PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Drago Hedl, Igor Lasić, Vladimir Matijanić i Hrvoje Prnjak

PORAŽAVAJUĆA HDZ-ova ANKETA

Uplašeni katastrofalnim rezultatima prijevremenih lokalnih izbora u Požegi, gdje je SDP do nogu potukao HDZ i gdje u Gradskom vijeću može samostalno formirati vlast, Mladež HDZ-a u Đakovu dobila je zadatak da u telefonskoj anketi opipa puls tamošnjih građana. HDZ ondje već mjesecima radi na rušenju lokalne koalicijske vlasti predvođene SDP-om i nema strpljenja čekati redovne lokalne izbore najavljene za sredinu sljedeće godine. Telefonsko ispitivanje političkog raspoloženja građana trebalo je dati odgovor na pitanje o rejtingu stranke u mogućim prijevremenim izborima.

Anketa je međutim pokazala više nego katastrofalne rezultate pa je od 100 ispitanika samo njih troje (brojkom: 3) odgovorilo kako će na sljedećim lokalnim izborima glasati za HDZ. Takav poguban rezultat iritirao je mlade anketare, pa se jedan od njih, ne vjerujući kakvi odgovori stižu od građana, s njima počeo i prepirati, objašnjavajući im kako sve što je u gradu napravljeno, mogu zahvaliti HDZ-u.

Željko Malević, osnivač SDP-a u Đakovu, kaže pak da ga takvi rezultati ne iznenađuju. “Ako je točno da je od 100 osoba samo troje najavilo kako će na izborima glasovati za HDZ, to samo potvrđuje moju tezu da je Đakovo, koliko god to nekim promatračima sa strane izgledalo neobično, utvrda SDP-a. Koalicijska vlast u Đakovu predvođena SDP-om, napravila je za grad više nego sve HDZ-ove do tada zajedno. Građani to prepoznaju”, kaže Malević.

RASIPANJE NOVCA NA HRT-u

Dio revijalnog tiska ovih je dana objavio plaće vodećih televizijskih novinara i urednika u Hrvatskoj. Neke sume su doista zaprepašćujuće, poput one koju - ako je informacija točna - prima Joško Lokas; on, naime, za svoj subotnji šou mjesečno ubire 56 tisuća kuna. Nije mala para, što jest-jest, no Lokasa će, kako se čini, opet nadmašiti Željka Ogresta koja bi za svoju emisiju od Televizije, kako se šuška po Prisavlju, mogla tržiti i punih 190 tisuća kuna! I tako četiri puta mjesečno. Tu je i glasoviti Smiljko Šagolj koji se i dalje svakodnevno pojavljuje u zgradi splitskog dopisništva HRT-a, uredno ništa ne radi i za to uredno prima plaću.

Umjesto bavljenja transparentnošću javne televizije, sav se bijes hrvatskih političara, međutim, koncentrirao na njihovo ukazivanje na tv-ekranu. Od Mirka Galića puno bi bilo zanimljivije i društveno relevantnije tražiti odgovor na pitanje zašto, recimo, neka emisija vrijedi jako puno novca hrvatskih građana, umjesto - zašto je na televiziji premalo Vlade Šeksa i ostatka saborskog predsjedništva. Ali to pitanje Galiću, dosad, nitko nije postavio, a sva je prilika da ni neće.

SOBA ZA ANTU IVANKOVIĆA

Osim novcem, na Hrvatskoj radioteleviziji rasipaju se i prostorom. Ante Ivanković, HDZ-ov i HRT-ov reporter i legenda medijskog rata – prijeratni analitičar kretanja krumpirove zlatice i sličnih poljoprivrednih fenomena – konačno je otišao u mirovinu. No, to ne znači da ga nema na televiziji. Štoviše, iako redakcija kuburi s nedostatkom prostora, Mariola Milardović, urednica splitskog dopisništva Hrvatske televizije, dala mu je na korištenje jednu sobu u kojoj u potpunome miru može pisati knjigu. Iako ne spada među fanove Ivankovićeva izričaja, Picaškandal pozdravlja ovu odluku iskreno se nadajući da će Ivanković u svojemu novom ukoričenom uratku nadmašiti samoga sebe, točnije svoju knjigu ratnih sjećanja koja je, vjerojatno mimo volje autora, ostala upamćena kao krunski dokaz ratnih operacija Hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini.

