Osoba tjedna: RATKO PERIĆ
29. srpnja, 2004.
Za razliku od nekih koji i dalje vjeruju u čaroliju Bosne i Hercegovine i koji su nakon svečanog otvaranja obnovljenoga Starog mosta sjetno nazdravili riječima "Evo nas opet", mostarski biskup Ratko Perić dao je na znanje da vjeruje u sasvim druge stvari. Njega opet nema!
Nije se pojavio, kao ni kardinal Puljić, na svečanosti kod Mosta, uz prostačko objašnjenje da mostarska ćuprija nije simbol obnove mira i suživota dok god dijelu građana Mostara predstavlja trn u oku križ na Humu. Spomenuti dio građana su, dakako, Bošnjaci, a križ je 50-metarska šaka u oko izgrađena na obližnjem brdu u drugoj polovici devedesetih. Da bude upozorenje muslimanima da se ne uzdaju previše u Dayton, nego da zapamte gdje su ušančeni prvi grudobrani nesalomljivog katolištva.
Periću bi očito bilo draže da je i novi-stari Most netko proglasio lukobranom neuništivog muhamedanstva, pa neka se svatko okuplja i svetkuje oko svoga Boga i oko svoje popadije. Tako barem ispada po jedinome koji se odvažio javno braniti postupak mostarskog biskupa, Živku Kustiću.
On opravdava incident koji se dogodio na svečanosti s bošnjačke strane - kada se jedan skakač otisnuo s mosta izvikujući Allahu-ekber - time da to na arapskome znači "Bog je velik", a to po njemu kršćani ne smiju smatrati provokacijom. Naravno, onda vrijedi i obratno. Križ koji se s Huma propeo nebu pod oblake, nikako ne može biti provokacija za muslimane, makar i mostarskim vrapcima bilo jasno da se njime poručuje da ako je njihov velik - naš je još veći.
Kada bi Kustić bio golobradi sjemeništarac, možda bi mu trebalo slovkajući objasniti da su, razumije se, križ i polumjesec sami po sebi nedužni (kao, u krajnjoj liniji, i nacistička svastika), ali da to prestaju biti čim ih se uz blagoslov crkvenih ljudi počne koristiti kao udarne igle rata, pokoravanja i progona.
No, kako je Kustić seniorski iskusni svećenik i novinar, i sam će se sigurno sjetiti da je Perić nedavno razgoropađeno ustao protiv nazivanja Herceg-Bosne "takozvanom", jer se za nju, veli, hrvatski narod opredijelio isto kao i za NDH. Dakle, o takvom, a ne o nekom apstraktnom križu, ovdje govorimo, jutarnji propovjedniče!
O križu koji sramoti Crkvu i sve katoličke vjernike, a sramota je to veća što su se u Mostaru pojavili Sanader i Mesić, pokazujući da su hrvatska država, pa čak i HDZ, ipak našli načina da se barem implicitno ograde od zala koje su počinili devedesetih u Mostaru i šire.
Jedino reprezentativnih predstavnika Katoličke crkve nije bilo kod Mosta. A kako sada stvari stoje, propovjedniče, tamo im nije ni mjesto!
Marinko ČULIĆ