PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Ivica Đikić, Drago Hedl i Boris Rašeta

TUREK OSTAJE BEZ PRIJATELJA

Franju Tureka, donedavno svemoćnog ravnatelja Protuobavještajne agencije, ubrzano napuštaju i oni ljudi koji su mu se dojučer nesmiljeno ulizivali i darivali ga kojekakvim đakonijama, e kako bi pridobili njegovu milost i tako realizirali svoje karijerističke žudnje. Najsvježiji u galeriji onih što su okrenuli leđa Tureku nakon što je ovaj detroniziran jest Anđelko Vitković, šef Centra POA-e u Osijeku, kojega je na tu funkciju instalirao upravo bivši šef najmoćnije domaće tajne službe. Vitković je, naime, Franji Tureku ovih dana poručio da bi bilo dobro da ga ubuduće ne naziva, a još bi bolje bilo da, jednostavno, zaboravi njihove donedavne prisne odnose koji su se, među ostalim, očitovali u Vitkovićevim čestim pohodima u zagrebačku centralu POA-e gdje je dolazio s odabranim primjercima najboljih vinkovačkih kulena namijenjenih Tureku. Razlog Vitkovićevu zazoru od komunikacije s bivšim šefom sadržan je u njegovoj želji da i dalje ostane na čelu osječke POA-e, pa će ulizivanje i pripadajući kuleni ubuduće biti usmjereni prema Jošku Podbevšeku, novom ravnatelju ove obavještajne agencije.

ĆIRILICA U VISOKOJ NAKLADI

Utorak, 25. svibnja 2004. godine bio je povijesni dan za Srbe u Hrvatskoj. Tog je dana, naime, tiskana najveća naklada jednog ćiriličnog spisa ikad, igdje u Hrvatskoj, viđena. Ikad. U biblioteci Jutarnjeg lista otisnuta je, naime, ćirilična katalogizacija Narodne biblioteke Srbije za roman Charlesa Bukowskog Post office: u biblioteci Novosti, XX vek. Jutarnji list dan docnije priznao je da se u njihovoj biblioteci omakla nekakva katalogizacijska pogreška, pri čemu je čitateljima najavljeno tiskanje ispravka krive katalogizacije, koji će biti dometnut u Jutarnjem od srijede. Vaistinu, tako je i bilo samo što čitateljstvu Jutarnjeg nije rečeno o kakvoj se to grešci, dovraga, radi. A radilo se, kako vidimo, o ćirilici. Objašnjenje je jednostavno: obje biblioteke, i ona zagrebačkog Jutarnjeg lista i ona beogradskih Večernjih novosti, tiskaju se u Španjolskoj, u Madridu: Španjolci su malo pobrkali Beograd i Zagreb, Hrvate i Srbe, Grahama Greena i Charlesa Bukowskog, ćirilicu i latinicu, i - eto nevolje!

I što sad da čovjek kaže? Jesmo li se za to borili? U ovoj zemlji još domalo čovjek neće smjeti reći da je Hrvat!? Jesu li Španjolci čuli da se Jugoslavija raspala?

Zadovoljimo se, ipak, s umjerenim zaključkom: ako smo braća knjige nam nisu sestre. Stoga, knjigoljupci, ljepilo u šake i na hrvatsku knjigu - hrvatska katalogizacija!

VEKIĆ OBJAVLJUJE MEMOARE

Bivši ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, danas samo HDZ-ov vijećnik u osječkom gradskom vijeću, najavio je skori izlazak svoje memoarske knjige Koraci u povijest – Sjećanja i događaji. Iako se o knjizi ne zna gotovo ništa, osim škrtih Vekićevih najava da će u njoj rasvijetliti “korijene sukoba i odnosa u HDZ-u”, ona bi mogla biti prilično intrigantna, jer je Vekić već dugo vremena što u latentnom, što u otvorenom sukobu s dvojicom najpoznatijih slavonskih HDZ-ovaca, Vladimirom Šeksom i Branimirom Glavašem.

