PICAŠKANDAL

Surađivali: Ivica Đikić, Igor Lasić, Hrvoje Prnjak i Vladimir Matijanić

KRATKOTRAJNI POVRATAK TUĐMANOVIH MUNDIRA

U proteklih nekoliko mjeseci – iz sasvim nepoznatih razloga – u javni život ove zemlje opet su se bili vratili tzv. crveni mundiri, to jest, ona smiješna vojna formacija kojoj je Franjo Tuđman nadjenuo ime Počasna gardijska bojna i odjenuo joj one još smješnije crvene uniforme što su imale funkcionirati kao sublimirani modni prikaz hrvatske vojne povijesti i tradicije. Počasni su gardisti uskrsnuli na dvije-tri državne svečanosti na kojima se pojavio predsjednik Republike Stipe Mesić i visoki Vladini dužnosnici.

"Nitko me, kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, nije obavijestio o oživljavanju Počasne gardijske bojne i bio sam nemalo iznenađen kad sam na tih nekoliko događaja uočio njihovu prisutnost", izjavio je za Feral Stipe Mesić i dodao: "Ne znam kome je palo na pamet da tu smiješnu i besmislenu postrojbu vraća u javni život, jer sam ju ja ukinuo ubrzo po stupanju na predsjedničku dužnost, a sad sam ponovno morao intervenirati i narediti da se tako kostimirani vojnici više ne pojavljuju na svečanostima na kojima sam prisutan. Mislim da to ovoj zemlji nije potrebno, a pogotovo nije potrebno meni koji ne želim imati ništa s tom Tuđmanovom fiks-idejom."

MAČEKOVE PROVOKACIJE

Prema informacijama što su do Picaškandala doprle iz krugova bliskih hrvatskoj Vladi, protokolarni gaf koji se dogodilo prilikom podizanja evropske zastave na glavnom zagrebačkom trgu – kad je, podsjetimo, službeni spiker oglasio da predsjednik Republike Stipe Mesić dolazi u pratnji premijera Ive Sanadera i njegove supruge – nije bio plod slučajne omaške ili nečijeg previda. Naime, najavljivač Mario Sedmak, inače dugogodišnji član zagrebačkog odbora HDZ-a, na vrijeme je u tekstu ceremonije zamijetio spomenutu nelogičnost, pa se obratio Vladinu glasnogovorniku Ratku Mačeku s prijedlogom da se tekst izmijeni. "Nemoj se ti brinuti za to, nego pročitaj onako kako je napisano", hladno mu je odgovorio Maček i tako otklonio kasnija nagađanja da je možda bila riječ o spikerskoj nepažnji. A da nije bila riječ o pogrešci nego o smišljenoj provokaciji, svjedoči i činjenica da se premijer Sanader do današnjega dana ni osobno nije ispričao Mesiću zbog rečenog poniženja, premda je imao nekoliko prilika da predsjedniku države – makar i neslužbeno – izrazi žaljenje zbog onog što se zbilo na Trgu bana Jelačića.

KALMETINA PRAZNA OBEĆANJA

Kašnjenje u otvaranju svih dionica autoceste nije jedino kašnjenje koje se izravno ili neizravno može pripisati Božidaru Kalmeti, ministru mora, turizma, prometa i razvitka. Ništa manje sramotno, naime, nije ni kašnjenje gradnje dvaju velikih sportskih objekata na zadarskom predjelu Višnjik. Višenamjenska dvorana, čiju je gradnju Kalmeta inicirao još kao gradonačelnik Zadra i predsjednik KK Zadra, u sklopu projekta stvaranja “evropskog kluba”, i zatvoreno plivalište kasne ukupno više od šest mjeseci.

Pritom je široj javnosti manje poznato da najveći zaostatak otpada upravo na gradnju košarkaške dvorane, gdje je do sada izvedeno bijednih tri posto zacrtanih radova. Nedavno objavljeni dokument Instituta građevinarstva Hrvatske (koji nadzire provedbu radova), u kojemu stoji da je građevinska dozvola za plivalište postala pravomoćna tek u ožujku, zapravo otkriva da je Kalmeta, tada u svojstvu gradonačelnika, jednostavno lagao kada je govorio da su prikupljeni svi papiri potrebni za gradnju sportskog centra u roku od 18 mjeseci, što je ovim kašnjenjem zapravo postalo neizvedivo (gradnja je službeno započeta početkom ove kalendarske godine)!

