PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Ivica Đikić, Drago Hedl i Boris Rašeta

TUREK ODBIO DVIJE PONUĐENE SINEKURE

Za osobite zasluge u raskrinkavanju antihrvatske zavjere koju su skovali strani obavještajci i domaći žurnalistički izdajnici, a sve u vezi sa slučajem odbjeglog generala Ante Gotovine, ražalovanom šefu Protuobavještajne agencije Franji Tureku ponuđeno je da bira između dviju državnih sinekura – diplomatske pozicije u hrvatskom konzulatu u Pečuhu i mjesta pomoćnika ministra gospodarstva zaduženog za međunarodnu suradnju. Prema Feralovim informacijama, Turek je odbio i jednu i drugu ponudu, jer ne zadovoljavaju njegove karijerističke ambicije, te je odlučio da do daljnjega neće raditi ništa i da će primati plaću u Protuobavještajnoj agenciji čekajući da mu HDZ-ova vlast ponudi nešto što će namiriti njegove materijalne apetite i bar donekle ugasiti njegovu žeđ za podzemnim rabotama i dilanjem informacija povjerljivoga karaktera.

ZAUZDAVANJE BANDIĆA

Čovjek kojeg je prvi SDP-ovac Ivica Račan zadužio za koordiniranje akcije obuzdavanja ionako posrnulog Milana Bandića zove se Boris Šprem. Prema informacijama koje je Picaškandal dobio iz izvora bliskih toj stranci, Račan je Šprema angažirao kao najsposobnijeg čovjeka koji može okupiti sve otpadnike iz zagrebačkog SDP-a za organizirano suprotstavljanje Bandićevoj svemoći. Račanova namjera nije, kao što bi se moglo pomisliti, Bandića baciti na koljena, nego ga prokušanom metodom mrkve i batine držati u stalnoj neizvjesnosti. Svjestan da je Bandić čovjek o kojem ovisi funkcioniranje SDP-a u Zagrebu, predsjednik stranke ne želi ući u izravan sukob s njim od kojeg će, uostalom, imati samo štetu. Umjesto toga, Račan želi stalnim izazivanjem sukoba održavati tenziju i pokušati dugoročno oslabiti Bandićevu moć. U tu svrhu, Račan je najvećeg Bandićeva oponenta Šprema odlučio instalirati na mjesto predsjednika Glavnog odbora čime bi ga nagradio za dosadašnju vjernost i stimulirao za buduće akcije.

Šprem je, inače, za vrijeme dok je SDP s pripadajućom koalicijom bio na vlasti, radio kao glavni tajnik HAK-a da bi poslije prešao u Sabor na mjesto jednog od tajnika saborskih odbora. Nakon izborne pobjede HDZ-a postao je jedan od Račanovih savjetnika.

PJEVAČ-DILETANT

Hrvatski kandidat na Eurosongu Ivan Mikulić pokazao se u Istanbulu kao vanserijski štedljiv čovjek: raspjevani se Širokobriježanin naprosto nije javljao na novinarske pozive upućene iz Hrvatske na svoj mobitel, jer se prestravio cijene koju će morati platiti za razgovore s dalekom Turskom. Šparni Mikulić nije međutim u Turskoj štitio samo svoj materijalni interes nego se pojavio i kao jedna vrsta pjevačkog Antemurale christiantatis: novinare je uljudno zamolio da ga ne slikaju prilikom (obavezne) posjete džamiji. Kada je shvatio da će fotografiranje ipak biti neizbježno, pobožni je Mikulić odmah dao izjavu da će posjetiti i katoličku crkvu u Istanbulu.

Čovjek je, tako, zaradio na pjevanju, zašparao na telefonu i učinio ponešto za “našu stvar”: ako ćemo pravo, zapravo bi Mikulić trebao platiti organizatorima Eurosonga jer su ponešto učinili na saniranju njegovih, kako smo vidjeli u Milijunašu, dramatičnih rupa u takozvanom općem obrazovanju. Mikulić je vidio nešto svijeta ali, kako svjedoči epizoda s džamijom, na žalost još nije postao i svjetski čovjek, to jest, ono što se kod nas tako naziva.

KIDRIČ OŽIVLJAVA JUGOSLAVIJU

Osječka HVIDRA, koja nije doživjela ozbiljniji publicitet od vremena kad su neki njeni članovi palili primjerke Osječkog doma, novina koje su objavile popis svih invalida Domovinskog rata u županiji, ovih je dana ponovno pronašla smisao svog postojanja.

