U Feral Tribuneu od 21. svibnja objavljen je naslov “Hebrang je bio ustaški agent” (dio feljtona “Proces ustaškoj vladi”) u kojemu se opetovano ponavlja kleveta kako je Andrija Hebrang bio u Jasenovcu i pod prisilom postao ustaški agent! Objavljena je kleveta o tobožnjoj izdaji ratnoga partijskoga sekretara Andrije Hebranga, složena još 1948. u Beogradu, a sve nakon pokretanja postupka za vraćanje njegovih posmrtnih ostataka iz Srbije u Zagreb. Nova hajka na starim lažima, na što sam prije objavljivanja pamfleta upozorio novinara Borisa Rašetu, upućuje na nastavak tradicije prljave novinarske rabote u propagandne svrhe. Usput, feljton “Proces ustaškoj vladi” u stvari nema nikakve veze s Andrijom Hebrangom jer je bio na drugoj strani. Simptomatično je što u opširnome tekstu o ustaškoj vladi na temelju Berkovićevih informacija, u zagrebačkome Globusu, 1. kolovoza 2003., o Andriji Hebrangu nema niti slova! Klevetnička priča prvi se puta pojavila u beogradskim Večernjim novostima 16. studenoga 2003. i tu se Vojdrag Berčić – nakon više od 21.000 dana – "sjetio" da je nepoznatoga dana u studenome 1944., na nepoznatome mjestu, od danas mrtvoga svjedoka Ivana Sorića, saznao kako je Hebrang završio u Jasenovcu, u Tomićevim rukama, i da je tamo "kapitulirao".
1. Berčić je izjavio: "Da, Hebrang je nakon mučenja pristao raditi za ustašku obavještajnu službu. O tome imam posve pouzdane informacije…" Kasnije je u tekstu navedeno da je Hebranga u Jasenovcu mučio Viktor Tomić. ("…otpremljen je u Jasenovac, gdje je završio u Tomićevim rukama.") Andrija Hebrang nije bio nikada zatočen u Jasenovcu! (...) Postoje dva autentična svjedočenja da Andrija nikada nije bio u Jasenovcu.
Ivica Skomrak, komunista i logoraš Jasenovca od 1942.-1944., član logorskoga komiteta, uhićen je u studenome 1948. kako bi posvjedočio da je Hebrang bio u Jasenovcu. "Tvrdio sam a i danas to tvrdim, da Andrija Hebrang nikada nije bio u Jasenovcu" (Pavle Kalinić: "Andrija Hebrang, Svjedoci govore", Zagreb, 1996., str. 110). Kaznu je odslužio na Golom otoku.
Drugi svjedok je Dinko Šakić, u kritično vrijeme 1942. bio je u logoru Stara Gradiška, a poslije je bio zapovjednik Jasenovca. Zbog ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva osuđen je 1999. na 20 godina zatvora. U Zatvorskoj bolnici 27. ožujka 2004. na moje pitanje je li mu poznato kada je Andrija Hebrang bio u Jasenovcu odgovorio je "Andrija Hebrang nije nikada bio u Jasenovcu".
2. Izvor tih "pouzdanih" informacija bio je Ivan Sorić, ustaša koji je za rata počeo malo raditi za partizane. Berčić je tobože svjedočio: “…a priču o Hebrangu ispričao mi je u studenom 1944. godine. Govorio mi je tiho, šaptom kojeg se i danas sjećam, jer je Hebrang u to vrijeme bio na vrhu pokreta”. Netočno. Andrija Hebrang je u to vrijeme bio smijenjen s položaja hrvatskoga partijskoga tajnika, a sredinom listopada otputovao je u Italiju, a potom u Srbiju. Zato dramaturgiji "šapta" ovdje nema mjesta.
3. Berčić je izjavio da je Sorić 1948. odveden u sjedište OZN-e na Zrinjevcu. “…Kasnije sam saznao da je Hebrang rekao kako je Sorić bio ustaška svinja i da ga treba likvidirati. I Sorić je potom doista i likvidiran.” Naravno, izvor te informacije nije otkriven, kao ni vrijeme događaja. Tzv. novinar nije to niti pitao, kao što nije niti upozorio svoj “izvor” da 1948. nije postojala Ozna jer je nestala 1946. u tranziciji u Udbu. Vjerodostojnost ove klevete počiva u sudskoj presudi Ivana Sorića na smrt 1946. (HDA)..
U to vrijeme, istražni sudac bio je i Vojdrag Berčić. Sorić je, inače, bio evidentiran za trajanja beogradske i zagrebačke “istrage” protiv Andrije Hebranga u dokumentu 1281, na trećoj stranici (HDA, DH, 58403). Da je bio tako važan svjedok vjerojatno bi ga detaljnije obradili, jer je Udba, primjerice, po Jilekovu ženu potegnula u Paragvaj gdje su je pokušali oteti. (Drago Jilek, još jedan od “svjedoka” izdaje).
4. Berčić je priznao da je bio 1948. na partijskome sastanku na kojemu je razmatrano uhićenje Andrije Hebranga. “Na sastanku smo dobili informacije o Informbirou i Andriji Hebrangu (Žujovića ne spominje), koji je potom zatvoren i proglašen informbirovcem, tj. sovjetskim agentom”. Netočno, jer je na sastanku Centralnoga komiteta KPJ 9. svibnja 1948. prihvaćen izvještaj partijske komisije: "1. Da se Andrija Hebrang isključi iz Partije kao antipartijski i štetočinski element, kao klevetnik i oruđe klasnog neprijatelja… 3. Pošto su A. Hebrang i S. Žujović štetili interesima narodne države i radnoga naroda smatramo da mjerodavni organi narodne vlasti trebaju ispitati njihov rad." (HDA, 1220 CK KPH, br. 8040). To je razmatrano na partijskim sastancima, a ne pitanje "sovjetskoga agenta", a dio članstva Andriju Hebranga osudio je na smrt (HDA, Gradski komitet SKH Zagreb, Kontrolna komisija).
5. Berčić je izjavio da je to na partijskome sastanku sve ispričao, a potom da je saslušan u OZN-i!? Pregledao sam sve zapisnike Udbe za Hrvatsku iz 1948. što su pohranjeni u Hrvatskome državnome arhivu, ali Berčićev nisam našao.
S Vojdragom Berčićem razgovarao sam 24. svibnja u Zagrebu. Nije se mogao sjetiti gdje je bio na partijskome sastanku 1948. (postoje zapisnici pa se može provjeriti), nije znao da su na tim sastancima pisane rezolucije kojima je bila zapečaćena sudbina Andrije Hebranga, što je bio osnovni cilj tih sastanaka. Bio je i zatečen što nisam pronašao zapisnik Udbe iz 1948. (Berčić tvrdi Ozne). Moguće je da još svi nisu predani u HDA, ali kako su Udbini istražitelji bili pedantni (obradili su više od 5.000 osoba) mala je vjerojatnost da su zanemarili izjavu unutrašnjega druga. Nije mogao točno navesti do kada je bio istražni sudac, ali je rekao da nije dugo bio i da se kasnije bavio filmskim poslom. Rekao mi je da je prvi puta o tome govorio u Globusu prošle godine, a u tom tekstu Andrija Hebrang se ne spominje!

