PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Stevo Đurašković, Vladimir Matijanić i Boris Rašeta

IVAN SMOLJO – PRVI ČOVJEK ALFI

Nedavno imenovanje Ivana Smolje za prvog čovjeka specijalne policijske jedinice Alfe, koja djeluje pod zapovjedništvom Ravnateljstva policije, izazvalo je nemalu buru među pripadnicima rečene formacije. Prema informacijama koje je Feralu isporučilo nekoliko pripadnika Alfi, koji su htjeli ostati anonimni, Smoljina jedina kvalifikacija za novu dužnost jest činjenica da je vatreni HDZ-ovac i da je vrlo blizak Stipi Čačiji, nekadašnjem tjelohranitelju Ive Sanadera, koji je šefovsku funkciju u MUP-u izgubio kad se saznalo za njegovo dugogodišnje neplaćanje alimentacije bivšoj supruzi.

Čačija, po svemu sudeći, nije ostao bez utjecaja na kadrovska rješenja u policiji, pa je svog zemljaka Smolju uspio posaditi na rečeni položaj, premda je u svojoj dosadašnjoj policijskoj karijeri dospio biti tek vozač u specijalnoj jedinici Lučko, te linijski inspektor u zagrebačkoj Interventnoj policiji. No, Jakobu Bukviću, trenutačnom glavnom MUP-ovu kadroviku, profesionalne karakteristike puno su manje važne od stranačkih afiniteta, a Smoljini stranački afiniteti, hvala na pitanju, pouzdano su poželjni.

BADŽIM SMIJENJEN S MJESTA ŠEFA OPERATIVE POA-e

Potraga za odbjeglim generalom Antom Gotovinom, haaškim optuženikom za ratne zločine, odnijela je još jednu kadrovsku žrtvu u Protuobavještajnoj agenciji, tajnoj službi koja je zadužena za Gotovinino hvatanje. Žrtvi je ime Joško Badžim i donedavno je bio šef POA-ina Operativnog sektora, što hoće reći da je bio direktno odgovoran za sve aktivnosti vezane uz potragu za general-bjeguncem: kako rečeno traganje dosad nije urodilo nikakvim – ali baš nikakvim – plodom, Joško je Podbevšek, ravnatelj POA-e, morao naći nekog krivca, pa je odlučio žrtvovati svog imenjaka Badžima kojega je upravo on, Podbevšek, doveo za šefa operative. Da bi Badžim lakše preživio smjenu s jedne od najvažnijih funkcija u moćnoj tajnoj službi, ravnatelj ga je odlučio postaviti na položaj šefa svoga kabineta. Nagradno pitanje glasi: tko će biti sljedeći djelatnik POA-e što će letjeti zbog neuspješne potrage za Gotovinom?

SANADEROV ŽAL ZA SPAJIĆEM

O mrtvima se, vele, treba zboriti sve najbolje, pa se ovom prigodom nećemo prisjećati baš svega što je godinama izjavljivao odnedavno pokojni Stjepan Spajić. Čovjek je ideju etničke čistoće godinama ugrađivao u NK “Hrvatski dragovoljac”, klub u kojemu je bio Bog i Batina. Čovjek je jednostavno bio šovinist, ni veći ni manji od niza drugih koji su usrećili Hrvatsku od 1990. godine.

Stoga ćemo ovdje tek spomenuti zanimljiv podatak da je u povodu Spajićeve smrti telegram obitelji poslao Ivo Sanader, premijer, svega dan prije nego što će HDZ osuditi postavljanje spomen-ploče Mili Budaku. Štoviše, Sanader u telegramu Spajića naziva “velikim čovjekom”.