Zanimljivo je da na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Kalmetina stranačka kolegica Ana Lovrin nije htjela javno odgovoriti na pitanje jednog vijećnika o dinamici gradnje dvorane i bazena. Još je zanimljivije da ambiciozni Kalmeta više i ne spominje projekt kandidiranja Zadra za organizaciju Evropskog prvenstva u košarci za seniore 2007. godine, budući da je upitno hoće li do tada dvorana uopće biti u funkciji. Ima čovjek drugih problema. I to na kilometre.

POLICIJA U LUČKOJ UPRAVI

Policija ovih dana prilično živahno prikuplja podatake o aktivnostima u splitskoj Lučkoj upravi. Među ostalim, zanimaju ih i neke transakcije o kojima je svojedobno pisao ovaj tjednik, poput famozne predaje skladišta u splitskoj trajektnoj luci; tada je, naime, poduzeće Luka predalo Lučkoj upravi – instituciji zaduženoj za upravljanje lučkom infrastrukturom - skladište i k tome je Lučka uprava platila poveći iznos.

Uz to, policija pokušava utvrditi koliko su točne priče da je Branko Grgić, prvi čovjek Lučke uprave i Hajduk umiješan u neke navodne nezakonitosti u radu Uprave. Rezultate policijskoga rada, u svakom slučaju, neće trebati predugo čekati.

OBMANE RAVNATELJA SPLITSKE BOLNICE

Evo još jednog čudotvorca iz HDZ-ova kadrovskog laboratorija. Ime mu je Marasović, Dujomir Marasović, 12. svibnja ove godine preuzeo je vođenje splitske bolnice i... što da vam pričamo – rezultati su mu sjajni. “Bolnica štedi, ali ne na štetu pacijenata... nizom racionalizacija uspio je prethodni mjesečni minus na bolničkom računu od 14 milijuna kuna dovesti do plusa od 446 tisuća kuna. Uz to, najavljuje niz radova na obnovi, adaptaciji i rekonstrukciji KB-a”, stoji u uvodu intervjua s Marasovićem u Slobodnoj Dalmaciji. Ravnatelj najavljuje i da će već krajem ljeta, bolnica nalikovati gradilištu.

Sve je to nesumnjivo lijepo i nedvosmisleno krasno, poglavito Marasovićeva najava da će štedjeti, ali ne na štetu pacijenata, no, zbilja je nešto drugo. U zbilji su, naime, šefovi odjela već upozoravali Marasovića da mjesta štednji jednostavno nema, da je kaiš stegnut do kraja i da bi svaka daljnja racionalizacija mogla rezultirati pravom katastrofom, jer se već štedi na svim razinama. No, kao pravi vojnik partije Marasović je naredio štednju po svaku cijenu. Uz to, ako je Marasović za samo mjesec dana bolnicu doveo u plus iz minusa može se zaključiti da je njegov prethodnik sa suradnicima bio neopravdano rastrošan, pa čudi što protiv njega novi ravnatelj nije pokrenuo barem kazneni postupak.

LEKO NE ŽELI VRATITI AUTO

Donedavni direktor Hrvatske lutrije Zvonimir Leko još uvijek ne želi vratiti službeno vozilo na koje je u višegodišnjem mandatu na čelu toga državnog poduzeća polagao pravo korištenja. Leko je funkciju direktora dobio početkom devedesetih kao provjereni SDP-ov kadar, a po istoj liniji HDZ ga je maknuo s nje. Kako iz dobro obaviještenih izvora saznaje Picaškandal, uprava Hrvatske lutrije s novom direktoricom Vesnom Bakran zatražila je od Zvonimira Leke da vrati poduzeću one velike crne ključeve i razduži automobil, no vozilo još uvijek nije garažirano na službenom parkingu u Vukovarskoj, i to bez objašnjenja jedne ili druge strane u ovom, čini se, sporu. Neslužbeno saznajemo da je Leko trenutno na bolovanju, što pak ne znači da Hrvatskoj lutriji ne bi odgovaralo da po auto pošalje svog vozača. Radi se inače o novom volkswagen passatu, što u kontekstu voznog parka viših državnih službenika ili možda višeg te srednjeg svećenstva, baš i nije neki bingo, ali to ipak - niti uz najbolju volju - ne možemo Leki uzeti kao olakotnu okolnost.

