zemlje" nije dogodilo ništa. Kako sam kaže, nakon Oscara, dok je oskarovsko željezo bilo još vruće, nije ostao potrebnih dva tjedna u Hollywoodu jer je morao nastaviti snimanje "Kajmaka i marmelade". Đurić je "jak u Italiji", no mala mu je to utjeha kad svoje talijanske uloge balkanskih, ciganskih i ruskih negativaca i ljubavnika nije uspio prebaciti u Hollywood. Koliko je to Đurića "frustriralo", koliko ga je nabilo "kreativnom energijom", vidi se po tome što je nakon izostanka hollywoodske glumačke karijere odlučio postati najznačajniji suvremeni slovenski redatelj. I to na način da snimi najgledaniji slovenski film "svih vremena". I evo ga – "Kajmak i marmelada", najgledaniji slovenski film svih vremena.

"Kajmak i marmeladu" - komediju o ljubavi "južnjaka" i Slovenke (u glavnim ulogama Branko Đurić i njegova supruga Tanja Ribič) – vidjelo je u Sloveniji 152.000 gledatelja. Kako kaže Đurić, nije to neka pljačka. Ali je velika stvar za slovenski film. I još veća stvar za model bosanske komedije. Balkanski imperij bosanskog filma Danisa Tanovića, Pjera Žalice, odnosno u osamdesetima Emira Kusturice i Ademira Kenovića, s "Kajmakom i marmeladom" pretvorio je Sloveniju u svoju koloniju. Slovenska kinematografija je dobila izvanrednu komediju, najbolji slovenski film od samostalnosti (nekoliko sati nakon gledanja Đurićevog filma prerano je reći "najbolji slovenski film uopće"), a model bosanske komedije je krenuo u svoju prirodnu imperijalnu ekspanziju prema producentski bogatim teritorijima.

________________________________