PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Ivica Đikić, Igor Lasić, Vladimir Matijanić, Hrvoje Prnjak i Boris Rašeta

OLIVER NA ČELU SPLITSKE POA-e

Oliver Mišura ime je novoga šefa splitske ispostave Protuobavještajne agencije. Imenovan je nakon zadnje smjene vlasti i naslijedio je Milana Perkušića za kojega je Feral prošloga travnja otkrio da je pod pseudonimom Ivica Maleš sudjelovao u akciji hvatanja i premlaćivanja Mirka Graorca, Srbina iz Splita koji je bez valjanih dokaza osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina u Manjači. Koliko nam je poznato, Perkušiću nakon toga teksta nije pofalila ni dlaka s glave, a i zadnja smjena na čelu splitske POA-e dogodila se vjerojatnije zbog toga što je Perkušić imenovan u vrijeme bivše vlasti, negoli zato što je HDZ sada odlučio uspostaviti profesionalne kriterije u tajnim službama.

AMACORD, AMARCORD I KOMŠIJE

Hrvatska dokumentaristika bit će u dogledno vrijeme bogatija za još jedan uradak znamenitog Pavla Vranjicana, autora filma Amacord (kojemu je nakon premijere promijenjeno ime u Amarcord). Hrvatski Fellini ponovno jaše, držeći se, poput starog talijanskog uzora, opsesivno svojih tema, ljudi i krajeva. Prema onome što su Picaškandalovi izvori uspjeli doznati o sadržaju novog Vranjicanova filma, uradak će se zvati “Komšije”, tematski će se baviti životom i radom pobunjenih Srba za vrijeme Krajine, bit će kompiliran od videomaterijala koji su arhivirani u pouzdanim rukama, a na vrpci će se prepoznati i neki iz likova današnjeg hrvatskog političkog života, te poneki običan smrtnik.

Na premijeri Vranjicanova Amacorda, u zagrebačkom KIC-u, našao se prije četiri godine značajan dio HDZ-ova vrha. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se ista situacija ponoviti i kad Vranjican završi “Komšije”, tim prije što se položaj “Komšija”, a naročito nekih koji će prošetati kroz film, u međuvremenu značajno promijenio - neki su “komšije”, naime, u međuvremenu postali koalicijski oslonac HDZ-a, iste one stranke koja je neformalni producent Vranjicanove kinematografije.

ZAŠTITARI U SLUŽBI DRŽAVE

AKD "Zaštita" - poduzeće za osiguravanje osoba i imovine - još uvijek je u vlasništvu države, točnije Ministarstva unutarnjih poslova RH, bez obzira što je bivši premijer Ivica Račan prošle godine dao nalog MUP-u da započne postupak privatizacije Agencije za komercijalnu djelatnost. To što policija ima svoju zaštitarsku firmu, koja zatim prodaje usluge onima koji nalaze da im redovna policijska zaštita nije dovoljna, međutim, nije tek metafora o stanju u zemlji, niti nova varijanta dopunskoga zdravstvenog osiguranja.

AKD "Zaštita", naime, angažirana je također od izvjesnog broja državnih adresa, što je vrlo nelojalna konkurencija privatnim zaštitarskim tvrtkama. Poslovanje i samo postojanje ovog poduzeća u neskladu je s evropskim propisima koji reguliraju tu problematiku, i jednako sa hrvatskim Zakonom o privatnom zaštitarstvu, pa je Hrvatska jedina zemlja u Evropi koja ima državnu zaštitarsku agenciju. "Zaštita" pritom ne iskazuje profit, radnici na osiguranju zaposleni su na mizernim plaćama, a niti za pranje novca državna poduzeća nisu baš najbolji mediji... Aktualni premijer Ivo Sanader o tome se pitanju još nije izjasnio.