ANTE GLAVAN – NOVI ŠEF POA-E U ZAGREBU

Nastavlja se špijunsko napredovanje Ante Glavana, čovjeka o čijem je transferu iz Kriminalističkog odjela Vojne policije na mjesto zamjenika načelnika zagrebačkog Centra Protuobavještajne agencije Feral pisao prije nekoliko tjedana. Joško Podbevšek, ravnatelj POA-e, u međuvremenu je, naime, odlučio dodatno unaprijediti Glavana, pa će ovaj od 1. kolovoza obnašati funkciju načelnika rečenog POA-ina središta koje je, po logici stvari, najvažnije u zemlji. I sve bi to bilo u redu da Glavan nije bio jedan od važnijih sudionika tajne operacije skrivanja devetnaest leševa srpskih civila koji su u prosincu 1991. ubijeni u Paulin Dvoru blizu Osijeka: leševi su godinama bili zakopani u osječkoj vojarni “Lug”, da bi u siječnju 1997. – po nalogu Miroslava Tuđmana i generala Đure Dečaka – bilo organizirano njihovo prebacivanje na lokalitet Rizvanuša, nedaleko od Gospića.

Ante je Glavan, kao načelnik Krim-odjela Vojne policije, bio zadužen za pratnju i osiguranje transporta leševa što su iz Slavonije prebačeni u Liku, e kako bi se pokušali prikriti tragovi zločina: sudeći po tome što je Glavan dodatno unaprijeđen poslije Feralova tekstu u kojemu je istaknuta njegova mračna uloga tokom devedesetih godina, očito je da zataškavanje ubojstava i masovnih zločina predstavlja važniju preporuku za napredovanje u hrvatskim obavještajnim službama, što je, naravno, sasvim u skladu sa standardima one zajednice država čiji je barjak Ivo Sanader u lipnju podigao na Trgu bana Jelačića.

I. ĐIKIĆ

ŠTIMAC SE RJEŠAVA SURADNIKA

Nakon što se elegantno riješio Alena Bokšića, jednog od četiri “vatrena” hajdukovca koji su u ljeto 2001. uložili ukupno 2 milijuna tadašnjih DEM, Igor Štimac, sportski direktor, ustvari glavni kreator Hajdukove politike u svakom smislu, ovih se dana dosjetio i lukavosti kojom bi se trebao riješiti još dvojice “suvišnih”, Slavena Bilića i Aljoše Asanovića. Naime, Asanović je na nedavnoj sjednici Upravnog odbora izrazio želju da preuzme brigu o klupskoj omladinskoj školi, pri čemu je Bilića predložio za trenera juniora.

Kako bi zadržao sve ovlasti u ovom, nekoć uglednom nogometnom klubu, Štimac se odlučio za manje nasilne taktike od onih kojima je dosad pribjegavao u obračunu s neistomišljenicima: Asanovića je, uz pomoć svojih trabanata, istaknuo za mjesto direktora seniorske reprezentacije, a Bilića za trenera mlade reprezentacije.

No, dok Bilić još i ima nekakvih šansi da se domogne mlade reprezentacije, novi izbornik Kranjčar baš i nije oduševljen suradnjom s Asanovićem... No, ne treba sumnjati, svemoćni Štimac će se već nečega dosjetiti kako bi sačuvao svoje apsolutne ovlasti u Hajduku, pa makar svoje neistomišljenike morao poslati na neku zvučniju funkciju od one koju donosi članstvo u Upravnom odboru splitskog kluba.

H. PRNJAK

NUKLEARNI BRODOVI U JADRANU

U novom valu dodvoravanja SAD-u, u obliku jačanja obrambene suradnje između Zagreba i Washingtona eda bi se poduprla nastojanja Hrvatske za članstvom u NATO-u, valja promijeniti i postojeći Pomorski zakonik RH, kako bi američki brodovi s nuklearnim pogonom ili takvim naoružanjem mogli slobodno uplovljavati u Jadran.

