Stupanjem na snagu pravilnika o smanjenju državnih doprinosa samostalnim umjetnicima Ministarstvo kulture i njegov čelni čovjek pokazali su svoje pravo lice. Principijelan uvijek kada je to svrsishodno, ministar je odlučio vježbati strogoću na onima od kojih je dosada najviše imao koristi – umjetnicima. Naravno, likovnim posebno.
Zato iz autopsije odluke o reviziji prava umjetnicima kojima država plaća staž i socijalno valja izdvojiti: iako nedostojan resora kulture, naš ministar stasao je do svoje fotelje upravo iz miljea likovne umjetnosti. Nametnuo se već zarana kao organizator i realizator i promotor grafičkih mapa, bibliofilskih izdanja, urednik monografija u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci... Ta suradnja diplomiranog fiškala (pravnika) s likovnim umjetnicima važan je biografski podatak čiji se snažan eho protegnuo i do kolekcionarske strasti (čitaj: materijalne sigurnosti!). Postao je ljubitelj i ovisnik umjetnosti, stručnjak amaterske provenijencije i mecena. Okružen grafičarima, slikarima, kiparima nije se mogao obraniti od silnih poklona. Prijateljstva su se množila, a naš kolekcionar uz slike slagao je i psihološki dijagram osoba koje zovemo "umjetnicima". Upoznao ih je u potpunosti, štoviše s naglaskom na mjestima gdje su najosjetljiviji. Zato je trenutni udarac niske ciljanosti. Uštedjeti Vladi tridesetak milijuna kuna od umjetnika u trenutku kada se višestruko veća suma planira utrošiti, i to iz istog proračuna, za saborski fitnes - dosjetka je slična samo Boži Biškupiću.
Ali, zašto ministar udara na ovaj način upravo sada? Zato jer se u svom ponovljenom mandatu na ministarskoj fotelji osjeća nepobjedivo, nedodirljivo... susprežem riječ "bahato".
S mirovinom u pričuvi, bez vizije o kulturnim potrebama i razvoju, Biškupić svoju nesposobnost zamotava u celofan restrikcija. I poručuje da se umjetnici ne bi trebali buniti jer je on pravilnik donio sukladno Zakonu o pravima samostalnih umjetnika. Zaboravio je pritom tek na kodeks ljudskosti. Jer nema tome tako davno da se isti taj Božo Biškupić borio svim snagama da bude član Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH), u ime svoje (ne)umjetničke djelatnosti, i stekne pravo na državnu privilegiju o pravima samostalnih umjetnika. S te pozicije uletio je i u stranku – zna se!
U svom prvom ministarskom mandatu nije se ničega sličnog sjetio jer su upravo ti isti umjetnici svojim slikama i skulpturama, u devedesetim godinama 20. stoljeća, nabavljali medicinska pomagala i štake invalidima, aparate za hrvatske bolnice, obnavljali iste i nesebično zamijenili svekolike crkvene i svjetovne humanitarne organizacije. Tada su to bili ministrovi poeni.
Naravno, racionalizacija trošenja novca je nužna, samo zašto Biškupić nije udario na povlaštene autore, koji žive i rade izvan Hrvatske, a ovdje im država plaća staž i socijalno? Zašto se nije Ministarstvo kulture već ranije obračunalo s estradnim zvijezdama, koje samo za novogodišnju noć mogu ubrati i više desetaka tisuća kuna (eura)? Zašto je Ministarstvo kulture zaboravilo na državni otkup umjetnina s izložbi za funduse muzeja? Gdje je hrvatsko tržište umjetnosti da autori ne trpe poniženja ministra? Zašto ministar ukidanjem državne financijske potpore ne sankcionira poslijeratnu poplavu diletanata i amatera? Zna li naš ministar da posrednici u prodaji umjetničkih djela (Likum, na primjer) uzimaju na ime svih svojih i državnih nameta i do 40 posto, a da proizvođači (umjetnici) svoj novac čekaju i po nekoliko mjeseci?...
Zašto ministar nije počeo reduciranjem poneke od privilegija sebe i svojih kolega?... Mjera za dostojanstvo kulture (i čovjeka stvaratelja) ima mnogo, samo, nažalost, ministar razmišlja uvijek na isti način: sada meni odgovara tako – uostalom, ja sam vlast.

-- Marina Bari

SUDAČKE KOŠULJE
23. rujna, 2004.

Dragi moji feralovci,
Kako stvari stoje, skrbnik generala Barića (general je duševno bolestan, pa mora imati skrbnika) navijestio vam je da će general još malo, ponovno, duševno oboljeti, te da pripremite lovu za novi napad feralofobije u vajnog generala.
Mislim da sud ne bi trebao duševnim bolesnicima dosuđivati novac. Duševni bolesnik ne zna vrijednost. Da znaju ne bi u bescjenje prodali 45-godišnju muku duševno zdravih. Zato predlažem da se pokušate nagoditi, kako s generalom, tak o sa svim duševnim bolesnicima koji mjerkaju vaš novac. Umjesto novca ponudite im nešto, za njih, korisnije - košulju sa duuuuuugačkim rukavima. Imamo li u vidu koliko je tih jadnika tužilo Feral, a tek koliko ih to namjerava učiniti, proizvodnja košulja sa duuuuuugačkim rukavima, postat će unosna star. Porast zaposlenosti... i tako to.
Uz pozdrav,

-- Mirko Čan

SJEVERNI I JUŽNI MONOPOL
23. rujna, 2004.

Zahvaljujući interesnim lobijima i zloupotrebi monopola hrvatskim građanima je onemogućeno koristiti mnoge usluge koje su ostatku svijeta dostupni po višestruko nižim cijenama. Tako švicarski operater Helvatel nudi svojim građanima međunarodne telefonske razgovore za većinu europskih zemalja za 5 lipa, te USA i Kanadu za samo 10 lipa, dok za te iste usluge HT obračunava sedamdeset puta (!!!) veću cijenu.
Neophodno je Hrvatsku demonopolizirati, a Vladu HR učiniti neovisnom od utjecaja interesnih lobija. Postojeća i bivša Vlada zapravo pomažu interesnim lobijima da masovno pljačkaju pravne i fizičke osobe u Hrvatskoj. Interesni lobiji su nažalost prisutni i u mnogim drugim segmentima hrvatske svakidašnjice. Tako Hrvati plaćaju višestruke odvjetničke tarife, a za uzvrat čekaju višestruko duže na okončanje sudskih postupaka. Upis u zemljišne knjige u primjerenom roku je neostvariv bez uključivanja skupo plaćenih posrednika. Zahvaljujući monopolu autotaksista, hrvatskim građanima je uskraćen prijevoz u gradu po razumnim cijenama, koje imaju sve civilizirane zemlje svijeta. Banke obračunavaju višestruko veće provizije nego je to slučaj u europskom okruženju. Javnost i mediji nisu aktivni u dovoljnoj mjeri, dozvoljavajući na taj način da se u Hrvatskoj održava kolonijalni status kojeg su uspostavili interesni lobiji. Budući je i bivša i sadašnja vlast proigrale povjerenje građana, jedina alternativa je pojava potpuno novih organiziranih snaga na političkoj sceni, koje bi mediji i javnost trebali prepoznati i pomoći njihovoj afirmaciji.

-- Juris protecta, udruga za unapređenje pravosuđa u RH, Zlatko Zeljko, predsjednik