Svoj otklon od politike HDZ-a Vekić u posljednje vrijeme uporno demonstrira stranačkim neposluhom na sjednicama Gradskog vijeća. Prvo je odbio glasati za smjenu osječkog gradonačelnika Zlatka Kramarića, koju unatrag nekoliko mjeseci forsira osječki HDZ. Potom se, kad su ga u stranci pozvali na odgovornost, žestoko obrušio na Glavaša i njegove suradnike, tvrdeći da su oni posljednje osobe koje nekog mogu prozivati za kriminal. Podsjetio ih je kako su do 1990. hodali u patikama i ispranim farmericama, a danas su milijunaši.

Prošlog ponedjeljka, na sjednici Gradskog vijeća, Vekić je odbio sjesti uz svoje stranačke kolege, samovoljno se premjestivši u posljednji red skupštinskih klupa.

Promocija Vekićeve knjige najavljena je za sljedeći tjedan. Bit će to već druga memoarska knjiga jednog od osnivača HDZ-a iz Slavonije. Prvu je napisao, ali je još nije objavio, Branimir Glavaš. Dijelove njegovih memoara nedavno je feljtonizirao tjednik Globus.

LETEĆI ŽUŽUL

Posljednjih mjesec dana vječiti predsjednik Uprave Croatia Airlinesa Ivan Mišetić potrošio je na lobiranje da se na mjesto novog predsjednika Nadzornog odbora te tvrtke izabere ministar vanjskih poslova Miomir Žužul. Mišetić ovu široku akciju provodi jednostavnom, ali prokušanom metodom sustavnog ulagivanja glavešinama, bez obzira tko oni bili. Pritom je postavio više ciljeva. Najmanje na što računa je ostanak na čelu te zrakoplovne tvrtke, ali radije bi se vidio na nekoj od državnih funkcija.

Odmah nakon smjene vlasti krajem 2003. godine, Mišetić se nadao da bi, kao stari HDZ-ov kadar, mogao dobiti neku od ministarskih funkcija, ali je na višoj instanci tada odlučeno da ga se zadrži u Croatia Airlinesu. Kako se nije uspio progurati u prvi krug, bivši šef protokola Franje Tuđmana smanjio je ambicije, tako da bi se sada zadovoljio i veleposlaničkim mjestom. Naravno, na nekoj od primamljivijih destinacija. A tko mu može u tome pomoći bolje nego sam Žužul? Inače, novi nadzorni odbor birat će se na Skupštini dioničara sljedeći mjesec.

CARINICI OŠTETILI DUBROVNIK

Dubrovnik je lani zbog osebujnog tumačenja istih carinskih propisa, u okviru hrvatske Carinske uprave izgubio posao vrijedan najmanje milijun i pol eura. Radilo se o velikom europskom predstavljanju tadašnjeg novog Peugeotova modela cabrio 307 koje je bilo planirano od 24. kolovoza do 14. studenoga 2003. godine. Za predstavljanje Cabria se, prema najavama, zainteresiralo više od tisuću novinara iz svih dijelova Europe, a u Dubrovnik je trebalo stići stotinjak Peugeotovih “tristosedmica”.

No, tijekom priprema za taj veliki show ispriječila se birokratska samovolja prošlog tjedna razriješenog pročelnika dubrovačke Carinarnice Željka Dominisa. On je, naime, Peugeotovim šefovima i Turističkoj agenciji Atlas tvrdio da se i za prezentaciju novih automobila moraju platiti uvozne dažbine, baš kao da je riječ o prodaji cabria u Hrvatskoj.

No, još 22. studenoga 2002. godine, dakle, skoro godinu dana prije dubrovačkog predstavljanja cabria, iz Carinske uprave RH zagrebačkom predstavništvu Peugeota za Hrvatsku upućen je službeni dopis kojim se daje suglasnost "da se odobri privremeni uvoz od 80 do 100 novih modela Peuegot vozila u cilju njihove međunarodne prezentacije...".

Inače, donedavni pročelnik Dominis, koji je ostao na poslu u dubrovačkoj Carinarnici, godinama radi na mjestu carinika bez položenog državnog stručnog ispita.