Otvorenje jedne od Biljemerkantovih trgovina u Osijeku koja je dobila naziv Revita VBK, nekima u vodstvu HVIDRA-e učinilo se kao otvorene provokacija, koja na mala vrata nudi “oživljavanje Jugoslavije”. Naime riječ revita asocira na riječ revitalizacija, što dakako znači oživljavanje, a kratica VBK označava nekadašnji Vijenac Borisa Kidriča, ime koje je do rata nosilo to osječko naselje. Kad se dakle riječ i kratica spoje u naziv trgovine, miris jugonostalgije postaje previše intenzivan.

Iako u HVIDRA-i kažu kako oni samo slijede ogorčenje građana koji ne žele da prodavaonica nosi to ime, u Biljemerkantu, vlasniku trgovine, tvrde da su se upravo vodeći željama građana odlučili za takav naziv trgovine. Uz to, objašnjavaju, revita je njihova robna marka, pa nema ni govora o nekakvom “oživljavanju”, kako je HVIDRA iščitala naziv.

Iako je nekadašnje osječko naselje Vijenac Borisa Kidriča 1991. promijenilo ime u Vijenac Ivana Meštrovića, većina građana i dalje ga skraćeno naziva VBK. Možda bi dobro bilo da onima koji u nazivu trgovine vide oživljavanje Jugoslavije netko kaže da je Kidrič bio Slovenac, državljanin zemlje koja je od 1. svibnja članica Europske unije.

NEMA MLADOSTI, PA NEMA NI JUGA I PRIMORJA

Ne(tko) mudar s Prisavlja je odlučio da HTV ne prenosi prve dvije finalne utakmice - 8. i 12. svibnja - između dubrovačkog Juga i riječkog Primorja. Od mogućih pet završnih susreta, TV kamere će biti prisutne tek od trećeg, nedjeljnog ogleda ovogodišnjih pretendenata za vaterpolskog prvaka Hrvatske. Takva odluka izazvala je ogromno nezadovoljstvo u vaterpolskim krugovima, tim više što su, uz rukometaše, još jedino vaterpolski reprezentativci dosad osigurali ekipni nastup na predstojećim Olimpijskim igrama u Ateni.

I dok s Prisavlja stižu kvaziopravdanja prema kojima su problem bili termini ogleda, iz vaterpolskih izvora Picaškandal saznaje da su i Jug i Primorje na vrijeme obavijestili HTV o datumima održavanja "play offa". To je značilo da se i samo vrijeme odigravanja susreta moglo izravno dogovoriti sa šefovima državne dalekovidnice, budući da su i Dubrovčani i Riječani u tom pogledu izrazito fleksibilni, ostavljajući praktično HTV-u određivanje početka finalnih utakmica. Nameće se pitanje bi li se navodno sporni termini ipak usuglasili, da je kojim slučajem u finalu igrala zagrebačka Mladost?

Dok je Mladost, naime, prošlih godina bila sudionikom vaterpolske završnice, pitanje izravnih prijenosa s tih ogleda se, bez obzira na gužvu u eteru, gotovo nije ni postavljalo...

MESIĆ: “NE ZANIMA ME VUK DRAŠKOVIĆ

Beogradski mediji režimsko-nacionalističkog usmjerenja pokrenuli su ovoga tjedna široku kampanju protiv hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića zbog njegova navodnog protivljenja dolasku srbijansko-crnogorskog ministra vanjskih poslova Vuka Draškovića u službenu posjetu Zagrebu: prekodrinski novinari uhvatili su se Mesićeve izjave da je on u Zagreb pozvao predsjednika Svetozara Marovića, a da mu nije poznato da je netko pozvao ministra Draškovića, pa je na temelju toga krenula haranga čiji je cilj bilo dokazivanje Mesićeva neprolaznog turbohrvatstva i njegove mržnje prema Srbima. "Zbilja mi nije jasno o čemu se radi", kazao je u utorak poslijepodne Mesić za Feral, "jer ja ne pozivam članove delegacije: pozvao sam predsjednika Marovića i pritom mi nije palo na pamet da mu određujem tko će biti u njegovoj delegaciji. To se, jednostavno, ne radi i svaki predsjednik države kojeg pozovem u službenu posjetu samostalno bira tko će s njim putovati. Što se tiče Vuka Draškovića, on mene uopće ne zanima i ne mislim se njime baviti, jer s njim nemam ništa. A svatko koga predsjednik Marović povede sa sobom, dobrodošao je u Hrvatsku".

I.

