INFORMBIRO
Predrag LUCIĆ
26. kolovoza, 2004.
NIJE
Najprije isprika: prošlog smo tjedna u ovoj rubrici objavili agencijsku dezinformaciju da je Moqtada al-Sadr pristao na povlačenje iz Najafa, na polaganje oružja i na nastavak rata političkim sredstvima. Dok je prošli broj Ferala dijeljen kolporterima, borbe oko džamije imama Alija u Najafu su nastavljene, čime je vođa Mahdijeve vojske najrječitije demantirao navodnu izjavu svojega glasnogovornika o povlačenju koja je tog četvrtka ujutro osvanula u svim dnevnim novinama ovoga svijeta i znate već u kojem svjetskom tjedniku. Moqtada al-Sadr do ovoga trenutka nije položio oružje, niti su Amerikanci prestali s razaranjem šiitskoga svetoga grada Najafa.
ŠTOŠTA
O Najafu se tokom čitavoga tjedna pisalo štošta. Koliko u petak, Mahdijevoj je vojsci dojadilo pružati otpor pa je odbacila oružje i razbježala se širom dunjaluka. Džamiju imama Alija, slavilo se po novinskim naslovima, zaposjela je iračka policija. Već u subotu, Amerikanci su teškom vatrom mlatili po mošeji, ali naravno ne zato da bi iz nje istjerali Washingtonu odane iračke policajce nego Al-Sadrove borce koji su se, neznano kada i kako, opet latili oružja i dočepali se Alijeve džamije. U nedjelju su dopisnici iz Bagdada, pozivajući se na izvjesnog nikog koji ne zna gdje je Moqtada al-Sadr, javili da borbeni šiitski klerik nije nigdje, pa tako ni u džamiji imama Alija iz koje je, kako tvrde pouzdani očenevici i još pouzdaniji nevidioci, pobjegao da se ne vrati...
KOJEŠTA
Ponedjeljak je deskadžije širom svijeta stavio na nove muke: Moqtada al-Sadr je poručio da po ključeve džamije može doći samo veliki ajatolah Ali Husseini al-Sistani. Naravno, nisu se junaci deskova pitali kad li se to odbjegli vođa Mahdijeve vojske vratio u džamiju imama Alija i zbog čega trčkara po Najafu među gelerima sad tamo, sad amo, sveudiljno zveckajući ključevima. Možda se tek poneki od njih zapitao je li to onaj isti Al-Sadr za kojega se pouzdano javljalo da je teže ranjen i lakše mrtav... A onda je na sveti utorak portparol hrabre američke vojske olakšao muke vjestohlepnih urednika i objavio svijetu da je raketa koju su ispalili šiitski militanti okrznula zid džamije imama Alija koju drže isti ti šiitski militanti, te da je zločesti šiitski projektil možda oštetio šiitsko svetište.
KLJUČEVI
Srijeda je donijela vijest da su Amerikanci osvojivši čitavih 300 metara u pet dana oborili olimpijski rekord u osvajanju Najafa, te se našli na praćkomet od džamije imama Alija, toliko blizu da mogu čuti zveckanje ključevima. Uto se u Kuvajtu prizemljio avion iz Londona u kojemu se nalazio svježe operirani veliki ajatolah Ali Husseini al-Sistani. Ajatolah se u konvoju automobila zaputio u Basru i pozvao šiite da u četvrtak krenu u nacionalni marš na Najaf. Al-Sistani je spreman od Moqtade al-Sadra preuzeti ključeve džamije imama Alija, ali i ostati u Najafu sve dok se kriza ne okonča. Sistani je pozvao Amerikance i njima privržene iračke policajce da prekinu opsadu džamije, pa će i Mahdijeva vojska napustiti hram. Naravno, ukoliko američka vojska ne pokaže namjeru da šiitsko svetište stavi pod svoju kontrolu.