DESPOT U HEP-u

Prije dva mjeseca Feral je objavio tekst o novom članu uprave HEP-a Anti Despotu, koji je u upravu jednog od vodećih javnih poduzeća imenovan unatoč činjenice da mu je liječničkom dispozicijom (Despot je invalid) preporučeno zapošljavanje na poslovima “na kojima nema većeg terenskog naprezanja i terenskog rada” te poslovima koji ne zahtijevaju “povećanu koncentraciju i pamćenje”.

Hrvatska javnost koja je naučila gutati svašta, nije reagirala na ovu makinaciju, no Picaškandal je u međuvremenu dospio u posjed više izjava i dokumenata prikupljanih u krugu šibenskih DC-ovaca, dio kojih je rastjeran nakon unutarstranačkih obračuna a dio je, poput Despota, lansiran na visoke pozicije.

U opsežnom dossieru šibenskih DC-ovaca navodi se da je Despot prostorije gradske organizacije Demokratskog centra opremio namještajem iz Ureda hidroelektrane Jaruga (kojoj je ranije bio na čelu). Navode, kako Despot stalno “privatno ili po stranačkim obavezama putuje na relaciji Šibenik-Zagreb-Šibenik koristeći pri tom službeni automobil i dnevnice” (DC-a). “Mislite li” pitaju se članovi DC-a, “kako novinare neće zanimati detalji iz njegove biografije, njegovo školovanje (tek je prije nekoliko godina diplomirao u Rijeci a ima 47 godina), njegova tzv. invalidnost, telefonski računi, faksiranja, korištenje toplica itd...!?

Novinare ovi detalji doista zanimaju. I tu svaki interes za njih prestaje.

OSNOVNA ŠKOLA TUĐMANIZMA

Prošlog četvrtka, 13. svibnja 2004., učenici osnovne škole u Korenici imali su razlog za veselje: zbog otkrivanja biste prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana lišeni su obaveze da tog dana pohađaju nastavu. Veselje je, međutim, pomutila jedna druga obaveza koju je – ukazom nalijepljenim na školskoj oglasnoj ploči – propisao ravnatelj škole Pero Aračić. "Svi učenici su obavezni doći na svečano otkrivanje biste i biti ispred škole u 16,00 sati. Razrednici imaju dužnost prozivkom prekontrolirati nazočnost svih učenika", zapovijeda Aračić te u prvom licu množine nastavlja ispoljavati vlastitu fascinaciju prvim hrvatskim predsjednikom: "Obitelj Tuđman će biti nazočna otkrivanju biste, koja je jedina u cijeloj Ličko-senjskoj županiji. Na to smo kao škola i kao mjesto izuzetno ponosni. Bista se postavlja u povodu Dana škole i rođendana prvog hrvatskog predsjednika".

I dan kasnije, u petak, učenici su oslobođeni sjedenja u klupama, ali opet ne bezuvjetno. "Svi učenici trebaju biti nazočni u 9 sati u školi, jer ćemo položiti cvijeće ispred biste i u 10,00 sati odigrat će se utakmica između učitelja i reprezentacije škole-učenika", nalaže dalje ravnatelj Aračić. Pošto svježi korenički naputak bazdi na vremena kad se u našim velikim i malim mjestima ukazivao Josip Broz, na ovom mjestu valja parafrazirati misao rahmetli maršala: narod koji ima ovakve ravnatelje ne mora se bojati za svoju omladinu. Budućnost se ionako negdje zagubila.

URBANISTIČKI SKANDAL U GAJNICAMA

U moru novih nastambi i urbanih vila koje niču na svakom slobodnom ćošku hrvatske metropole, posebnu je pažnju izazvalo građenje "stambeno-poslovnog objekta" u zagrebačkom kvartu Gajnice. Kako javljaju naši čitatelji, zgrada je podignuta doslovce na rubu ceste, viša je i veća od svih objekata u okolici, a ističe se i ljubičastom bojom fasade kakva u široj okolici Gajnica još nije viđena.