VUKUŠIĆEVE DIPLOMATSKE AMBICIJE

Duboko razočaran stanjem u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u koje je došao kao dio kvote HSLS-a, dr. Herman Vukušić posljednjih je tjedana počeo intenzivno lobirati za odlazak u diplomaciju. Upućeni tvrde da je Vukušić uspješno izlobirao odlazak u inozemstvo kod HDZ-ovaca - koji su koalicijski partneri njegovom HSLS-u - ali je zapeo kod predsjednika Stjepana Mesića. Kako bi uopće uspio doći do predsjednika i izložiti mu svoju ideje o potrebi njegova angažmana u diplomaciji, Vukušić ovih dana gnjavi sve one koji bi mu na bilo koji način mogli pomoći da se približi Mesiću.

Razlog Vukušićeva razočaranja u Ministarstvo je potpuna medijska izolacija na koju ovaj u dosadašnjem radu nije baš navikao. Ministrica Jadranka Kosor zabranila je, naime, Vukušiću javne nastupe koji su rezervirani isključivo za nju i njoj bliske stranačke suradnike. Umjesto slikanja za novine i nastupa na televiziji, Vukušić bi ubuduće morao raditi manje atraktivan posao sa strankama, odnosno s braniteljima.

NOVA BANDIĆEVA OBEĆANJA

Milan Bandić, ako ništa, ima istančan smisao za marketing. Kad ga nitko ništa ne pita o građevinskim i ostalim aferama u metropoli, idealni koalicijski partner i dogradonačelnik u vječitoj kampanji za povratak na mjesto gradonačelnika, sam se javi s novom turom obećanja i tako si osigura besplatnu reklamu u novinama. Dakako, najzahvalnija tema je Maksimir, odnosno konačno dovršenje stadiona koji je porezne obveznike koštao više od 400 milijuna kuna, a do kraja ove megalomanske investicije se planira trošenje više od 200 milijuna kuna. Bandić je tako u nedjelju, 26. rujna, u Večernjaku najavio dovršenje krova nad zapadnom tribinom “do ljeta”. To jest, do lokalnih izbora.

Ničim izazvan, Bandić je dosad već nekoliko puta isticao rokove koji nisu bili ispunjeni, ali zar je to važnije od besplatne samohvale?! Prvi čovjek operacije stadion je tako u siječnju 2003. godine, također ničim izazvan, odlučno izjavio kako radovi “moraju biti gotovi u roku dvije godine”. “Usuglasit ćemo se s renomiranim tvrtkama Tehnikom i Industrogradnjom, ključ u ruke uistinu očekujemo najkasnije za 24 mjeseca” (podcrtao Picaškandal).

Dakle, tako je govorio Bandić u Sportskim novostima 24. siječnja prošle godine. No, kako vidjesmo, alibi za još jedno produžavanje roka je osiguran na vrijeme.

NAGRADA ZA VJERNOST

Ministar vanjskih poslova RH Miomir Žužul postavit će za novog glasnogovornika svog ministarstva novinara Vjesnika Brunu Lopandića, među ostalim bivšeg glavnog urednika nesretno skončalog dnevnika Republika. Lopandićeva bliskost s aktualnim političkim krugovima na vlasti datira još od vremena kad je kao vanjskopolitički novinar Slobodne Dalmacije devedesetih javnost utučenu zbog loše pozicije Hrvatske u svijetu tješio činjenicom da je i prijem Rusije u Vijeće Europe suspendiran zbog napada na Čečeniju... Ili pak nešto kasnije, 2003. godine u Vjesniku, kad je potrebu sudjelovanja Hrvatske vojske u iračkoj "mirovnoj operaciji" s Amerikancima opravdavao "nacionalnim interesom u međunarodnim odnosima" koji "govori u prilog takvom angažmanu", bez obzira na "uglavnom negativan odjek u javnosti". Picaškandal očekuje da kolega Bruno Lopandić s takvim stavovima dalje napreduje uz stubište na Zrinjevcu br. 7.

ROB I SJEĆANJA

Osječki odvjetnik Dinko Matijašević uputio je prije tri tjedna pismo Županijskom sudu u tom gradu u kojem ponizno izjavljuje kako Feralovom novinaru, u tekstu pod naslovom “Dušmani robova”, nije rekao da je odluka tog suda, koja se odnosi na poznati slučaj Branka Markana, “osječkog roba s kraja 20. stoljeća” – skandalozna. Matijašević je, saznavši da suci čiju je odluku tako okarakterizirao, razmišljaju da ga zbog toga prijave Odvjetničkoj komori, pohitao s demantijem kako bi izbjegao moguće nevolje. Zatim je, da bi poduplao dojam, demanti uputio i Feralu, tvrdeći ponovno da “odluku Županijskog suda u Osijeku” nije nazvao “skandaloznom”.

