3. lipnja, 2004. PICAŠKANDAL
Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Drago Hedl i Boris Rašeta
DŽAMIJE I HRVATI
Hoće li Hrvatska, nakon Zagreba i Gunje, dobiti i treću džamiju? Po onomu što saznaje Picaškandal, najtočniji odgovor je - možda!
Islamska zajednica u Hrvatskoj pripremila je, naime, projekt i potrebnu dokumentaciju još prije nekoliko godina. Džamija je trebala biti izgrađena u selu Bogovolja, nedaleko od Cetingrada. Selo se nalazi u kraju u kojemu živi bošnjačko stanovništvo, neposredno uz granicu Hrvatske i BiH. Trebala bi imati površinu od 230 četvornih metara, uz nju bi bio stan od 115 četvornih metara i jedan prateći objekt deset kvadrata manji. Zemlju za džamiju islamskoj je zajednici donirala jedna privatna osoba. Radovi su mogli započeti još prije četiri godine - smatraju u islamskoj zajednici - jer su prikupljene sve potrebne dozvole, no gradnju džamije spriječile su gradske vlasti Slunja koje su godinama ignorirale ovaj zahtjev, da bi nedavno ustanovile kako islamska zajednica nema potrebne papire.
Po onome što smo uspjeli doznati, HEP za priključak struje traži 380 tisuća kuna, a islamska bi zajednica trebala pribaviti i suglasnost svih susjeda za gradnju takvog objekta. Ovaj problem zasad nije dignut na javnu razinu, a sudeći prema riječkom iskustvu, priča s bogomoljom mogla bi potrajati godinama...
PO GLAVAŠEVOJ MJERI
Osječki sudovi - ako je suditi po primjerima ljudi koje je tužio Branimir Glavaš - spadaju među najefikasnije u svijetu: procedura im je redovna a postupak prijeki. Osječki je sud, tako, u ponedjeljak naložio Vjenceslavu Billu iz Zagreba da se u roku od dva dana ima pojaviti na psihijatrijskom vještačenju kojim bi se trebalo ustanoviti je li Bill spreman za suđenje. U konkretnom predmetu, riječ je o tužbi Branimira Glavaša koji Billa tereti za klevetu, jer je Bill u tv-emisiji Latinica Glavaša prozvao zbog ubojstava Mate Šabića i Josipa Reihl Kira. “Ja sam stopostotni invalid” kaže Bill. “Imam o tomu sve papire koje sam dobio na zagrebačkoj klinici Rebro, no osječki sud ne priznaje te nalaze. Glavaš hoće da me vještače u Osijeku, jer je njegov prijatelj šef tamošnje psihijatrijske klinike”.
“Ja na to vještačenje neću otići” kaže Bill. “Pucat ću si u glavu ili skočiti s balkona prije nego što dođu do mene.”
Inače, vještačenja se u Zagrebu čekaju mjesecima.
BISKUP SRAKIĆ POSVETIO KLAONICU
Marin Srakić, đakovački biskup, prošlog je utorka u Harkanovcima pored Valpova, sudjelovao na otvorenju pogona Mesne industrije Valvita, u sklopu PPK Valpovo. Bila je to velika fešta jer se u Slavoniji ne otvaraju svaki dan pogoni vrijedni 30-ak milijuna kuna, kakva je nova klaonica, za koju je rečeno da na sat može preraditi 60 svinja ili 15 goveda.
Na prigodnom slikanju našao se i ministar poljoprivrede Petar Čobanković, ponosno priopćivši kako je otvaranje klaonice dokaz da – nakon razdoblja neizvjesnosti – PPK Valpovo izlazi iz krize. Uz ljute kobasice, novi proizvod nove klaonice, Čobanković je dodao kako je prošle godine uvezeno hrane za 1,3 milijarde dolara, te da je doduše u prva ovogodišnja mjeseca tri trend rasta uvoza nastavljen, ali da se smanjenje uvoza može očekivati tek kada budemo imali dovoljno vlastite hrane. A otvorenje klaonice vodi ka tom cilju, zaključio je Čobanković.
Biskup Marin Srakić, u skladu s izrekom kako besposlen pop i jariće krsti, potom je posvetio novu klaonicu kako bi onih 60 svinja ili 15 goveda koliko će ih svakog sata ostati bez glave, s blagoslovom otišlo na onaj svijet.