NDH NOSTALGIJA NA DVD-U

Nakon pokretanja kiosk-biblioteka, bitka novinskih izdavača za kupce ušla je u svoju novu, dosad najapsurdniju fazu. Pa se tako kao atraktivni pokloni uz novine prodaju i – džepni primjeri povijesnog revizionizma. A sve to “za samo 34 kune uz Sportske novosti”. Neka vas pri tom ne zavara što se DVD “Stoljeće hrvatskog nogometa” reklamira kao dokumentarni pregled razvoja loptanja na ovdašnjim geografskim širinama, tj. kao “100 minuta ekskluzivnih filmskih zapisa o 100 godina igranja nogometa u Hrvatskoj! Jer, pod tim se naslovom, osim poprilično suhoparnog dokumentarca, kojemu niti izjave živih svjedoka, kao niti korištenje snimaka nastalih prije tv-ere, nisu pomogle da postane nešto više od linearnog, na trenutke i dosadnog, a u svakom slučaju nemaštovitog nizanja nogometne faktografije, pri čemu su snimke svakako zanimljiviji dio priče.

No, u tom nizanju faktografije posebno je zanimljiv odnos Zvonimira Magdića i Fredija Kramera, scenarista ovog dokumentarca, prema nogometu u razdoblju ustaške NDH. Naime, ta fašistička tvorevina ovdje je predstavljena samo kao “nova država”, nastala “rasulom Kraljevine Jugoslavije”, kao da se nije radilo o državi koja je počivala na rasnim nacističkim zakonima, otvarala logore za likvidaciju “nepodobnih”... Zanimljivo, saznajemo zato u ovom dokumentarcu, reprezentacija NDH, koju sjetni autori nazivaju i “reprezentacijom Hrvatske”, odigrala je čak 15 utakmica, što je “jako puno ako se znade da su utakmice odigrane u ratno vrijeme”. Jer, “nijedna druga reprezentacija nije odigrala toliko međunarodnih utakmica, ni Nijemci, ni Talijani, ni Mađari, a Hrvati jesu!”. Činjenicu da su svi sportski savezi rasformirani najobičnijim dekretom, autori ne komentiraju, već je stavljaju u razinu vijesti o prelasku bilo kojeg igrača iz jednog u drugi klub. A da nije riječ o slučajnom previdu i svojevrsnom sportskom solipsizmu Magdića i Kramera, svjedoči nastavak filma, u kojemu se nakaradna ideologizacija sporta “i svih vidova života” nakon 1945., tj. nakon uspostave Jugoslavije osuđuje nimalo dvosmislenim riječima.

To što se rečeni dvojac pravi blesavim, dobro znajući da će im u današnjoj Hrvatskoj malo tko prigovoriti zbog neskrivene NDH-nostalgije, zapravo i nije skandalozno. Njihovo je pravo da glume budale. No, čitava priča postaje skandalozna ako znamo da je cijeli film napravljen uz podršku Hrvatskog nogometnog saveza, čiji se logo koči na omotu DVD-a. Iako nas, ruku na srce, ni to nema zašto posebno začuditi: kad god su hrvatski klubovi bili kažnjeni zbog rasizma i ustašluka svojih navijača, to se nikada nije dogodilo odlukom HNS-a, već isključivo zbog kazni UEFA-e.

H. PRNJAK

BAJKE IVE SANADERA

Uz dužno štovanje prema reformistički zanesenom Ivi Sanaderu, moramo reći da su korisnici njegove “jamstvene kartice” već debelo zašli “u crveno”. Sanader je, naime, u jamstvenoj kartici obećao: smanjenje poreza, gospodarski rast, rast zaposlenosti, rast standarda te članstvo u NATO i EU. Od ovoga utorka jasno je da glavni porez - to jest, glasoviti PDV - neće biti smanjen, ne samo dogodine, nego i dulje, jer je takva bila preporuka Hansa Flickenshielda. Od gospodarskog rasta zasad nema ništa: on će se, opet po ovotjednoj procjeni Ivana Šukera, kretati oko stope od četiri posto, dok je za mandata prošle vlade dosezao i pet do šest posto. Mi skloni konzervativnijem interpretiranju brojki pomak od šest ili sedam posto na četiri posto još uvijek nazivano “padom” a ne “rastom”, ali ministar financija možda ima dokaze za suprotno. Zaposlenost i standard tradicionalno stagniraju a članstvo u NATO-u i EU još su utopija.

