Ako je točno da je nasrnuo na Ivicu Rajića, to je prvi slučaj narušavanja na daleko poznate idile u scheweningenskoj hapsani. I to narušavanja, vidi vraga, među zatvorenicima iste nacionalnosti, dok među onima različite nacionalne pripadnosti i dalje vrijedi više puta opisano zatvoreničko "bratstvo i jedinstvo", što god to značilo.

Kažemo što god značilo jer se ovdje nećemo baviti time nego nečim što smo jednom već pripomenuli. Među hrvatskim uzapćenicima u Haagu još nema nijednog pokojnika, koji bi potkazao druge, pa makar bili i najkrivlji, a pogotovo koji bi provalio neku od svetih "istina" o domovinskom ratu.

Doduše, na tihoj vatri griju se prvi iskazi (Blaškić, Čermak, Gotovina...) koji sugeriraju da među hrvatskim "vitezovima" nisu baš svi ratovali viteški, ali para još ne izlazi vani i tučnjava u Haagu prvi je simptom pregrijanog ekspres lonca. Saznajemo tako da Rajić ne razgovara s Blaškićem jer ga je ovaj "denuncirao" pred sudom.

A Blaškić je, opet, navodno napao Rajića uz prijetnje da će se osvetiti njemu i obitelji "ako ja i još netko zbog tebe dobijemo visoke kazne". Nobilo je smjesta dao izjavu da ovako nasilničko ponašanje nije u naravi njegovog branjenika, i da se on zapravo samo branio od takvih prijetnji koje Rajić upućuje njemu.

Iz toga se lako vidi da takav incident nimalo ne bi olakšalo Blaškićev položaj pred sudom. No, u svemu drugome Blaškića se može razumjeti. Koliko god Mesić uoči dolaska Carle del Ponte izjavljivao da Haaški sud ispunjava očekivanja jer individualizira krivnju za zločine, baš tandem Blaškić-Rajić pokazuje koliko ta fraza ima malo veze sa stvarnošću.

Blaškić sigurno nije bez svake krivnje za zločine u srednjoj Bosni. Ali, sigurno je i da ta krivnja ne bi bila odmjerena s čak 45 godina zatvora da bosanski rat nisu zagadili prljavci Rajićevog kova (ubojstva i silovanja u Stupnom Dolu, bombardiranje Sarajeva, ratno profiterstvo...).

No, iako je zbog toga s razlogom bijesan na Rajića, za svoju sudbinu Blaškić je i sam djelomično kriv. Rat u BiH bio je kakav je bio ne samo zahvaljujući Rajiću nego i prljavcima na najvišim razinama, a njih Blaškić nema petlje "denuncirati".

Postoje dobri razlozi da se u žalbenom postupku njemu snizi kazna, ali ako se to ipak ne dogodi, bit će tri ključara njegovog praktički doživotnog zatvora. Prvi su zagrebačko-mostarski prljavci, koji su osim bojnih otrova smatrali dopustivim sve metode ratovanja u BiH. Drugi je Haaški sud čije bi kriterije kod izglasavanja presuda bolje ujednačio svaki sudski podvornik. Treći je Blaškić.

Marinko ČULIĆ