Ako mislite da je riječ o civilizacijskoj gesti prema obiteljima preminulih javnih osoba, bez obzira na njihova uvjerenja i greške, potražite među brzojavima sućuti u povodu nedavne smrti Stipe Šuvara i onaj sa Sanaderovim imenom. Nećete ga naći, jer Sanader zaista nikada nije bio komunist poput Šuvara. A je li bio šovinist? O tome bi odgovor mogli dati Srbi koje je početkom devedesetih degradirao i otpuštao iz splitskog Hrvatskog narodnog kazališta.

POVAMPIRENJE ANTUNA VRDOLJAKA

Hrvatska politička elita mogla bi u dogledno vrijeme biti popunjena jednim od svojih najreprezentativnijih primjeraka. Prema Picaškandalovim izvorima - a oni su, nažalost, pouzdani - Antun Vrdoljak se namjerava vratiti na političku scenu! Najnoviji napad na predsjednika Mesića te poslovično udvaranje dr. Ivi Sanaderu predstavljaju prilično jake indicije da ovu dinaridnu napast i najveću grešku babe Lončaruše nitko nije obavijestio da je dodijao i bogu i vragu! Ako ta spoznaja i nije došla do Vrdoljakove glave, bit će ipak pomalo čudno dodijeli li Ivo Sanader, u svom europskom jurišu, Vrdoljaku neku ozbiljnu državnu funkciju.

Vrdoljak je, naime, poznat po serijama rasističkih i šovinističkih izjava (naročiti akcent na Francuzima i Crncima); i u Tuđmanovom HDZ-u bio je omrznut zbog dodvoravanja Poglavaru a pravi mu nacionalisti nisu nikad zaboravili ni snimanje propagandnih filmova za Jugoslavensku ratnu mornaricu Branka Mamule (uz logične primisli o tomu zašto je baš on dobivao takve projekte)...

Antun Vrdoljak sramota je za međunarodni olimpijski pokret, pa bi svakako predstavljao i sramotu za hrvatsku vladu, no nije isključeno da Tonči puca na novu - staru poziciju, šefa Katedrale duha, što bi i Sanaderu i nizu njegovih ministara, vjerojatno, moglo biti prihvatljivo rješenje. Dođe li do toga, nagledat ćemo se Matana, Žužula, Sanadera, Melkiora i uopće svih tih Glembajevih...

HEROJI U ZAGORI

Nije kraj priči o Gotovini i bratiji. Bacite li pogled s, primjerice, državne ceste koja se od Dubaca kod Makarske penje preko Imotskog do Vinjana Donjih, graničnog prijelaza s BiH, vidjet ćete živopisan prizor: kafići i ostala zdanja u mjestima duž spomenute ceste (Šestanovcu, Cisti Provo, Lovreću...) okićena su raznoraznim rekvizitima podrške Norcu, Gotovini i ostalim ucviljenim vitezovima. A vrhunac potpore spomenutim generalima je plakat visok oko dva metra, s likom Ante Gotovine i natpisom "Ante, Lovreć je za te", koji se koči tik uz cestu u tom mjestu. Valjda Sanaderova vlada računa da se tim krajem ionako najvećma voze štovatelji lika i djela plakatiranih persona: lokalno pučanstvo, žitelji mjesta uz obalu podrijetlom iz tog kraja, ili pak Hercegovci na putu kući. Pa da se, shodno tome, nije uputno zamjerati svom najodanijem biračkom tijelu.

GUŽVA NA BANKOMATIMA

Dok vodstvo Nove banke (NB) s donacijom od 300 tisuća kuna Ljetnim igrama pokušava kupiti naklonost dubrovačke sredine čiju će domicilnu banku uskoro i formalno ugasiti, odnosno prisajediniti grupaciji nastaloj od Istarske, Dalmatinske i Sisačke banke - štediše Dubrovačke banke već dva mjeseca ni u ludilu na bankomatima ne mogu dobiti ispis stanja svojih tekućih računa. Razlog tomu je tzv. usklađivanje računalnog sustava grupacije Nove i Dubrovačke banke koje unatoč silnim pričama vodstva NB-a o njegovoj sofisticiranosti ne daje željene rezultate.