-- Branko Hebrang

“ŠOVINIZAM NA REKLAMI PBZ
POKUŠAJ PODMETANJA
3. lipnja, 2004.

Čitajući tekst pod naslovom "Šovinizam na reklami Privredne banke Zagreb" ostali smo neugodno iznenađeni zajedno s Agencijom i studijem koji su spot i izradili. Navedena radijska poruka je dio marketinške kampanje koja se provodi prilikom lansiranja novog proizvoda na tržište. Poruke se izrađuju prema najvišim agencijskim standardima i zaista nam nije jasno kako je netko mogao čuti navijanje navedenim riječima.
Naravno da nema govora o tome, već je riječ o uobičajenoj navijačkoj buci i navijanju tijekom nogometne utakmice, koja služi kao podloga u navedenoj poruci. Za podlogu je korišten zvučni efekt sa CD ROM diska pod nazivom "100 Spectacular Sound Effects" koji je proizveden u Kanadi.
Spomenuti radijski (i televizijski) spot je nastao u produkciji marketinške agencije BBDO koja već duži niz godina producira spotove za PBZ. Do sada nismo zabilježili niti jednu sličnu primjedbu te se zaista čudimo ovakvom zlonamjernom tekstu objavljenom u vašem listu.
S poštovanjem,

-- Privredna banka Zagreb, Ured Uprave za korporativne komunikacije

“ŠOVINIZAM NA REKLAMI PBZ
MARKETINŠKI AUTOGOL
3. lipnja, 2004.