Ali, nije to sve. Izvođači se nisu zadržali samo na toj zgradi, nego su krenuli u kopanje temelja za dogradnju s njene južne strane u neposrednoj blizini osnovne škole "Dragutin Domjanić". Tako će "stambeno-poslovni objekt" od škole biti udaljen tek nekoliko metara.

Inače, zbog skučenosti prostora škola sada radi u tri smjene, a sanitarna inspekcija prijeti zatvaranjem škole zbog neodgovarajućeg sanitarnog čvora i kuhinje. Predstavnici roditelja kažu da se problem ne može riješiti proširenjem zbog nedostatne nosivosti zidova pa je potrebno graditi novi objekt. S obzirom da se susjedni objekt proširio do školskih prozora, jedino slobodno mjesto za proširenje je školsko igralište. S problemom su upoznate i sve gradske institucije, koje ne reagiraju na izvođačke pothvate. Štoviše, kako doznajemo, nedavno je "(ne)prijatelju izvanzemaljcu" izdana i građevinska dozvola tako da je stanje legalizirano.

ŠOVINIZAM NA REKLAMI PRIVREDNE BANKE ZAGREB

Privredna banka Zagreb, “vodeća banka u kartičnom poslovanju u Hrvatskoj”, izdala je novu karticu, MasterCard nogometnu karticu, koja pruža mogućnost beskamatne odgode plaćanja računa, očito ciljajući na to da će nogometni navijači na predstojećem Evropskom prvenstvu u Portugalu radije koristiti karticu sa slikom hrvatske reprezentacije nego bilo koju drugu. I to je u redu. Ljudi se sjetili, pa ako još i upali...

Međutim, jeste li ikada čuli radijsku reklamu za rečenu karticu? Ne mislimo na tekst kojeg izgovara poznati zagrebački radio-glas, Siniša Švec, nego na ono navijačko skandiranje koje se čuje “ispod”, dok slušamo nabrajanje o pogodnostima što se nude potencijalnim klijentima PBZ? Dakle, jeste li čuli ono skandiranje koje je - ako ste ikada to čuli uživo na ovdašnjim stadionima, nećete se prevariti - glasi: “Ubij, ubij, ubij Srbina”?

Sasvim je svejedno stoji li iza tzv. fore ovog reklamnog pogroma, pardon, programa, naručitelj – dakle, PBZ – ili radijski neimari koji su snimili ovu reklamu. Također, sasvim je svejedno ako smo mi to kao nešto krivo čuli – a nismo! - pa se možda radi o skandiranju koje na istovjetnu melodiju može glasiti još samo: “Ubij, ubij, ubij tovara”... Jer, riječ je o pravoj pravcatoj antireklami za udžbenike, kakvu su si dosad znale izrađivati tek ekstremno desničarske stranke.

No, ako pitate u PBZ-u, zapravo je riječ o kartici koja je posebna i po tome što će se dio sredstava prikupljenih njezinim korištenjem “planski usmjeravati u razvoj nogometa u Hrvatskoj”, te tako “pridonijeti razvoju sporta”. Uostalom, kakav je to sportski doživljaj ako ne čuješ “Ubij, ubij Srbina”, ili ono barem “... tovara”!

H. PRNJAK

POLICIJSKO TEZGARENJE

Goran Komarica, pripadnik Specijalne policijske jedinice Alfe, koji je prošloga vikenda ubijen ispred noćnog kluba Lake City na zagrebačkom Jarunu, na spomenutoj se lokaciji nije zatekao slučajno: Komarica je, zajedno s još dvojicom kolega iz Alfi, redovito noći provodio u Lake Cityju, jer je u tom klubu bio angažiran kao honorarni izbacivač, odnosno bio je zadužen za zavođenje reda i degažiranje problematičnih gostiju. Goran Komarica bio je, zapravo, istodobno i pripadnik specijalne policijske jedinice – dakle, državni službenik – i neformalne privatne policije koja broji više desetaka ljudi, koja je sastavljena od aktivnih i umirovljenih djelatnika Alfi i Specijalne jedinice Lučko i koja u slobodno vrijeme nameće vlastite zaštitarske usluge većini metropolitanskih lokala koji ostvaruju iole ozbiljniji profit.