Za razliku od navodno neadekvatnog informatičkog sustava Dubrovačke banke koji, kako se servira javnosti, valja poboljšati s tehnološkim inovacijama smišljenom u računalnom centru NB-a, stvari se ipak odvijaju drukčije. Novi bankomatni sustav NB-a je znatno sporiji i kompliciraniji od ukinutog kojim je raspolagala Dubrovačka banka, a da bi doznali stanje tekućeg računa štediše moraju osobno čekati pred šalterom kako bi službenice ušle u "sofisticirani" sustav NB-a, očitale stanje, i zatim iznos kemijskom olovkom ispisale na komadu papira... Vodstvo Nove banke, inače, voli pričati kako će uskoro postati najjača bankarska grupacija na prostoru od Istre do Dubrovnika.

OSJEČKI POLICAJAC POSJETIO FERALOVA UREDNIKA

Dva dana nakon što je boravio u Valpovu, pripremajući temu o generalu Slavku Bariću, Feralovog novinara Dragu Hedla u njegovom je osječkom stanu, 18. kolovoza oko 14 sati, posjetio djelatnik policije. Uredno se najavivši, policajac je rekao da bi trebao razgovarati oko “određenog problema” u vezi s čim mu je nužno “određeno objašnjenje”.

Nakon što je ušao u stan Feralovog novinara civilni je policajac upitao je li on vlasnik osobnog vozila koje je prije dva dana, između 18 i 19 sati zamijećeno u Valpovu. Nakon potvrdnog odgovora, slijedilo je pitanje je li točno da je tom prigodom fotografirana kuća generala Slavka Barića, te zašto je to urađeno. Feralov je novinar odgovorio policajcu da je Barićeva kuća snimana za potrebe teksta kojeg je pripremao za Feral Tribune, na što je policajac zatražio dokaz da se Hedl doista bavi novinarstvom. Kad mu je predočena iskaznica HND-a, policajac je zapisao njen broj, a zatim zatražio i dokaz da Hedl doista radi u Feralu, na što mu je predočen impresum lista.

Policajac je rekao da mu je to dovoljno, te da je došao provjeriti o čemu se radi, jer su imali dojavu da je “osoba s bradom” koja je bila u automobilu registracijskih oznaka koje je policajac naveo, snimala generalovu kuću. Policajac je imao i službenu zabilješku koja govorio o snimanju Barićeve kuće. General Barić, objasnio je policajac, nalazi se na popisu štićenih osoba, pa je to bio razlog njegovoj posjeti Feralovom novinaru.

Na odlasku policajac je izrazio uvjerenje kako se nada da neće završiti u novinama i zapitao što će to Feral objaviti o Bariću. Rečeno mu je da kupi sljedeći broj Ferala, gdje će saznati kako bez muke doći do 50.000 kuna, koliko je i Barić dobio za duševne boli, izazvane tekstom o njegovom stambenom kreditu kojeg je tražio od MORH-a, unatoč činjenici da posjeduje ogromnu obiteljsku kuću u Valpovu, čije je fotografiranje i bilo razlog policijske posjete.

F. T.

OBULJENOVE OBMANE O BUDAKU

Želim istaknuti da je još koncem 1996. ili početkom 1997. godine HDZ zauzeo stajalište da naziv ulice Mile Budaka treba promijeniti, ali se jednostavno to nije stiglo učiniti, rekao je, uz ostalo, predsjednik Gradskog vijeća Dubrovnika Nikola Obuljen (DC) riječkom Novom listu. Drugim riječima, dubrovački vijećnici su toliko zaokupljeni drugim poslovima za dobrobit Grada i okolice, pa, eto, punih sedam godina nisu stigli promijeniti naziv ulice s imenom i prezimenom ustaškog doglavnika na Pločama. Inače, ta je ulica do 1991. godine nosila ime Ognjena Price, istaknutog hrvatskog intelektualca i publicista kojega su ustaše ubili u Kerestincu.