Je li Sanader obmanuo birače? Ne posve. Ako pažljivije čitamo jamstvenu karticu, vidjet ćemo da on u tom papiru nije ni spomenuo PDV, nego samo “poreze”. Obećao je rast gospodarstva i standarda, ali nije rekao kad. Nije precizirao niti koliki će taj rast biti. Nije precizirao ni datum ulaska u EU i NATO. Povrat duga umirovljenicima u jamstvenoj kartici nije, pak, ni spomenuo, što znači da za njega ne jamči, pa Šukerova prošlotjedna izjava - kako ove i naredne godine od toga neće biti ništa - ne znači da je premijer lagao, nego samo to da se s tim ne treba žuriti. U desetak dana, predizborna su se obećanja, dakle, pokazala kao iluzija ali bonitet jamstvene kartice nije narušen, jer je taj dokument sastavljen od gole magle a ta još ni u jednoj zemlji nije priznata kao platežno sredstvo, mada u Hrvatskoj - očito - još uvijek ima stanovitu uporabnu vrijednost.

B. RAŠETA

SUDSKI BLAGOSLOV ZA PLJAČKU

Bosanskohercegovačko pravosuđe – točnije, Općinski sud u Mostaru pod predsjedanjem suca Alkana Mujića – raširilo je svoje krhke nožice pred združenim naletom hercegovačkih HDZ-ovaca nacionalističko-kriminalne provenijencije, predvođenih članom bosanskog Predsjedništva Draganom Čovićem, potom međunarodnih birokrata koji upravljaju tom zemljom oličenih u Visokom predstavniku Paddyju Ashdownu i privremenoj upraviteljici Hercegovačke banke Toby Robinson, te konzorcija osam hrvatskih tvrtki koje su kupile Hercegovačku banku i iza kojih stoji premijer i šef HDZ-a Ivo Sanader. Mostarski je sud, naime, ovih dana donio presudu kojom se odbacuje zahtjev HT-a Mostar (bivši HPT Mostar) za utvrđivanjem ništavnosti ugovora kojim su se tokom 1999. godine privatne hercegovačke tvrtke Hercegovina osiguranje, CroHerc i Alpina Commerce domogle većinskog vlasničkog udjela u tamošnjem mobilnom operateru Eronetu: većinsko vlasništvo u Eronetu dotad je pripadalo HPT-u Mostar, ali je hrvatska komponenta Vojske Federacije BiH (nekadašnji HVO) svoje potraživanje od HPT-a Mostar prepustila trima navedenim firmama, od kojih su dvije (Hercegovina osiguranje i CroHerc) u većinskom vlasništvu Hercegovačke banke.

Smisao operacije bio je sasvim jasan i sastojao se u tome da se Eronet otme mostarskom HPT-u i da ga se izruči hercegovačkoj vojno-mafijaškoj hunti koja je gospodarila Hercegovačkom bankom. Ovu pljačku naknadno je blagoslovila i privremena upraviteljica banke Toby Robinson, koja je uložila značajne napore kako bi Eronet ishodio licencu za treću mrežu mobilne telefonije u BiH, te Paddy Ashdown koji nije ni prstom mrdnuo da bi se HT-u Mostar vratilo ono što mu je oteto kriminalnim rabotama izvedenim na relaciji Dragan Čović-Ante Jelavić.

Baš naprotiv, Ashdown je s hrvatskim premijerom Sanaderom dogovorio da Hercegovačku banku kupi konzorcij hrvatskih firmi, kojeg prevodi Todorićev Agrokor, s tim da je jedan od glavnih razloga ulaska ovog konzorcija u vlasničku strukturu banke stjecanje udjela u izuzetno profitabilnom Eronetu, jer dvije tvrtke koje pripadaju Hercegovačkoj banci danas u Eronetu imaju 36 posto dionica. I pritom se nitko od umiješanih u ovu priču ne zabrinjava što će se profit ostvarivati na notornoj pljački Bosne i Hercegovine, pljački zbog koje već mjesecima u zatvoru leže Ante Jalavić, Miroslav Prce i Miroslav Rupčić, glavni izvođači kriminalnih poslova pod okriljem Hercegovačke banke.

I. ĐIKIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

MARIN MILETA - Premda je Marin Mileta zvan Tuljan - nekadašnji uvaženi zastupnik HDZ-a u nekoliko mandata, a sadašnji ugledni odvjetnik s privatnom praksom - zatražio da ga ne spominjemo u ovoj rubrici, mi ćemo to ipak učiniti. "Jel' se možemo dogovorit da ne pišete o meni. Ne želim u javnost. Znate, odvjetnicima je zabranjeno reklamiranje. Znam da se neki toga ne pridržavaju, ali ja sam ipak odvjetnik starog kova", kaže Mileta, koji je, statistike radi, tek drugi "zaboravljeni as" koji je odbio uvrštenje. Prvi je bio rahmetli Carl Gustav Ströhm. Ipak, Miletu koji je devedesetih bio "državnik novog kova" nismo mogli zaobići.