"U MUP-u se zna da veliki broj specijalaca dodatno zarađuje na redarskim poslovima po popularnijim zagrebačkim lokalima, a također se zna da te poslove dobivaju ucjenama i prijetnjama, jer se gazde kafića, jednostavno, ne mogu oduprijeti njihovim ponudama", kaže Feralov izvor iz Policijske uprave zagrebačke i dodaje da specijalci za jednu noć zarade između pedeset i sto eura, te da su angažirani na svim posjećenijim lokacijama – od tuškanačkog Saloona do jarunskog Baobaba, od Fontane u Trnskom do Indy'sa na Gornjem gradu, od Ludnice u Vrapču do Garbagea na Jakuševcu... "Policijski šefovi toleriraju to što specijalci rade u 'fušu' i nitko ne misli o tome sve dok se ne dogodi tragedija poput ove s Komaricom. Načelnici se ne žele zamjerati specijalcima i puštaju ih da rade što god hoće", veli naš sugovornik.

Hoće li nakon ubojstva na Jarunu unutar MUP-a biti pokrenuta istraga o tezgaroškim aktivnostima domaćih specijalaca, kao što upravo traje opsežno istraživanje o navodno nezakonitim aktivnostima posebne policijske grupe koju je svojedobno bio osnovao Ranko Ostojić? U to se ne bi trebalo kladiti, jer su policijski specijalci očito mezimci svake vlasti.

I.

RESAVCI U VJESNIKU

Bravo Vjesnik! Sjajno, odlično, genijalno! Konačno potez ovoga dnevnika koji se dopao i Feralu. U nedjelju 16. svibnja u Nedjeljnom Vjesniku objavljena je ilustracija uz neki tekst o znamenitom avisu. Na njoj, kako vidite, piše Hrvatska nezavisna država; prva tri slova druge riječi su prekrižena, pa se može pročitati i kao Hrvatska avisna država.

Što nas to oduševljava u ovom potezu Vjesnika? Pa saznanje da su u državnom dnevniku krenuli najkraćim i njima jedino mogućim putem dizanja novinskih kriterija. Objavljeni štos, naime, prepisan je iz Ferala, točnije, kako također vidite, iz rubrike Oswald, u kojoj dotična ptica čudnog podrijetla svakoga tjedna lucidno komentira bespuća aktualnih zbiljnosti. A da je Hrvatska avisna država Oswald je spoznao 16. travnja ove godine, dakle, točno mjesec dana prije nego što je to uradio Vjesnik. Kojemu je, očito, unatoč proklamiranoj državotvornosti Resava tako draga.

V. MATIJANIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

DORICA NIKOLIĆ - "Nakon operacije glasnica, pazim koliko govorim, tako da mi izbivanje iz visoke politike ne pada teško", spremno je Feralov telefonski poziv dočekala nekada visokopozicionirana HSLS-ovka čiji je jezik, kako je jednom rekla, kao kravlji rep. Uz sve želje za dobro zdravlje, teško se bilo othrvati pomisli kako ne bi bilo loše da je i ranije izbivala iz visoke politike u koju je naglavačke uletjela početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Njezina članska iskaznica HSLS-a imala je "sto i neki broj". Bila je glavna tajnica i dugogodišnja saborska zastupnica HSLS-a. Danas je situacija potpuno drukčija.