MARIĆ POD ISTRAGOM
Zlatko Marić, vlasnik zaštitarske kuće Sokol Marić i odnedavni posjednik ferrarija vrijednog četiristo tisuća eura, posljednjih je dana predmetom dviju istraga koje provode USKOK i policija. Prva istraga, koju vodi USKOK, tiče se ekskluzivnoga ugovora između Marićeve zaštitarske tvrtke i državne novčarske agencije FINA-e: istražitelji se, naime, bave sumnjama da je sklapanje tog ugovora – po kojemu Sokol Marić dobiva vrlo unosan posao zaštite FINA-inih prostora i novčanih pošiljki – bilo plod korupcionaških aktivnosti u koje su bili uključeni i stanoviti državni namještenici. Druga istraga, koju vodi zagrebačka policija, vezana je za Marićeve prijetnje šefu zaštitarskoga sindikata – Milanu Mariću. Ovaj potonji javno je bio prozborio o neljudskim uvjetima rada što vladaju u Sokolu, nakon čega ga je prezimenjak nazvao i zaprijetio mu ubojstvom. Istraga je pokrenuta kad je sindikalist – znajući da Zlatko Marić nije bezopasan čovjek – prijetnju prijavio policiji.
Pitanje je samo hoće li bahatog Marića od kaznenoga progona spasiti ona haljina Jadranke Kosor, koju je – prije nekoliko mjeseci – na jednoj humanitarnoj aukciji platio 104 tisuće kuna.
BITKA ZA SREBRNO
Na natječaj za prodaju dioničkog paketa Hotela Srebreno kod Dubrovnika u Hrvatski fond za privatizaciju stiglo je šest ponuda, što znači da bi sredinom lipnja, kada se očekuje odluka Upravnog odbora HFP-a, te tvrtka mogla dobiti novog vlasnika.
Natječaj HFP-a je, inače, raspisan 2. travnja, a prvobitni rok za prikupljanje ponuda isticao je 17. svibnja. No, 12. svibnja u Sektoru za privatizaciju HFP-a donesena je odluka da se produlji rok za podnošenje ponuda za otkup 66,28 posto dionica Hotela Srebreno do 31. svibnja.
No, baš u razdoblju od 12. do 14. svibnja u temeljitom obilasku Hotela Srebreno bio je Anđelko Leko, direktor zagrebačkog HUP-a, u pratnji Krešimira Starčevića, jednog od čelnika HFP-a. Slučajno ili ne, nakon njihova posjeta Srebrenom HFP je produljio natječaj, a među prispjelim ponudama je, pogađate, i Lekina.
Doduše, ona je financijski slabija od najbolje koju je ponudila novoosnovana tvrtka LTG i partneri ljetovališta d.o.o. iz Zagreba, iza koje stoji engleski LTG International izraelskog vlasnika. Tu tvrtku, inače, zastupa čakovečki odvjetnik Daniel Benko, koji se u moguću kupnju Hotela Srebreno uključio tek 19. svibnja, dakle, dva dana nakon što je produljen rok za podnošenje ponuda... Natjecanje između Leke i LTG-a i njihovih whistlera iz HFP-a nije slučajno: Hoteli Srebreno s impresivnom imovinom, s oko 40 tisuća metara četvornih itekako vrijedna zemljišta uz samo more, a ne smije se zaboraviti ni desetogodišnja koncesija za korištenje mjesne plaže koja "ide u paketu" s objektima uz rub uvale u Srebrenome, u srcu zaljeva Župe dubrovačke.
ŠTROKOVA DUBROVAČKA BLAMAŽA
S nizom srceparajućih poruka prošle subote dočekano je oko tisuću gostiju iz zemlje i inozemstva na svečanom otvorenju obnovljenog hotela Dubrovnik Palace koji nominalno nosi pet kategorijskih zvijezda. No, kako to obično biva, kad se danima unaprijed bučno najavljuje otvorenje "najboljeg hotela na Mediteranu", dogodilo se cijelo mnoštvo teško shvatljivih "popratnih okolnosti" koje su novom prvokategorniku u carstvu Gorana Štroka priskrbile oznaku nedovršena hotela u kojemu će se još mjesecima raditi kako bi se steklo pet razvikanih zvijezda.