NOVA DIVERZIJA U SLOBODNOJ

U tragediji Slobodne Dalmacije evo novoga tragikomičnog momenta: prošloga je četvrtka u kasnijim izdanjima dnevnoga lista anonimna budaletina poduzela osebujnu intervenciju u impressumu lista promijenivši prezime Ilije Maršića, člana Nadzornog odbora u Mrš ća. Idiotizam je zamijećen tek kad je dnevnik bio na kioscima.

Ilija Maršić dugogodišnji je novinar i urednik koji je od 1993. godine bio ne glavna, nego jedina smetnja potpunoj pljački Slobodne. Kao prvi čovjek Udruge malih dioničara Maršić je devedesetih godina nevjerojatnom upornošću raskrinkavao sve što su Miroslav Kutle i njegovi pomagači - Ante Bušić, Metod Jurišić i slične meteorološke nepogode – učinili na svekolikom siromašenju Slobodne. Stoga je i autor ove budalaštine, sasvim sigurno, netko tragično lišen duhovitosti, hrabrosti i obraza..., dakle, tipičan produkt – narodski rečeno, isprdak - HDZ-ova sustava.

V. MATIJANIĆ

BLAMAŽA U STUDENTSKOM CENTRU

HDZ je prije nekoliko dana izveo puč u zagrebačkome Studentskom centru, smjenom dosadašnjega Sanacijskog vijeća i sanacijskog upravitelja Vlatka Jurišića, a koji su tokom protekle četiri godine izvukli SC iz dugova u visini od oko 70 milijuna kuna, jednako kao iz kulturno-programske močvare u kojoj se ta institucija zaglibila tokom devedesetih. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac postavio je novoga sanacijskog upravitelja Niku Vidovića, i to - prema informacijama kojima raspolaže Picaškandal - po nalogu Predsjedništva vladajuće stranke, baš kao i novog predsjednika Sanacijskog vijeća Božana Šutala, voditelja smještaja u SC-u tokom spomenutog razdoblja u kojem su nastale najveće dubioze oko poslovanja institucije.

Osim njih, novoimenovani članovi Sanacijskog vijeća su još i Stipe Mamić, pomoćnik ministra Primorca za financije, i student Mislav Banek. Dragan Primorac objašnjava smjenu prekoračenjem ovlasti dosadašnjeg Vijeća, no prema Zakonu o sanaciji studentskih centara koji široko postavlja djelokrug sanacijskih vijeća i prema činjenici da u načelno autonomno Vijeće ministar postavlja svog pomoćnika, prije će biti da zakonske ovlasti smjenom prekoračuje sama Vlada RH... K tome, novi sanacijski upravitelj Niko Vidović - kojeg se predstavlja kao politički sasvim neutralnog - bio je prvi direktor Croatia Airlinesa na početku devedesetih, zatim tajnik Matice hrvatske, pa ravnatelj Nakladnog zavoda MH koji je Franji Tuđmanu tokom dvije godine isplatio 93 tisuće kuna honorara za objavljivanje dvaju starih naslova...

Premda ministar Dragan Primorac u obrazloženju odluke o smjeni predbacuje dosadašnjem Vijeću što postupak sanacije još nije završen, činjenica je da poslovne i programske rezultate dosadašnjeg Vijeća ipak ne može osporiti. Kulturna aktivnost SC-a nakon dugo vremena je zaživjela, bilježe se prihodi, obnavljaju prostori. Usprkos tome, Primorac vraća protagoniste iz stare garniture, kompromitirane nezakonitim poslovanjem i nizom kasnijih kaznenih prijava, uz njih namještajući dokazane HDZ-ove kadrove iz pričuvnog ešalona.

Koordinacija studentskih udruga, kako doznajemo, ovim je povodom odlučila da će se žestoko usprotiviti eventualnome ponovnom oživljavanju projekta "duhovne obnove" i suzbijanju tek stasalih alternativnih oblika kulture.

I. LASIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

Dr. Anto Kovačević - Akademik Vlatko Pavletić svojedobno se - prema vlastitom potresnom priznanju - nalazio u “dvojbenoj dvojakosti”: nakon Vrhovnikove prerane i tragične smrti Pavletić je postao obnašatelj dviju najvažnijih dužnosti u Hrvatskoj: bio je šef parlamenta i v.d. šefa države. I nije mu bilo lako. Dr. Anto Kovačević ovih dana, međutim, nadmašuje Pavletića jer se, prema našoj procjeni, nalazi u - trojbenoj trojakosti: Kovačević se nakon saborske karijere koleba između tri posla a u pauzama između triju kolebanja istovremeno piše čak tri knjige! Pravi žongler! I nije mu teško.