U Obuljenovo tumačenje o prevelikoj zauzetosti dubrovačkih vijećnika u čak dva mandata naprosto je teško povjerovati. Naime, inicijativa za promjenom naziva ulice Mile Budaka pokrenuta je još 1993. godine kada je Obuljen bio HDZ-ov gradonačelnik, a ni kasnija gradska koalicijska uprava (HSS, HSLS i SDP) nije imala političke volje to pitanje skinuti s dnevnog reda. U tom razdoblju gradski vijećnik i povjerenik HHO-a za Dubrovačko-neretvansku županiju Zdravko Bazdan u tri je navrata inicirao promjenu naziva Budakove ulice, ali nadležni Odbor za imenovanje ulica, eto, to "jednostavno nije stigao učiniti".

Ostaje pitanje kako se to nije stiglo učiniti u punih sedam po brojanju predsjednika Gradskog vijeća, odnosno više od deset godina od pokretanja inicijative, ako se istodobno zna da se Odbor za imenovanje ulica u Obuljenovu mandatu ipak uspio sastati u proljeće 2001. godine kako bi se Mostu Dubrovnik ponad Omble naziv ekspresno promijenio u Most dr. Franja Tuđmana.

L. BRAILO

TKO TERORIZIRA SUCA GRBAVCA?

Na fotografiji uz tekst vidite ljupku kamenu zgradu napravljenu u Vrgorcu krajem 19. stoljeća i oskvrnutu betonskim intervencijama s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Stan na zadnjem katu ljupke zgrade pripada Stanku Grbavcu, istražnom sucu Županijskoga suda u Splitu. Ispod prozora njegova i stana ispod, prostire se bespravno podignut betonski kostur koji će, očito, poslužiti za izgradnju terasa, a možda i za neki ambiciozniji zahvat u prostoru. Dalo bi se zaključiti da je sudac Grbavac bespravni graditelj, zar ne?

Ne! “To je kleveta”, povikao je u slušalicu Grbavac kad smo ga nazvali ovim povodom, prije nego što smo i dovršili rečenicu. Grbavac je istina potvrdio da je građevina bez dozvole, da je dao suglasnost za njezino podizanje, ali on, kako veli, nije ni investitor, niti ima išta s tim “zbog mjesta na kojemu radim”.

A kada smo primijetili da se betonska ploča prostire ispred njegova stana, a nije morala, jer on živi na vrhu, pa je lijepo mogao zamoliti susjeda da konstrukciju ne podiže na najvišu etažu, Grbavac je ponovio kako on nikakve veze s time nema i kako on ništa neće raditi, barem ne bez dozvole.

Uzmemo li sve u obzir, ne bi bilo za čuditi se da agresivni susjed jednoga dana na svoju ruku Grbavcu uredi i terasu protiv njegove volje. Tko zna, možda ga je isti susjed natjerao da prije dvije godine obustavi i istragu protiv čitave gomile suspektnih likova predvođenih Miroslavom Kultom, osumnjičenih da su Slobodnu Dalmaciju oštetili za 130 milijuna DEM. Jadni čovjek.

V. MATIJANIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

PAJO KANIŽAJ - Svaki put kada uspijemo dobiti nekog od autora koji su uspijeli dobiti pozitivan avis za ulazak u rubriku “Kucamo na vrata zaboravljenih asova”, kroz glavu nam proleti onaj pretužni monolog Hamleta nad Yorickovom lubanjom; parafrazirajmo, ah, je li to ona glava iz koje su nekoć frcale dosjetke, šale i pošalice...