Jest da je predsjednik RH Stipe Mesić otvorio hotel, jest da je u to zdanje utrošeno 40-tak milijuna eura, jest da su svečanom otvorenju prisustvovali mnogi hrvatski, engleski i drugi uglednici, jest da je obnova Palacea dosad najveće ulaganje u hrvatski turizam u zadnjih 30 godina...
No, isto je tako i činjenica da je hotel djelomično u funkciji, da se okoliš objekta još uređuje, da je uzvanike dočekao prljavi pod, da je na ulaznim kliznim vratima kapala voda, da će do kraja ove sezone biti dovršeni brojni popratni hotelski sadržaji, da wellnes centar neće biti otvoren prije idućega ljeta, da je održavanje prvog skupa iz hotela-kongresnog centra znakovita naziva "Dobar imidž države - dobar imidž gospodarstva" premješteno u Excelsior, i to "zbog tehničkih uvjeta", da do srijede, 2. lipnja, nije proradila telefonska centrala u Palaceu...
Kad su o tim i još mnoštvu nepobrojanih "popratnih okolnosti" dubrovački novinari doista dobronamjerno zatražili objašnjenja od vlasnika Jadranskih luksuznih hotela u čijem sastavu posluje i Palace gospodin Štrok su postali izuzetno nervozni, održavši verbalnu tiradu o tobožnjim neugodnim, tendencioznim, i kakvim sve ne pitanjima "nedostojnima trenutka koji se u Palaceu događa". Slijedilo je i dodatno obrazloženje o neshvaćanju njegove uloge u dubrovačkom i hrvatskom turizmu, strašno uloženom trudu, neprospavanim noćima i slično.
Da se razumijemo: uopće ne sumnjamo da su i Hrvatska i Dubrovnik Štroku i njegovoj grupaciji na srcu. Međutim, biznis se vodi zbog profita, a ne osjećaja radi. Isto tako i laicima je jasno da je ulaganje u turistički Dubrovnik isplativije od, recimo, investiranja u Dalmatinskoj zagori.
Stoga je i posve logično što je Štrok sa svojim partnerima odlučio ulagati u Dubrovnik gdje je u relativno kratkom vremenu postao vlasnikom Excelsiora, Bellevuea, Kompasa i Palacea, hotelskih kuća na prestižnim lokacijama. Ostalo su priče za neupućene.
L. BRAILO
HDZ DOPUŠTA SKRNAVLJENJE BOBETKOVA GROBA
Izdajnici! Zlikovci kojima ništa domoljubno nije sveto! Skrnavitelji grobova naših branitelja koji su se oduprli znatno moćnijoj agresorskoj soldateski i nošeni tek željom za obranom svojih domova osloboditi zemlju do zadnje stope!
Kako vas nije sram što je Bobetkov grob zapušten? Kako ne popadate u zemlju od stida što je ploča s njegovim imenom prekrivena travurinom i što su odmah pored nje i niza zapuštenih nadgrobnih spomenika njegovih suboraca, nedavno neki klinci postavili koš i tu, na kostima mrtvih branitelja, igraju košarku. Je li vam barem malo neugodno što je čitavo groblje mrtvih ratnika išarano grafitima i što je zadnjih godina čak tri puta minirano?
Znate li, gospodo livanjski HDZ-ovci, da je Bobetko čiji ste grob prepustili zaboravu i devastaciji, imao sina koji je bio borac u Drugom svjetskom, pa potom i u Domovinskom ratu, te da je, u vrijeme kad je Domovina malko metastazirala, ranih devedesetih, boravio i u vašem kraju? Znate li da je i unuk Bobetka koji počiva u vašem nemaru, bio ratnik, kaže predaja, štoviše, da je dobio i ime Ivan po svojemu djedu koji od 1943. godine počiva na Partizanskom groblju u Livnu kamo je dospio kao borac Sedme banijske brigade?