I sama najava te mogućnosti podijelila je javnost: s jedne strane u MORH-u tvrde da Hrvatska, ako želi biti članica NATO-a, mora dopustiti plovidbu takvih brodova koji su navodno sigurniji od Krškog, dok s druge udruge zelenih diljem Jadrana najavljuju prosvjede.

Imaju i zašto, jer su hrvatski obrambeni stratezi, primjerice, zaboravili kada je u lipnju 2001. godine, nedaleko Dubrovnika, pokraj Lokruma, u tajnosti obavljeno servisiranje i popuna zaliha dviju atomskih podmornica američke mornarice kao najvažnijeg dijela NATO-ovih pomorskih snaga. Nakon toga nikad nitko dubrovačkoj i hrvatskoj javnosti nije odgovorio tko je i na koji način nadzirao kvalitetu mora i emisiju radioaktivnosti nakon odlaska podmornica "Philadelphia" i "Jacksonville", i, je li Vlada RH američkoj mornarici ikad uputila zahtjev za nadoknadu štete učinjene tom prigodom turističkoj privredi Dubrovnika i Hrvatske. Tadašnja obrazloženja tipa da takvi ratni brodovi "normalno ulaze" u vode drugih turističkih zemalja poput Italije, Grčke, Španjolske i Turske nisu djelovala uvjerljivo, jer nije poznato da je, na primjer, ispred Venecije, Pireja, Barcelone i(li) Istanbula obavljeno servisiranje atomskih podmornica kao nedaleko Dubrovnika.

Dok mudraci iz HDZ-ove većine u Saboru budu "usklađivali" američki zahtjev s, primjerice, odredbama nacionalnog turističkog programa "Mediteran kakav je nekada bio", treba ih podsjetiti da prema odredbama međunarodne Konvencije o pravu mora iz 1982. godine "obalna država ima pravo dopustiti ulazak stranih brodova u svoje vode, ali slobodan pristup u luke imaju samo trgovački brodovi, te ratni koji nemaju nuklearni pogon". Iznimka je moguća jedino u slučaju teškog nevremena ili havarije, kaže se dalje u toj Konvenciji, koju je Hrvatska ratificirala. I još nešto: ako bi Hrvatska dopustila uplovljavanje "oplemenjenih" stranih brodova prekršila bi i međunarodnu Konvenciju o neširenju nuklearnog oružja, čija je također potpisnica.

O tome, naravno, ministar obrane RH Berislav Rončević po povratku iz SAD-a nije zucnuo ni riječi.

L. BRAILO

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

MILIVOJ SLAVIČEK - Časna starina moderne hrvatske lirike, Bard sa Trešnjevke, onaj pjesnik koji je u besmrtnom sroku Franju Tuđmana prispodobio Isusu Kristu - da, baš taj Milivoj Slaviček, živi danas sam i zaboravljen u svom stanu na zagrebačkoj Trešnjevci. Naš ga je poziv silno obradovao, do te mjere da se, uz osjetnu dozu nostalgije, prisjetio i vremena kada je, kako je rekao, “surađivao u našem listu”.

“Je, je, bilo je moga prezimena dosta po tom listu”, uzdahnuo je sjetno. “Cake, cakice, članci, člančići, lijevo i desno, tamo ili vamo, ali razmjerno često. Eh... uvijek sam sa simpatijama gledao na Feral. A je li se u njemu što promijenilo?”

“Nije pjesniče, nije se promijenilo” govorimo, tješimo, ohrabrujemo. “I dalje bismo voljeli objavljivati vaše uratke. Ali vas nema, pa nema.”

“Nitko me ništa ne pita”, odgovara pjesnik. “Nitko - ništa! A ja, kao što znate, ne volim upozoravati na tu činjenicu. Ja neću ljudima govoriti što sad treba učiniti, ili oni meni. No ako me se nazove ja sam tu. Utoliko me raduje vaš poziv i slušam vas pozorno.”

