U prošlom broju Ferala Dževad Karahasan obavještava općinstvo da nije on Dževad Karahasan kojega spominjem u svome tekstu “Sultan Alija” (Feral Tribune, 6. 8. 2004). Tko zna, možda se doista radi o dvjema različitim ličnostima istoga imena, pa ako je tako, ispričavam se Dževadu Karahasanu što sam ga zamijenio sa Dževadom Karahasanom. Međutim, onaj Karahasan, koji šalje pismo Feralu, i pored toga što izričito tvrdi da se ne radi o njemu, prepoznaje se u mojim tekstovima (u Feralu i u Danima), tvrdeći, uz mnogo pretjerivanja, da u tim tekstovima “relativno pravilno iskrsava” njegovo ime.

Čemu pretencioznost: za punih šest godina, koliko manje-više redovito surađujem s obama listovima, ime Dževada Karahasana spomenuo sam, i to usput, kao ilustraciju stanovitoga tipa držanja, samo triput. Svaki put odnosilo se to na meni poznatu osobu, pisca Dževada Karahasana, pa tako i u spomenutom tekstu “Sultan Alija”, u kojemu sam pisao o šutnji bosanskohercegovačkih, respective bošnjačko-muslimanskih pisaca i intelektualaca pred opakom pojavom vulgarne politizacije vjere i vjerskih institucija. U sva tri etnokonfesionalna miljea i kod svih vjerskih lidera brisanje granice između vjere i dnevne politike je jednako, a u posljednje vrijeme u tome je najaktivniji reisu-l-ulema Mustafa Cerić. Spomenuo sam, između ostaloga, i “njegovo očevidno samopromotivno pehlivanjenje između Istoka i Zapada, u kojemu nastoji dobro ušićariti na aktualnoj tenziji oko islama na Zapadu, govoreći različito na različitim mjestima i u različitim prilikama, već prema tomu čije ga uši slušaju i što im je milo čuti...”

To je kontekst u kojemu sam se dotaknuo Karahasanovih “lauda Mustafi Ceriću”, kao depresivnih i komičnih u isti mah. Dževadu Karahasanu, koji šalje pismo Feralu, jako je stalo da me u tom detalju prokaže kao klevetnika, pa izrijekom tvrdi: “Ja poštujem Mustafu ef. Cerića, ali o njemu nisam javno izgovorio niti jednu rečenicu i nisam napisao niti jednu riječ. Lovrenovićev se iskaz, dakle, ni jednim svojim dijelom ne odnosi na mene.” Ali, gle, Dnevni avaz u broju od 21. 6. 2004. pod zvučnim nadnaslovom “Dževad Karahasan otvoreno za Dnevni avaz”, donosi Karahasanovu izjavu, u kojoj između ostaloga stoji: “Nedavno me je gradonačelnik Graza zamolio da mu pomognem da upozna reisu-l-ulemu Cerića. Slušao ga je na skupu vjerskih velikodostojnika u Grazu, kada je Cerić kazao da nije isto biti musliman u Pakistanu, Bosni i Švedskoj. Njegov opis bosanskog, evropskog muslimana, toliko je dojmio ljude na Zapadu da jednostavno žele čuti više o nama, bosanskim muslimanima.” (Bila je tu još i jedna kuriozna teza o blagodati koju je bosanskim muslimanima u pogledu identitetnoga prosvjetljenja donio rat – no, o tomu mi je, priznam, bilo previše tužno pisati. Kao što mi je sad potpuno deplasirana Karahasanova insinuacija o mojemu tobožnjem zadiranju u njegov odnos spram vjere i “Objave”. Neka on to sviđa sa sobom, meni je posve irelevantno. A ni javnost ne vjerujem da baš previše zanima.)

Nakon svega, i dalje ne znam radi li se o Dževadu Karahasanu ili o Dževadu Karahasanu. I koja razlika!

-- Ivan Lovrenović

DRŽAVA NA METADONU
26. kolovoza, 2004.

Odlučio sam se za pomoć obratiti Vama, jer su nadležna ministarstva podbacila, kako po horizontali, tako i po vertikali. U RH ne postoji algoritam metadonske terapije, što uzrokuje velike probleme ovisnicima. Odlučio sam u suradnji sa Udrugom hrvatskih ovisnika, pokrenuti peticiju, ZA ALGORITAM METADONSKE TERAPIJE (koji bi propisala država), naime pravila nisu precizirana, što uzrokuje velike probleme ovisnicima. Navest ću Vam dva konkretna primjera, problema, sa kojima se ovisnici susreću svaki dan.

1. primjer

U petak, 4. travnja 2003. godine pri izlasku iz pritvora, u kojem sam bio radi posjedovanja ilegalnog heptanona, pitao sam liječnicu koja je provodila heptanonsku detoksifikaciju gdje mogu dobiti terapiju za dane vikenda. Odgovorila mi je da ću terapiju dobiti od izabranog liječnika opće medicine ili liječnika u suprotnoj smjeni.

Nakon izlaska, poslušavši direktivu, javio sam se liječnici u poslijepodnevnoj smjeni i rekao joj da sam upravo izašao iz pritvora, i da iz tog razloga nisam stigao kod svog liječnika, te da ako želi to može i provjeriti. Liječnica mi je rekla da heptanone ne želi dati i da odem u Vinogradsku (gdje se nalaze ambulante za ovisnosti) pa neka mi ih oni daju (?!).

Kao dugogodišnji ovisnik koji poznaje veliki dio ovisničke populacije znam da moja iskustva s nekim djelatnicima časne profesije nisu iznimka. Ponašanje ovisnika u velikoj mjeri je determinirano opijatskim receptorima, a fiziološke potrebe nadilaze sve druge, uskraćivanje terapije dovodi do rizičnog ponašanja ovisnika, koje se između ostalog manifestira i u kršenju zakona radi čega bivaju sankcionirani i još više otuđeni od društva.

Terapiju sam na kraju dobio i to zato i samo zato, jer mi je dr. Davor Zdunić (psihijatar Odjela za ovisnosti Bolnice sestara milosrdnica) htio pomoći, naglasak na htio jer nije morao.

2. primjer

Dolaskom u pritvor ovisnicima ukidaju pravo na terapiju održavanja heptanonom i to ne po slovu zakona već samovoljnom odlukom. U mom konkretnom slučaju, dozvoljavam da je doktorica procijenila da mi terapija takvog tipa nije neophodna, ali je malo vjerojatno da nije potrebna nikome.

Iskreno se nadam da ćete podržati inicijativu, ZA ALGORITAM METADONSKE TERAPIJE (koji bi propisala država), i time omogućiti reintegraciju i resocijalizaciju ovisnika.

-- Tihomir Santini, Zagreb

LJEČILIŠTE BAČVICE
26. kolovoza, 2004.

Lik i djelo ovih što duševno stanje liječe Feralovim žiro-računom, znak su da svih ovih godina govorite i pišete istinu. Pokvareni političari, korumpirano sudstvo, generali-kriminalci, frustrirani novinari i intelektualci... u neravnopravnoj borbi sa slijepim silama moći i nasilja, svaka nova presuda protiv vas dokaz je Feralove slobode i odgovornosti da se NE živi “kako se živi”, NE govori “kako se govori”, NE misli “kako se misli”.

-- Mario Marinić, Zagreb

ISPRAVAK
26. kolovoza, 2004.

U prošlome Feralu, u tekstu pod naslovom "Primorci i zamorci", potkrala se greška. Naime, Ivo Banac i dalje je profesor na Sveučilištu Yale. Ispričavamo se profesoru Bancu i čitateljima.

-- Uredništvo