Znate li, konačno, gospodo HDZ-ovci da je u vašoj matičnoj stranci u Hrvatskoj antifašizam već nekoliko mjeseci u trendu. Ako ne vjerujete, pitajte Vladimira Šeksa, a onda se pobrinite da otac Janka Bobetka i njegovi suborci ponovno počivaju u primjerenu okružju u kojemu su njihove kosti bile do 1991. godine. Dok nije počela Devastacija.
V. MATIJANIĆ
SRAMOTNA NEBRIGA HRVATSKE ZA RETARDIRANE
Zavod za zaštitu djece i omladine u Pazariću, mjestašcu udaljenom od Sarajeva nekih tridesetak kilometara, uskoro će pred sarajevskim Općinskim sudom pokrenuti tužbe protiv Centara za socijalni rad u Zagrebu i Dubrovniku, općine Osijek te zagrebačkih općina Črnomerec i Novi Zagreb, s odštetnim zahtjevom u iznosu od 81.842,00 konvertibilnih maraka.
Posljedica je to dvanaestogodišnje ignorancije i sramotne šutnje, kojima su s navedenih adresa “reagirali” na brojne apele Zavoda da se podmire makar minimalni troškovi boravka 48 štićenika iz Hrvatske koje je formiranje novih država i rat zatekao na pazarićkoj adresi, što je od “privremene” tako gotovo preko noći postala stalnom.
Jesu li hrvatske vlasti procijenile da su štićenici Zavoda, svi s umjerenom, težom ili teškom retardacijom, manje važni, ili možda posve nevažni građani Hrvatske (pogotovo u odnosu na optužene za ratne zločine, kojima država nerijetko plaća troškove obrane), možemo samo spekulirati, ali činjenica je da od 1992. godine Hrvatska na račun Zavoda nije uplatila niti marke, kako nam je kazala i Zarfa Dupovac, ravnateljica pazarićke ustanove. “Stvarni troškovi prelaze milijun maraka, ali prošlo je toliko vremena da su mnogi slučajevi otišli u zastaru, pa na temelju nekih nekadašnjih ugovora o preuzimanju štićenika više i ne možemo pokrenuti sudski spor”, kaže gospođa Dupovac, naglašavajući kako je za to “kriv” sam Zavod, budući da su “čitavo vrijeme naivno vjerovali kako će Hrvatska ipak preuzeti makar dio odgovornosti za svoje građane, pogotovo s obzirom na činjenicu da problemi s financiranjem rada Zavoda nisu bili nepoznati hrvatskim vlastima”.
Inače, danas u Pazariću borave tri osobe iz Hrvatske, budući da su u srpnju 1998. predstavnici slične ustanove iz Donje Stubice preuzeli 40 štićenika, državljana RH. “Ostalih pet smo na svoju ruku vratili u centre iz kojih su nam ih poslali, jer smo vidjeli da hrvatska strana, nažalost, uopće ne reagira na naše molbe, pa nam drugo nije ni preostalo, budući da smo tu djecu jedno vrijeme jedva prehranjivali”, kaže ravnateljica Zavoda.
Na potezu je socijalno navodno vrlo osjetljiva vlast, kojoj još uvijek nije kasno da s riječi prijeđe na djela, i tako ispravi propuste svoje stranke iz ranijeg mandata, kao i propuste koalicije na čelu s također socijalno angažiranim SDP-om. Dakako, govorimo o deklarativnoj angažiranosti.
H. PRNJAK
KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA
IVICA ROPUŠ - Sjećate li se Ivice Ropuša? Taj je tip 1997. godine prebjegao iz HSLS-a u HDZ gdje je odmah postavljen na mjesto glasnogovornika. Danas je Ropuš vlasnik i ravnatelj nečega što se zove poslovno učilište "Experta", svojevrsnog nastavka slične škole "Phoenix" koju je prije nekoliko godina Ropuš pokrenuo s Vladom Kolakom, sesvetskim poduzetnikom kriminalne provinijencije. "S njim je bilo nemoguće surađivati", kaže Ropuš. Ove godine jednogodišnji studij završava oko 130 polaznika na šest smjerova: menadžer za odnose s javnošću, glasnogovornik, voditelj u elektroničkim medijima...