Ovaj četrdesetpetogodišnjak, koji je kao HDZ-ov podmladak ušao u Sabor u 31. godini, u javnosti je ostao upamćen prije svega po privatizaciji "Atlantske plovidbe" čiji je bio predsjednik Uprave. Nakon dobro odrađenog posla na račun stranačkih kolega, Mileta je nagrađen funkcijom zamjenika ministra pravosuđa. Iako dokazano vješt plivač u političkim vodama, nespremno je dočekao promjenu vlasti i Sanaderove reforme u HDZ-u. Spasio ga je, međutim, ideološki sudrug Ivić Pašalić zbrinuvši ga u Zakladi hrvatskog državnog zavjeta. Danas, pak, javnost pokušava uvjeriti u svoje fiškalske sposobnosti. Možda ću mu netko i povjerovati, ali to može potrajati sve dok mu netko ne spomene epizodu s fešte u Pitvama na Hvaru kada je pred stotinjak ljudi mrtav pijan ritualno derao novčanice u apoenima od sto njemačkih maraka.

G. BORKOVIĆ

TRI x TRI

DRAŽEN KALOGJERA, ekonomski analitičar, o zahtjevu MMF-a kojim se od hrvatske Vlade traži odustajanje od smanjenja PDV-a sa 22 na 20 posto:

- Najava smanjenja PDV-a od početka je bio pogrešan ekonomski i politički potez. Čini mi se da su tim prijedlogom neki savjetnici, vođeni populističkim pobudama, zapravo podvalili premijeru Sanaderu. Naime, smanjenje PDV-a potrošači praktički ne bi niti osjetili, a manje prispjelog novca bi vrlo bitno utjecalo na proračun. Odustajanje od najavljenog smanjenja je zbog visokog trgovačkog deficita normalan potez, jer u isto vrijeme znači i odustajanje od greške. Po mom mišljenju, u tako nešto nije ni trebalo ulaziti, s obzirom da je potrebno uvesti više stopa PDV-a, a ne, kao što su neki željeli, smanjiti jedinstvenu stopu.

ZDRAVKO BAZDAN, član HHO-a, o kontradiktornim izjavama Ante Đapića, predsjednika HSP-a, koji srpskim izbjeglicama iz Dubrovnika osporava pravo na povratak iz Trebinja:

- Legitimno je pravo izbjeglica iz Trebinja da traže povratak u nekadašnje mjesto življenja. Uostalom, to se uklapa i u Vladinu politiku o povratku izbjeglica u Hrvatsku. U konkretnom slučaju, riječ je o brojnoj izbjegličkoj skupini, među kojima je oko 300 nositelja nekadašnjeg stanarskog prava, što rječito govori o kako se velikom problemu radi. Ne želim umanjiti ni probleme Hrvata izbjeglih iz BiH, ali se s obje vrste problema odgovorno valja suočiti i riješiti ih, ako Hrvatska želi ostati na europskom putu.

EDUARD ANDRIĆ, glavni tajnik Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma Hrvatske o kašnjenju radova na jadranskim cestama, što već stvara brojne zastoje u prometu:

- Radovi na cestama su samo dio šire priče koja kaže da smo u sezonu opet ušli nespremno i neodgovorno! Tako Zadar upravo sada uređuje svoja raskrižja. Radovi su neizbježni i u svih sedam Kaštela te na izlazima iz Splita, a mobilni semafori će vam uz raskopanu cestu namigivati sve do Dubrovnika... Godina ima dvanaest mjeseci a mi nikako da shvatimo da sezona ne smije trajati samo dva, tri mjeseca. Svi se ponašaju kao da nas produljenje sezone ne zanima. Zato i ne čudi da je prije rata goste posluživalo 72 tisuće zaposlenih u turizmu i 30 tisuća sezonaca, a lani tek 43 tisuće stalno zaposlenih i jedva nešto više od 10 tisuća sezonaca.