Oni igraju rukomet iz druge galaksije, rekla je Janica Kostelić, a kako i ona dolazi iz istih visina, sigurno zna što govori. Meritornim se mogu smatrati i Nijemci, koji u atenskom finalu nisu bili lošiji, nego samo manje dobri, od Hrvatske.

Ali, u njihovom tisku ipak se priznaje da je Červarova momčad "umjetnička duša" današnjeg rukometa, što znači da su Nijemci još jednom pokazali da se znaju nositi s porazima (ne računajući ono naguravanje Červara). Ostalo im je to iz najvažnije utakmice u povijesti.

A mi?! Mi smo opet pokazali da se ne znamo nositi s pobjedama. Kada su se rukometaši prošle godine vratili sa zlatom i iz Portugala, nekoliko uvijek istih tikvana među njima zaboravilo je da su oni apsolutni pobjednici, prvaci cijeloga (!) svijeta.

Pa su poželjeli, a želja je razumije se ispunjena, da im Thompson pjeva svoje ode jednoj lokalnoj i gubitničkoj zločinačkoj sljedbi. Sada srećom toga nije bilo (iako je navodno isti dio momčadi opet poželio isto, pa je jedna Thompsonova pjesma ipak izvedena, ali iz reda korektnijih, a za izvođača je delegiran Perkovićev kum Škoro).

No, zato je vrh rukometne organizacije, koji je izgleda za to pridobio i Červara, ušao u javni i glupi rat s Hrvatskim olimpijskim odborom i njegovim predsjednikom Matešom. Na razloge, vjerujte, ne vrijedi trošiti papir, i važno je jedino reći da se pri tome to društvo po svemu sudeći uortačilo s Antunom Vrdoljakom.

Onim istim Vrdoljakom kojeg je još prije nekoliko godina trebalo udarcem u stražnjicu udaljiti što dalje od rukometa – zbog diverzije na njegovu pobjedničku supstancu. Tada je ovaj tražio da se iz rukometne reprezentacije uklone svi etnički uljezi koji mute čistu hrvatsku krv, ali se opasnog budalaša srećom nije poslušalo.

Tek nakon toga, naime, zaredali su glavni uspjesi hrvatskog rukometa, pri čemu etnički prošarana krvna slika momčadi nije bila nikakva zapreka, naprotiv i na primjeru Atene lakše je dokazati – recimo analizom koliko tko zabija golova – da je pomoglo.

Pa ipak, bena koja je javno tražila da se u momčad ugrade etnički pročišćivači i danas čuči na istome mjestu i slovi kao uvaženi sportsko-politički prvokategornik, istina pomalo i huncut račvastog jezika (olajavanje Mesića).

Zato u ime svih kojim se od ovoga diže želudac apsolutno podržavamo da se izjavom godine proglasi televizijski usklik Mirze Džombe iz Atene: Mamaa! Vidi što si rodila!

Marinko ČULIĆ