Istina je međutim da je Matijašević, govoreći o sudskoj presudi Županijskog suda u Osijeku, riječ “skandalozno” upotrijebio ne jednom, već nekoliko puta.

Štoviše, Matijašević je Feralovom novinaru presudu osobno fotokopirao u svom uredu, u Ulici Europske avenije u Osijeku, podcrtavajući ružičastim flomasterom sredinu treće stranice presude, kako bi posebno označio te, po njemu, skandalozne dijelove.

Kad je tekst objavljen, Matijašević je nazvao Feralovog novinara, rekavši kako je sve što je objavljeno jako dobro, ali da bi on, zbog komentiranja presude, mogao imati problema u Odvjetničkoj komori, jer je na Županijskom sudu čuo da ga suci, koji su presudu donijeli, kane ondje prijaviti. Predložio je da novinar Ferala, autor teksta “Dušmani robova”, kako bi mu pomogao, demantira taj dio teksta, odnosno da ustvrdi kako Matijašević nije komentirao presudu i nazvao je skandaloznom.

Razumijevajući nevolje u kojima se našao Matijašević, Feral može ponuditi tek neznatnu pomoć. Istina je da Matijašević odluku sudaca nije nazvao skandaloznom, niti to u Feralovom tekstu igdje stoji. Riječ “skandalozno” izrijekom je upotrijebio komentirajući obrazloženje presude. Upravo tako i stoji u Feralovu tekstu, pa taj dio još jednom ponavljamo:

“Markanov odvjetnik Dinko Matijašević koji svog klijenta pune četiri godine zastupa bez ijedne kune, šokiran je presudom. Kaže kako je obrazloženje Županijskog suda skandalozno.”

D. HEDL

CARSKI DEPONIJ

Aktualnoj novinskoj pomami za atraktivnim lokacijama u jezgrama hrvatskih gradova pridružio se Picaškandalov paparazzo Leo Nikolić svježim materijalom snimljenim uz južni zid Dioklecijanove palače. Za neupućene, lokacija je u strogom centru Splita, blizu zvonika Svetog Duje. Za neupućene Split ima neke ljude koji se profesionalno brinu o Palači, Split ima i komunalno poduzeće koje se profesionalno brine o čistoći grada, ima i naviku da se hvali vlastitom starom gradskom jezgrom...

Luciano Benetton objavio je da će usuti dva milijuna eura u obnovu Palače. Prizori poput ovoga s fotografije pouzdano bi se mogli riješiti sa znatno manjim budžetom, ali za to bi trebalo imati volje koje u splitskoj administraciji i pripadajućim poduzećima kronično manjka.

V. MATIJANIĆ

NEPISMENI SUDSKI ZAPISNIK

Svašta je Feral doživio od hrvatskih sudova, sutkinja i sudaca i taman kada se učini da nas ništa više ne može iznenaditi, dogodi se nešto novo.

Vlado Ugrin, nekakav suspektni lik iz SIS-a, zaključio je da su mu neki napisi u ovome tjedniku povrijedili čast, ugled i još ponešto, pa je tužio dva člana redakcije i Kulturu i rasvjetu kao Feralova izdavača. Ugrin i njegove tužbe su za ovu priču, a i šire, beznačajni: značajnija je razina nepismenosti iskazana u zapisniku s ročišta održanog 3. rujna ove godine, poglavito u njegovim prvim dvjema rečenicama. Uspijete li, dakle, dokučiti što je sutkinja Dijana Selak htjela reći i koji su vrsni prozaici utjecali na njezin lepršavi izričaj, čestitamo vam od sveg srca. Nama nije išlo.

V. MATIJANIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

BULCSÚ LÁSZLÓ - Kolonijalno rashrvaćivanje ove zemlje - “jer, Hrvatsku nam našu raspeše” - doseglo je već tako divljačke, upravo ljudožderske razmjere, da se i u našem malom dopisništvu svakoga dana začuje plač i škrgut zubi zbog sada već svakodnevne erozije nacionalnog suvereniteta. Poneki otresitiji Feralov žurnalist, ipak, svakoga dana, stegnutih pesti procijedi: “Ovdje više ne smiješ reći ni da si Hrvat”!

Otvorimo oči, hrvatska braćo i sestre, i pogledajmo svijet oko sebe! Kaj se to zbiva? Vedri i narandžasti “HT” postaje ljubičasti “T”; onih 700 tisuća dragovoljaca više ne može ništa jamiti jer tko je što jamio, jamio je, a hrvatstvo, uopće uzev, opet lagano prelazi u mrski genitiv kao simbol podstanarskog statusa u vlastitoj kući. Zbog navale soap opera, metroseksualaca, trendsetera, rialiti šoova, bigburazera i sličnih anglizama, naš vlastiti jezik danas je postao manje samostojan nego u vrijeme dok se još nazivao hrvatskim ili srpskim. Sada je to engleski ili hrvatski! “Jesmo li se za to borili?”, začuje se svakoga dana s Iblerovog trga 9, a poneki hrabriji feralovac uzvikne i staru budnicu: “Ustani, Franjo, hrvatski lave i rikni!”