Nakon posljednjih stranačkih izbora na kojima su Ivan Čehok i Đurđa Adlešić pomeli Budišinu frakciju u HSLS-u, Dorica je, kao i ostali "budiševci" marginalizirana. Ipak je, za razliku od Joška Kontića i drugih, ostala u stranci i ne pada joj na pamet govoriti protiv novih šefova. "Vodim HSLS-ov Odbor za međunarodne odnose i Hrvate u inozemstvu i član sam Odbora za promidžbu i strategiju. Nisam više u žiži zanimanja, što mi odgovara. Uopće mi ne fali politika. Uostalom, nisam željela postati drug Tito pa da imam vječni mandat u stranci ili u Saboru", kaže Dorica Nikolić, inače friška umirovljenica. Naime, nakon raspuštanja prošlog saziva Sabora, s "55 godina starosti i 30 i nešto godina staža", Nikolićeva je otišla u saborsku mirovinu na osnovu koje mjesečno primi točno sedam tisuća i šesto kuna. Naravno da joj s takvim primanjima nije osobito teško u životu, pa joj je trenutno jedina preokupacija "pomoći HSLS-u da uspije". Naročito, ako opet bude bilo potrebno spašavati Zagreb, kao sredinom devedesetih kada je na primjedbu Zlatka Canjuge da se ponaša kao "guska u magli", kazala da će "biti guska koja je spasila Zagreb". Naravno, pod uvjetom da joj se vrati onaj "kravlji rep" što joj od srca (ne)želimo.

G. BORKOVIĆ

TRI x TRI

LJUBICA LALIĆ, zamjenica predsjednika HSS-a, komentira podatke Hrvatske gospodarske komore po kojima žene u Hrvatskoj obnašaju samo 27 rukovodećih funkcija, dok je njihov ukupni udio u poduzetništvu 30 posto:
- To je uistinu žalosno ako znamo da žene čine 52 posto populacije. Taj podatak govori o predrasudama u našem društvu, koje je očito dosta konzervativno. Žena kod nas još uvijek mora uložiti više energije da bi izborila isto mjesto kao i muškarci, a s druge strane, teret kućnih poslova je i dalje na ženama, jer malo koja obitelj danas može platiti kućnu ispomoć. Ohrabruje to što se barem političke stranke trude poboljšati položaj žena, pa se u zadnje vrijeme čak i natječu tko će imati više žena u svojim vodstvima.

DAVORKO VIDOVIĆ, bivši ministar rada i socijalne skrbi, o izjavi ministra financija Ivana Šukera, po kojoj isplata duga umirovljenicima neće početi prije 2006. godine:
- Ministar Šuker nije lagao. HDZ-ovci nisu nikad obećali povrat duga umirovljenicima, niti im je padalo na pamet vratiti ga! Drugi je problem što su neki njihove riječi krivo shvatili. Sada će se predsjednik HSU-a Vladimir Jordan i ostali iz vrha te stranke koji simpatiziraju HDZ, morati opravdavati pred onima koje tobože zastupaju. No, stoji tvrdnja da je HSU riješio dio problema standarda umirovljenika. Barem što se tiče trojice njihovih zastupnika koji su ušli u Sabor gdje koaliraju s HDZ-om. Čitava mi priča izgleda kao podcjenjivanje pameti umirovljenika.

DAMIR KAJIN, potpredsjednik IDS-a, o pomirljivim reakcijama svoje stranke na postavljanje radara MORH-a na Učki:
- Nije točno da se IDS šutke pomirio s najavljenim rješenjem postavljanja radara na Učki, imali smo prosvjed prije dva tjedna... Ali, novo rješenje ipak ne podrazumijeva veliku devastaciju Učke, pogotovo ako se ukloni jedan od postojećih repetitora HTV-a. Moram naglasiti da je takvom ishodu najviše doprinijela protestna aktivnost nevladinih udruga i IDS-a, no ipak o tome odlučuje Primorsko-goranska županija. Činjenica je pritom da se aktualna Vlada oglušila o želje stanovništva, što je prošla Vlada već bila odlučila ispoštovati, pa ne treba smetnuti s uma da je još uvijek moguće promijeniti odluku o lokaciji radarskog sustava.