SATI
Načelnik iračke policije apelirao je na šiite da se ne priključuju Al-Sistanijevu maršu na Najaf, jer bi time mogli dovesti u opasnost svoje živote. Zapovjednik iračkih specijalnih policjota koji okružuju najafsku bogomolju, general Ghalib al Jazaari, smatra da će ajatolahov marš biti izlišan, budući da su, po njegovu dubokom uvjerenju, pripadnici Mahdijeve vojske pred predajom. Sati su im, kaže, odbrojani. Tek da vas podsjetimo, sličnu ste odbrojanicu u ovoj rubrici mogli pročitati i prije sedam dana. I tada se radilo o satima. Kojih je u danu dvadeset i četiri, u tjednu sto šezdeset i osam...
OPSADA
Jake snage Georgea W. Busha nadiru i prema New Yorku. Dana 30. kolovoza u grad će nagrnuti 50 tisuća nezvanih gostiju u pratnji 20 tisuća policajaca. Došljaci će zaposjesti Madison Square Garden u kojemu će puna četiri dana trubiti kako su spasili svijet i kako ga neće prestati spašavati. Konvencija Republikanske stranke, što je službeni naziv za ovu najezdu, izazvat će najveću bježaniju Newyorčana u povijesti grada. Tisuće njih će pred Georgeom W. Bushom napustiti grad, a mnogi najavljuju da će državno-sigurnosni teror pokušati izbjeći tako što će ostati zabarikadirani u svojim stanovima. No, neće se baš svi skloniti s gradskih ulica. Visoki policijski dužnosnik, koji bi želio i nadalje ostati visoki policijski dužnosnik pa makar i anoniman, izjavio je: "Pripremamo se za teroriste, no mislimo da će glavni problem biti anarhisti."
VOJNA
"Vrlo smo blizu rata s Rusijom, i stanovništvo Gruzije treba biti spremno na to", izjavio je gruzijski predsjednik Mihail Saakašvili u interviewu pariškom Libérationu. Osudio je rusku vojnu i moralnu potporu separatističkom vodstvu Južne Osetije i ustvrdio da su upravo ruske snage nedavno napale gruzijske položaje. Saakašvili je nakon višednevnog čarkanja u kojemu je stradalo na desetke Gruzijaca i Oseta zatražio međunarodnu konferenciju o statusu Južne Osetije, čemu se Kremlj oštro usprotivio. Saakašvili najozbiljnije računa na pomoć britanskih specijalaca koji se odnedavno nalaze u Gruziji, a duge uši kažu kako se u gruzijskom ministarstvu obrane, otkako se tamo uselio engleski general Gary Johnson, najčešće čuje: "Yes, sir!"
SIN
Mark Thatcher, sin nekadašnje britanske premijerke Lady Macbeth pardon Margaret, uhapšen je u Južnoafričkoj Republici gdje inače živi i bavi se svojim i tko zna čijim još poslovima. Južnoafrički specijalni policajci su mu banuli na vrata zbog optužbe da je financirao pokušaj državnoga udara u Ekvatorijalnoj Gvineji. Mark Thatcher je izjavio da je nevin po svim točkama optužbe, a kako mu se pri ruci našlo tričavih 250 tisuća eura za kauciju, pušten je na slobodu pod sudskom prismotrom i neće smjeti napuštati teritorij Južnoafričke Republike. Siroti dečko nije shvatio da je za bavljenje obiteljskim mu zanatom podmetanja udara po svijetu potrebna kancelarija na pravom mjestu. U Downing Streetu naprimjer.
ODGODA
Izrael je najavio da će za godinu dana odgoditi izgradnju dijela tzv. sigurnosnog zida oko Zapadne obale, jer je Vrhovni sud odlučio da dično zdanje mora biti pomaknuto nekih 60 kilometara. Podignut tamo gdje je prvotno planiran, zid - po tumačenju vrhovnih sudaca – krši ljudska prava Palestinaca, a i nije baš u skladu s međunarodnim zakonima. Izraelski ministar obrane Danny Tirza, jedan od idejnih tvoraca obzidavanja Palestinaca, nije se protivio pravorijeku. Izjavio je lakonski da će vlada potrošiti dodatnih 6,6 milijuna dolara za preusmjeravanje zida između naselja Elkan i Jeruzalema. A ni palestinski trgovci cementom nemaju ništa protiv dodatnoga posla i dodatnih prihoda...