I što je onda logičnije od toga nego da se vrhunskog borca za samostojnost tog jezika, Bulcsú Lászla, pošalje u mirovinu? Logičnije je samo to da se baš mi sjetimo Lászla za našu malu rubriku.

U kratkoj brzoglasnoj subesjedi, profesor László - inače znalac 40 živih i mrtvih jezika - koji je zaslužio besmrtnu slavu jer je kompjutor preveo u “rednik”, internet u “omrežje”, softver u “napudbinu”, hardver u “strojevinu”, a web stranicu u “paučinu” - zajaukao je zajedno s nama. “Prie je bilo tako da je sramota ako ne znate hrvatski, a danas je obrnuto!” rekao je László. “Sve se okrenulo naopako. Danas se sve tako brzo mienja da više ne znate mienja li se prie uredničtvo ili vlada a nikoga ne zanima što je bilo prie pa se smatra da je ono što je danas uistinu bilo viečno...”

Profesor László - prevedimo na razumljiv jezik - više ne obogaćuje hrvatski jezik prijevodima zato jer se u uredničtvu Globusa Marko Grčić povukao u sjenu a u uredničtvu Markova trga došli su na sunce anglofili, pa su tekstovi profesora Lászla naglo izgubili na cieni, zbog čega je jezična uzobrazba u državi pala na najniže grane od osamostaljenja. Da se u dopisničtvu Ferala (“svjetlonosnog” ili “zvierskog sudišta”, kako je naziv našeg lista preveo naš subesiednik) nismo sietili Lászla, ovaj bi nekoć ugledni lingvista ostao tek honorarni predavač na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ovako, viribus unitis, znamo da Još Horvatska ni propala - dok mi živimo!

B. RAŠETA

TRI x TRI

MILANKA OPAČIĆ, saborska zastupnica SDP-a, komentira podatke Hrvatske gospodarske komore, po kojima je svaki građanin Hrvatske dužan 6 tisuća dolara, dok bi se javni dug do kraja godine trebao popeti na čak 33 milijarde dolara:

- Ti podaci govore sve o socijalnoj i ekonomskoj politici aktualne vlasti. Govore o tome da je HDZ bio neozbiljna oporba, a da je danas neozbiljna vlast! Samo tijekom ove godine javni dug je porastao za čak 4 milijarde dolara, što je rječit dokaz neznanja i nesposobnosti HDZ-ove vlasti. Ako se ovako nastavi, poništit će se svi pozitivni efekti gospodarske politike prethodne vlasti, a Hrvatska će otići u vrlo, vrlo neizvjesnom smjeru.

BORIS KUNST, predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske, obrazlaže inicijativu za legaliziranjem prostitucije:

- Prostitucija u Hrvatskoj se mora legalizirati i dekriminalizirati. Tako bi se pod kontrolu stavilo i organizirani kriminal i eventualno fizičko nasilje prema ženama koje se time bave. Da ova djelatnost ostane nelegalna stalo je onima koji protuzakonito vode cijeli biznis. Legalizacijom bi se stalo na kraj robovlasništvu, a prostitucija bi postala legalan rad. Ljudski je zaštititi svakoga tko svojim radom zarađuje da bi preživio. Pokrenut ćemo inicijativu donošenja zakona o prostituciji, kao što je to slučaj u Njemačkoj, Nizozemskoj ili Francuskoj, gdje se prostitucija smatra obrtom.

MLADEN BADOVINAC, pjevač “The Beat Fleeta”, o masovnom interesu za tv-voajerizam posredstvom “Big Brothera” i sličnih “projekata”:

- Kad u kafiću čujem da za susjednim stolom netko komentira što se jučer događalo na “Big Brotheru”, bude mi ga žao. Zamisli zabave, gledat te nesretnike! Ovi što su unutra imaju svoje razloge: “idu putem interesa, a srce je komad mesa”. Ma sve smo mi to opisali na CD-u “Maxon Universal”! Istina, i ja se nekad zabuljim u to. Pa gledam jer ne mogu vjerovati da je netko pristao na takvo što, i da je to sada nekome još i zabavno. Naprosto, ne mogu vjerovati da je nekome život toliko prazan da ga mora ispunjavati baš takvim sadržajima!