Lubanja je ovdje, dakako, mišljena tek kao metafora. Pajo Kanižaj, naš ovotjedni uskrsli as, pomalo se ljutnuo kada smo mu rekli da s njim želimo razgovarati za rubriku koja tretira nekadašnje zvijezde koje su preselile u bulevar sumraka, to jest, pomalo nestale. “Kako nestao?” - odvratio je Kanižaj. “Pa ja i dalje imam rubriku dva jaja Paje Kanižaja...”

“Pa gdje!?”

“Pa u Varaždinskim vijestima!”

“Imao sam” dodao je naš sugovornik, “rubriku u Vjesniku, pa su me cenzurirali, i onda sam odustao. Pa izašla mi je i knjiga prošle godine. Jedino više ne radim na televiziji. U mirovini sam. Ali znate, ne bih više preko telefona, nemam baš dobra iskustva...”

Stoga smo se za daljnje informacije morali obratiti arhivi iz koje smo izvukli dva stara ali ipak još savršeno svježa jaja Paje Kanižaja:

“Hrvat pod grlom leptirku nosi

i sretan je kad puca od zdravlja,

a gedžo sreću u topu traži

i nož pod grlo drugome stavlja!”

I što još reć? Nego uzdahnut:

ah i ah, stoput ah

jaje i jaje

dva jaja paje kanižaja

i glava, dobar dan tugo, glava što viceve mrijesti

u provincijskoj čami Varaždinskih vijesti

B. RAŠETA

TRIxTRI

Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva, o uzrocima i posljedicama povlačenja ruskih vlasnika iz Željezare Sisak:

- Radnici u Sisku ne moraju ostati bez posla jer smo, za razliku od dosadašnje prakse, uzeli bankarsko jamstvo koje osigurava da radnici šest mjeseci primaju minimalnu plaću. To daje vremena današnjoj vladi da ponovo organizira proizvodnju, s partnerom ili na drugi način, na realnoj osnovi. Zašto su Rusi uopće ušli u ovaj posao? Ili su imali loše savjetnike, ili su dobili neka obećanja izvan sustava vlasti. Znali su da mogu održavati maksimalno 1300 zaposlenih, uz nužno ulaganje u novu tehnologiju od bar 10 milijuna eura. Kako oni nisu pokazivali nikakve namjere da to učine, prije točno godinu dana prognozirao sam da će se vlasnici najkasnije za godinu dana povući iz Siska i ta se prognoza pokazala vrlo točnom.

Ingrid Antičević-Marinović, SDP-ova saborska zastupnica, negdašnja ministrica pravosuđa, o ukidanju oslobađajuće presude za ratni zločin u splitskoj Lori:

- Ni kao ministrica ni danas ne želim komentirati konkretne slučajeve, no, nepobitno je da su se od 2000. godine u našem pravosuđu počeli voditi procesi koji se dotad nisu mogli voditi i to je nepobitna činjenica. No, Vlada je 2001. godine zaključila da suđenja za ratne zločine ne zadovoljavaju ni brzinom, ni efikasnošću. Stoga je donesen zakon kojim je omogućeno osnivanje sudskih vijeća za suđenje ratnih zločina, Politika mora stvarati transparentnost i odgovornost, ali struka je pozvana odrediti tko će suditi, tko će ući u sudačke redove.

Vladimir Bebić, predsjednik Trećeg hrvatskog bloka, o primjeni Zakona o sigurnosti na cestama:

- Sva se nacija koncentrirala na 0,0 promila, a ljudi se na cestama ubijaju zato što su patnici, tragični su, nije glavni problem u alkoholu. Temeljni problem je grč i patnja hrvatskog građanina, njegovo stradanje i na cesti i u dnevnom boravku i u šumi. I dalje će se ista populacija ubijati, i dalje će dio populacije ugrožavati druge u prometu, pa bi nad dijelom populacije, pogotovo onih koji kasno vikendom izlaze iz disko klubova, trebalo povećati kontrolu, a ne nad svim građanima. Ovo je farsa, proizvodnja događaja, pokušaj odvlačenja pažnje od stvarnih problema.