Zvučni efekt kojega je Privredna banka Zagreb koristila u reklami za “navijačku karticu” možda jedino u Kanadi, gdje je CD s rečenim efektom navodno proizveden, baš nikoga ne bi asocirao na navijačke pjesme čiji tekst – na ovu melodiju - kod nas može glasiti samo “Ubij, ubij Srbina”, “Ubij, ubij tovara” ili “Gazi, gazi, purgere”. A o tome su u Privrednoj banci ipak trebali povesti računa. Ako im je imalo stalo do sadašnjih i potencijalnih klijenata koji se osjećaju Srbima, tovarima, odnosno purgerima, ili se naprosto zgražaju nad svakim promicanjem netrpeljivosti.
No, u PBZ se – kao da nikada nisu bili na ovdašnjim sportskim borilištima - zgražaju nad činjenicom da je, eto, nekome palo na pamet melodiju iz “navijačke” reklame povezati s citiranim tekstovima, što će reći kako smatraju da je – da ostanemo na “sportskom” suterenu - napad ipak najbolja obmana!
Uostalom, očito je iz već nekog nepoznatog razloga teže promijeniti marketinšku agenciju-partnera nego li reklamu koja nekoga može učiniti “zlonamjernim”.

-- Hrvoje Prnjak, novinar Feral Tribunea

PITANJE ČASTI
3. lipnja, 2004.

Temeljem prava na ispravak i odgovor na objavljene informacije, podnosim ovaj zahtjev za ispravak i odgovor, koji je u svezi s člankom objavljenim u Feral Tribuneu br.975, od 28. 05. 2004. na stranici broj 14, u rubrici "Kucamo na vrata zaboravljenih asova", novinara G. Borkovića.
Obrazlažem ga time, da je u navedenom članku iznijeto niz netočnih informacija kojima se pogrešno i nepotpuno informira čitateljstvo, te vrijeđa moju čast i ugled, a čime su povrijeđena moja prava i interesi.
Stoga tražim, da u skladu sa Zakonom o medijima, objavite ispravak i ujedno odgovor na objavljeni članak, u roku određenom zakonom, kako slijedi:
1. Navodi u tekstu predmetnog članka, da sam zatražio da me ne spominjete u predmetnoj rubrici su točni, ali uz obrazloženje da je to radi Vašeg dosadašnjeg neprofesionalnog pisanja o meni, koje je bilo neistinito i protivno pravilima novinarske struke i novinarske etike, jer ste pri dosadašnjem pisanju iznosili neistine, bez bilo kakve provjere.
2. Neistiniti su navodi, da sam bio predsjednik uprave Atlantske plovidbe, te da sam u privatizaciji te tvrtke dobro odradio posao na račun stranačkih kolega. Naime, nikada nisam bio predsjednik Uprave Atlantske plovidbe, te nisam sudjelovao u privatizaciji Atlantske plovidbe.
Točno je to, da sam bio predsjednik Upravnog odbora Atlantske plovidbe, a kada je Hrvatski fond za privatizaciju, u skladu sa Zakonom o pretvorbi, donio rješenje, kojim je obavljena pretvorba društvenog vlasništva, mandat Upravnog odbora je prestao konstituiranjem dioničarskog društva i njegovih tijela. U tom postupku ni ja ni Nadzorni odbor nismo imali ovlasti, jer je to bila isključiva nadležnost Hrvatskog fonda za privatizaciju.
Stoga niti sam bilo što odradio za moj ili račun stranačkih kolega, niti sam to mogao, tako da nije bilo nikakvog razloga, da me se zbog toga nagradi.
3. Neistiniti su navodi i da me je spasio ideološki sudrug Ivić Pašalić zbrinuvši me u Zakladi hrvatskog državnog zavjeta. Istina je da sam u toj Zakladi obavljao određenu dužnost, temeljem odluke tadašnjeg predsjedništva HDZ-a, kojemu je na čelu bio pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman, kao i to, da je moj rad u Zakladi uvijek bio volonterski, dakle besplatan.
4. Na kraju, podla je laž i kleveta, da sam na fešti u Pitvama na Hvaru pred stotinjak ljudi mrtav pijan ritualno derao novčanice u apoenima od sto njemačkih maraka. Istina je, ne samo da se to nije dogodilo na fešti u Pitvama, već je i istina da nikada u životu nisam poderao niti najmanju novčanicu, a isto tako, da nikada u životu nisam bio mrtav pijan.
5. Temeljem iznijetog, očito je da niste imali namjeru istinito informirati javnost o meni, kao "zaboravljenom asu", već ste namjerno u članku naveli niz netočnosti, neistina i kleveta, čime ste namjerno povrijedili moju čast i ugled, poglavito profesionalni ugled. Time ste mi ujedno prouzročili niz neugodnosti, te materijalnu i nematerijalnu štetu.
6. Obavješćujem Vas stoga, da ću protiv Vašeg novinara pokrenuti kazneni progon, a protiv Vašeg nakladnika parnicu radi naknade štete.
S poštovanjem,

-- Marin Mileta, odvjetnik