PRODIGY: "ALWAYS OUTNUMBERED NEVER OUTGUNNED" (MAVERICK)

TRAGIČNA KREATURA

Recimo to ovako: da ste u čast izdavanja prethodnog albuma Prodigyja nabavili kuče, danas biste bili vlasnik paščeta u zrelim godinama. Da ste, poneseni njihovim gojaznim, agresivnim, zaglušujućim ritmovima začeli dijete, sad bi bilo vrijeme da krenete kupiti školske knjige. E da… Vrijeme leti. Ako se i čini da smo još jučer slavili njihov eksplozivni frontalni sudar hard rocka i dancea, o godinama koje su prošle bolje od ičeg drugog svjedoči okrutno starenje popularne glazbe. Ista količina energije i kreativnosti koja je u 90-ima pokosila svijet brzinom i halapljivošću kerozinskog požara, danas u najboljem slučaju izaziva žustrije cimanje glavom.

"Always Outnumbered…" nije ni loš ni neinventivan album. On samo nedovoljno često postiže onaj obnevidjeli intenzitet ranijih radova, a istovremeno nema dovoljno odmaka od poznatoga da bismo ga mogli procjenjivati neovisno o tim ranijim radovima - i sam ga autor definira kao povratak breakbeatu i povratak zvuku s početka 90-ih, a ne kao težnju ka novim idejama. Liam Howlett ga je realizirao sam, na laptopu u spavaćoj sobi. Vokalne role preuzimaju vanjski suradnici među kojima i glumica Juliet Lewis te braća Gallagher (Oasis) čija se pojava na tuđim albumima već statistički da povezati sa skliznućem u irelevantnost matičnog izvođača.

"Spitfire" otvara album u bespoštednoj, distorziranoj maniri ukrašenoj dekorativno-arapskim vokalima, singl "Girls" izvrsna je potvrda Howlettovog punk karaktera, a "Action Radar" se dobro poigrava kičastom sintisajzerskom temom. Ostatak albuma tek tu i tamo bljesne dobrom idejom i virtuoznom realizacijom. Dodamo li k tome da se trendovski univerzum neprestano širi i sažima - izmjenjujući tako razdoblja inovacije s razdobljima preferiranja konvencionalnih formi (ako niste primijetili, trenutno smo u ovoj drugoj fazi) - "Always Outnumbered…" ostavlja dojam pomalo tragične, makar ne i nesimpatične kreature.

________________________________