Kako mi u Feralu više cijenimo duhovne i intelektualne stvari od surove politike, prvo knjige. Prva Kovačevićeva knjiga zvat će se “Hrvatska nekom si domovina a nekom imovina” (“to je zato što neki žive za nju a neki od nje”). Druga knjiga nosit će naslov: “Država septička jama.” Zadnji dio trilogije nosit će naslov: “Život u kokošinjcu”. Na naše pitanje znače li naslovi ovih knjiga da se Kovačević odlučio baviti satirom, Vitez od Odžaka je suho odgovorio “da pomalo da jer je to naša stvarnost a prispodobu o kokošinjcu izrekao je uostalom Zlatko Vitez”.

Izjavu o poslovnim (opisuje li ovdje riječ "dvojbe" svu složenost problematike?) nedoumicama, donosimo u cijelosti.

“Imam ponudu jedne njemačke tvrtke koja se bavi izgradnjom autocesta i zrakoplovnih luka; trebao bih biti njihov predstavnik u Hrvatskoj. Za njih sam radio i prije no što sam ušao u Sabor: imao sam trostruko veću plaću, ali sam se odlučio za Sabor jer sam želio realizirati svoje mladenačke ideale zbog kojih sam završio u Zenici, i zbog kojih mi je konfiscirana imovina. Neki me prijatelji nagovaraju da se kandidiram za predsjednika Republike jer smatraju da bih mogao i znao reći stvari koje se nitko drugi ne usudi reći. Javio sam se i premijeru Sanaderu i ministru Žužulu, sa željom da budem ambasador ili kulturni ataše u nekoj od zemalja njemačkog govornog područja, kako bih lobirao za mladu hrvatsku državu i njenu staru kulturu. Eto, ni za jednu od tih opcija nisam se još odlučio a svaka je od njih moguća” rekao nam je dr. Anto Kovačević, poželjevši nam na rastanku dobru sreću i zdravlje junačko.

B. RAŠETA

TRI x TRI

BORIS KUNST, predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske, o mogućim posljedicama najnovijeg poskupljenja naftnih derivata:
- Novo poskupljenje naftnih derivata izazvat će poskupljenje sindikalne košarice i izazvati daljnji pad standarda građana. URSH upravo analizira posljedica poskupljenja. Nakon što završimo analizu, uputit ćemo Vladi prijedlog o povećanju minimalne plaće onoliko koliko će poskupiti sindikalna košarica. Najniža plaća trenutno iznosi 1950 kuna. Prema prvim procjenama, Vlada će je morati povećati za 10 do 15 posto. Znam da se cijena nafte usklađuje s cijenom na svjetskom tržištu, međutim, nužno je kontrolirati cijene, jer poskupljenja najviše pogađaju najugroženiji sloj stanovništva.

IVO BANAC, predsjednik Liberalne stranke i bivši ministar zaštite okoliša, o nastavku rušenja bespravno podignutih objekata i tijekom predstojeće turističke sezone:
- Smatram da je rušenje svake vrste načelno nepotrebno, osim u najekstremnijim slučajevima bespravne ili štetne gradnje. Rušenje usred sezone nije najbolji način da se preporučimo turistima. Nešto je u čitavom projektu borbe protiv bespravne gradnje očito otišlo ukrivo, a ne promišlja se kako spriječiti tu praksu, nego se ide samo na kratkotrajne, vizualne efekte rušenja. Eto, nedavno je čovjek optužen za bespravnu gradnju sam sebi porušio kuću, da bi mu idući dan stigla obavijest o mogućnosti legalizacije! Bilo je toliko primjera nepromišljenosti da zaista ne znam što sadašnja Vlada želi postići ovom odlukom.

STIPE GLAVINA, član Stručne komisije Zbora nogometnih sudaca, o regularnosti domaćeg nogometnog prvenstva i optužbama o sudačkoj pristranosti:
- Gdje ima dima, kažu, ima i vatre! Istina, optužbe na račun suđenja su kod nas postale nešto poput psovke, a kad to treba dokazati, mnogi zašute. Pri tom mislim na optužbe kako je neki sudac viđen u društvu članova uprave kluba kojemu za koji dan treba suditi. Naravno da takve, kada im se to dokaže, treba odstraniti iz nogometa! Nisam za angažiranje sudaca iz inozemstva, jer mi ionako nemamo novca da platimo jednog Collinu, a što će nam trećerazredni suci, bez obzira odakle dolazili... Iskreno, zbog svega što se događa, razmišljam o istupanju iz Stručne komisije!