"Iduće godine pokrenut ćemo privatni fakultet politologije koji će po uzoru na takve studije u drugim zemljama trajati tri godine", najavio je Ropuš. Ako je suditi po predavačima u "Experti", studentima će predavati uistinu izabrana ekipa stručnjaka: Marko Sapunar, Vladimir Gruden, Nedjeljko Kujundžić, Miroslav Tuđman, Romano Bolković, Aleksandra Kolarić, Mirjana Hrga, Krešimir Macan... Da se čovjek prepadne politologa koji će znanje crpiti od takvih znanstvenih veličina! Premda je nakon HDZ-ova silaska s vlasti pregovarao s Pašalićevim Hrvatskim blokom o preuzimanju glasnogovorništva te stranke, Ropuš je ipak ostao u HDZ-u. "Da, član sam HDZ-a, ali ću se politički aktivirati tek za tri godine, jer najprije želim posložiti poslovni aspekt s obzirom da jako dobro znam kako je to kad moliš posao nakon što tvoja stranka izgubi vlast, a nitko te ne želi uzeti", sjeća se Ropuš, siguran da mu se takva greška neće ponoviti.
Iako danas jadikuje zbog hude sudbine, Ropuš ipak ima razloga biti zadovoljan. Ako ništa drugo, od 1996. godine živi u 84 kvadratnog metra gradskog stana u ulici grada Chicaga. "Vratit ću taj stan, jer mi je svega dosta. Poslao sam pet zahtjeva Gradu da ga otkupim po tržišnim uvjetima kao i drugi, ali me uporno ignoriraju. Pa valjda i ja imam neka ustavna prava! Uostalom, praktički jedini od zastupnika nisam iskoristio stambeni kredit s minimalnom kamatom jer je Račan 5. siječnja 2000. godine poništio odluku o dodjeli". Eto, i tko onda može reći da Račan za mandata ništa nije napravio!?
G. BORKOVIĆ
TRI x TRI
MILANKA OPAČIĆ, potpredsjednica SDP-a, komentira mogući utjecaj osnivanja Hrvatskih socijaldemokrata na snagu ljevice u Hrvatskoj:
- Da Zovak, Tomac i ostali nisu bili u istoj stranci u kojoj sam i sama, još bih možda nekim čudom i pomislila kako ti ljudi mogu nešto napraviti, kako imaju što reći i napraviti na domaćoj političkoj sceni. Ovako, mislim da je riječ o pokušaju koji će biti kratkog vijeka. Također, mislim da osnivanje ovoliko novih stranaka govori prije svega o neozbiljnosti pojedinaca koji stoje iza njih, jer su one zaista tek ukras demokratske scene. Ipak, mislim da to neće omesti započeti proces nužnog profiliranja stranačke scene.
TONČI TADIĆ, saborski zastupnik HSP-a, o najnovijem povećanju iznosa zastupničkog paušala, sa 1230 kuna na 1700 kuna:
- Pozdravljam odluku o povišenju paušala, s obzirom da nije riječ o plaći. Saborskim zastupnicima paušal služi za pokrivanje troškova putovanja osobnim automobilima, plaćanje taksija na aerodromu, doplatu za putovanje boljim razredima, jer zastupnici imaju pravo na besplatno putovanje drugim razredom u vlaku ili ekonomskom klasom u avionu. Paušal je također važan za nabavu literature, budući da je bez stručnog usavršavanja nemoguće dobro raditi ovaj posao. Drugo je pitanje koliko neki od zastupnika zaslužuju bilo kakav, a kamoli viši paušal. Sve kritičare upućujem da vide kako se to rješava u drugim zemljama u kojima se zastupnicima također pokrivaju troškovi napravljeni izvan sabornice.
ČEDO VIŠNJIĆ, predsjednik Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” iz Zagreba, o inicijativi da srpska manjina u Hrvatskoj dobije svoju zastavu, grb i himnu, i žestokim reakcijama na tu ideju:
- Takav problem nikome nije potreban, jer srpska manjina ima i većih, životnijih problema od pitanja himne i heraldike. No, s druge strane, to je ujedno i test tolerancije većine. Naime, zanimljivo je da su i desnica i ljevica unisono reagirali na tu inicijativu, i to je zapravo važniji pol ovoga slučaja. Nažalost, ovaj slučaj ukazuje i na to da se odnosi s manjinom još uvijek kreću u ideološkim sferama, a to nikako nije dobro.
