"DAN POSLIJE SUTRA" ROLANDA EMMERICHA

ZALE

Sudeći prema hollywoodskom ljetnom spektaklu "Dan poslije sutra", svijetu se ne piše dobro - baš kao što je to i uvijek slučaj kad režira Roland Emmerich ("Dan nezavisnosti", "Godzilla"...). Ali dobro se ne piše ni Georgeu Bushu. Što se tiče svijeta i čovječanstva, zbog nagle promjene klime uzrokovane globalnim zatopljenjem čitavu zapadnu hemisferu zahvatit će novo ledeno doba. Gotovo svi gradovi bit će okovani ledom, a prema Trećem svijetu slijevat će se rijeke američkih i evropskih izbjeglica. Što se tiče Busha, on je na putu prema stražnjem izlazu Bijele kuće. Ne samo zato jer je američka vlada najodgovornija za globalno zatopljenje, već i stoga što je nakon desetljeća pozitivnih likova američkih predsjednika s "Danom poslije sutra" američki predsjednik opet prešao na stranu negativaca.

Američki predsjednici bili su negativci (pa čak i ubojice!) sve do pojave clintonovskog američkog predsjednika. A taj, ne samo da je bio simpatičan sredovječni, prosjedi muškarac u trapericama ("Dave") već se, kad je to trebalo, i lako preobražavao u superheroja koji će stati na čelo obrane čovječanstva protiv agresivnih izvanzemaljaca, kao što je to bio slučaj u "Danu nezavisnosti". No u "Danu poslije sutra" američki predsjednik, stjecajem okolnosti, opet je najlošije moguće rješenje – pravi "bushevsko-cheneyevski" lik arogantnog političara koji nije svjestan opasnosti, a zatim se u njoj ne snalazi.

Ako je Emmerich dobro opipao puls javnosti, ovakav lik predsjednika trebao bi značiti da je Bush kontaminirao instituciju predsjednika, te da se u Hollywood opet vraća žanrovski lik korumpiranog, i "nenarodnog" predsjednika... S tim "predsjednikom-negativcem" ili bez njega, "Dan poslije sutra" solidno funkcionira. Emmerichova klimatska kataklizma došla je kad od Emmerichovih katastrofa više nitko ništa ne očekuje. A kad se ništa od njega ne očekuje, "Dan poslije sutra" je neočekivano podnošljiva zabava.

________________________________