Uslijedilo je jedino logično pitanje. Zašto se, nakon ambasadorske karijere u Poljskoj, povukao iz službe domovini. “Osobno”, rekao je Slaviček, “mislim da sam u politici dao svoje. Družim se s mojim prijateljima, barakašima, osnivačima HDZ-a, kad stignem. Primam ambasadorsku penziju. Tako se to zove, jel’? Inače pišem pjesme. To je nešto što primam kao božji dar, kao stvar kojom me obdario Gospodin i nadam se da ću do smrti napisati još ponešto dobro, iako sam - ne mislite li? - već dosta toga dobrog i napisao.”

Jest, napisao je Slaviček dosta toga. Za ovu priručnu antologiju izdvajamo pjesmu iz 1948. “Zasij trudbeniče” u kojoj se rijetko viđenom sugestivnošću Riječi slave “moćni hambari progresa”; već citiranu poemu “Moj Franjo Tuđman - Poglavaru moje države”, nadopunu hrvatske himne (“sinje more, svijetu reci...”) te lucidni prozni zaključak kako smo “mi pisci s nezavisnošću države izgubili svoj raison d’etre”.

A Feral je, s utihnućem barakaške poezije - Slaviček, Jurica, Tolj, Vekić! - izgubio ozbiljno vrelo inspiracije, pa ekskluzivni intervju sa Slavičekom ima poslužiti kao hommage cijeloj lirskoj vrsti bez koje danas ne bismo uživali u svim blagodatima kojima nas je podarila ova pjesnička zadruga na čelu s našim nikad prežaljenim Poglavarom, autorom hrvatske Pjesme nad pjesmama, dr. Franjom Tuđmanom.

B. RAŠETA

TRI x TRI

Don IVAN GRUBIŠIĆ komentira zahtjev crkvenog vrha da se svećenici izuzmu iz novog Zakona o prometu:

- Novi zakon dovodi svećenike u nemoguću situaciju, zato što količina od jedne četvrtine decilitra, koju svećenik konzumira na misi, ne može nikako dovesti do opijanja. Zakonodavac bi morao predvidjeti neko izuzeće, ili u zakonu, ili u samoj praksi, jer konzumacija vina spada u redovnu svećeničku službu, a ne u privilegiju. No, konzumacija spomenute količine, čak i nakon više misa u jednom danu, ne bi smjela biti iznad 0.3 promila alkohola u krvi. U slučaju da policajac uhvati svećenika s većom količinom alkohola u krvi, svećenik potpada pod zakon kao i svaka druga osoba. Ipak, mislim da do smanjenja broja prometnih nesreća neće dovesti rigorozne zabrane, već veća kultura sudjelovanja u prometu.

NENAD ZAKOŠEK, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, o inflaciji kandidata uoči predsjedničkih izbora:

- Profesionalno bavljenje politikom privlači mnoge zbog dva ključna faktora. Prvi je taj što se politika percipira kao vrlo unosna djelatnost. Funkcija predsjednika Republike, koja privlači razne profile potencijalnih kandidata: one koji prije svega žele ostvariti materijalnu korist, kao npr. Slaven Letica, zatim ekonomski jake pojedince koji žele adekvatnu javnu pažnju, poput Borisa Mikšića, ali i razne egzibicioniste. Stoga je pitanje je li postojeći prag od 10 tisuća potpisa kao uvjet za kandidaturu dovoljan kako bi spriječio inflaciju kandidata... Drugi faktor je činjenica da javnost još nije percipirala prelazak iz polupredsjedničkog u parlamentarni sustav, što dovodi do toga da se funkcija predsjednika percipira snažnijom nego što realno jest.

JOZO RADOŠ, bivši ministar obrane, o zakonskim izmjenama koje bi trebale omogućiti uplovljavanje stranim ratnim brodovima na nuklearni pogon u hrvatske teritorijalne vode:

- Prosvjedi protiv donošenja izmjena Pomorskog zakona nastali su prije svega radi stava ekološki svjesnog dijela javnosti da ništa što ima veze s atomskom energijom ne smije biti naša orijentacija. Međutim, more se zagađuje i na druge načine, kao što je recimo bespravna gradnja... Agresivni ekološki stav protiv atomske energije nema veze sa stvarnim opasnostima i zato se slažem s predloženim izmjenama Pomorskog zakona, kao i s generalom Ćosićem, koji kaže kako brodovi na nuklearni pogon predstavljaju mnogo manju prijetnju od nuklearne elektrane Krško.