VESNA SIREVI

Život u antisocijalnoj državi poput naše nije nimalo lak, naravno, ukoliko ne pripadate nekoj povlaštenoj kasti političara, brzo akumulirajućih kapitalista i onih trećih, koji rade na ugodi i zabavi prve dvije kaste.

U ponovnom valu poskupljenja novčana sredstva jedne najobičnije, odnosno, poštene obitelji, treba akrobatskim trikovima znati i moći “raspodijeliti” te barem prividno popuniti sve rupe, kako nigdje ne bi puštalo do famoznog kraja mjeseca i iduće plaće. U svoj toj mutnoj izmaglici življenja i preživljavanja, evo jedne svijetle točke: ime joj je Vesna sirevi, dolazi iz Loborike, sela nedaleko od Pule. Sireve se može nabaviti na pulskoj tržnici i svakom samanju (sajmu) na koji se može nabasati po istarskim selima. Osim što je hranjiv, zdrav, proizveden po starim recepturama, bez štetnih tvari, oksidansa i antioksidansa, kilogram slanog mladog domaćeg Vesna sira košta, drago pučanstvo, svega četrdeset kuna! Uzmimo da je za jednu manju obitelj tjedno dovoljno nešto malo više od pola kilograma Vesna sira, dakle nekih trideset kuna, odbijmo to od struje, vode, stanarine, zemlje, zraka i kišnice, duboko udahnimo, otvorimo usta i zagrizimo oslobođeno i lahko u sočan i ukusan Vesna sir! Dobar tek! (T. G.)

WWW.KUPUS.NET

Mladi i talentirani novinar Ivan Kralj odnio je, negdje početkom ljeta, pilot emisiju pod nazivom “Bolnica” na Prisavlje, otkuda je u razumnom roku stigao nerazuman odgovor po kojemu je Kraljev pilot “ispod profesionalnih standarda”. Otprilike u isto vrijeme, Tonči Huljić odnio je svoje pilote zvane “Villa Maria” na istu adresu, otkuda je u razumljivom roku dobio odgovor kako njegova serija udovoljava svim profesionalnim kriterijima, te mu je Televizija platila traženu cijenu, pravu sitnicu, nešto veću od 20 milijuna kuna.

Ovaj sapunjarski Obrovac – ma sve će to pretplatnici pozlatiti! - omogućio nam je tek jedno ozbiljno zadovoljstvo, a ono leži u spoznaji da za katastrofalnu razinu igranih uradaka u ovoj zemlji nisu krivi samo domaći režiseri – “Villu Mariju” režira Meksikanka - nego dozlaboga netalentirani glumci, kojima ne bi pomogli ni Konstantin Stanislavski i Lee Strasberg, da kojim slučajem po kazni uskrsnu baš u Hrvatskoj...

A Ivan Kralj? Kralj je uskrsnuo u najdemokratskijoj sferi svijeta koja se zove web. Pokretan rijetkim gorivom koje se zove entuzijazam, oblikovao je kupus.net, stranicu na kojoj možete pratiti događaje iz kulture - najčešće alternativne - ali i iz ostalih tzv. životnih sfera; uvijek iz originalnog kuta. U najsvježijem primjeru, na kupus.netu možete pročitati komentar Big Brothera potpisan imenom Lidija Šunjerga; riječ je o pornoglumici koja je RTL-ove zvijezde prokomentirala iz kuta porno audicije, pa ako želite saznati tko bi, mjeren strogim okom ove Big Sister, prošao u njen show, te kakva bi ga uloga zapala, odmah se zaletite na www.kupus.net.

A ostalo? Ostalo će vam se kasti samo... (B. R.)

“GJURO 2”, ZAGREB

Zagreb ne obiluje baš interesantnim mjestima za večernji te noćni izlazak, bez obzira na dojam koji o njemu imaju povremeni gosti ili namjernici. No, ipak ih postoji nekoliko, a naša je misija da vas katkad upozorimo na poneku adresu vrijednu pažnje, kao što vam odgovorno, uostalom, u susjednoj rubrici znamo skrenuti pozornost i na one druge. Jedan od najznačajnijih ugostiteljskih objekata iz prve narečene kategorije svakako je klub "Gjuro 2", koji se već smatra kultnim okupljalištem mladih i onih koji se ponekad tako osjećaju, ili im je pak svejedno i ne opterećuju se time. Elem, "Gjuro 2" je prije nekoliko dana upravo otvorio svoju novu sezonu, pa da vas uputimo... Prostor se nalazi na Medveščaku 2, i to u podrumu zgrade, one u kojoj prizemlje zauzima kazalište "Mala scena", a radi do 02 ili čak duže; klub drži pristojne redare, diči se jednim od najugodnijih šankova u zemlji, zasebnim prostorom za živu i neživu muziku, dovoljnim brojem stolica i stolova da se možete odmoriti i u relativnom miru popričati s društvom, a na ulazu/izlazu i aparatom za testiranje razine alkohola u krvi.

Program kluba je prilično raznovrstan: ovdje se mogu vidjeti i čuti zaista dobri koncerti i nastupi raznih domaćih i stranih bendova i DJ-ova, prema gostovanjima ili redovnim večerima od kojih je utorak, recimo, odvojen za druženje kulturnjačkih faca, zatim se tu organiziraju i književna čitanja i promocije, a u proteklih 12 godina postojanja "Gjuro 2" je ugostio prosječno jednu likovnjačku izložbu mjesečno, što ga, barem po angažmanu, stavlja u rang jačih zagrebačkih galerija... Ostalo iz povijesti i budućnosti kluba lako ćete saznati naletite li u "Gjuri 2" na klupskog menadžera Dražena Kokanovića, poznatoga gotovo kao što je i sam njegov klub, inače veoma ljubaznog gospodina s urođenom spremnošću na prijateljsku ćakulu & čašicu. (I. L.)

POČASNI DOKTORATI

U ne tako davna doba, vođa zemlje koja je nekoć obitavala na ovim prostorima s učestalih se globtroterskih skitnji vraćao zakićen svim i svačim: od lovačkih trofeja i ugovora za gradnju hidroelektrana, pa do počasnih doktorata rangunskog, kinšaskog ili nekog sličnog sveučilišta, najčešće iz područja prava.

Počasni doktorati stranih sveučilišta nisu bili mrski niti pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu, koji je primio doktorat na Fakultetu za europska istraživanja Sveučilišta u Ankari te na američkom sveučilištu La Jolla, za kojega se pisalo da je kupljen po cijeni od nekoliko tisuća dolara od jednog švicarsko-američkog hohštaplera s akademskim pedigreom...

I taman kad se činilo da je dotična praksa iščezla, sadašnji hrvatski premijer pred koji je dan u SAD-u primio počasni doktorat philadelphijskog sveučilišta, prvi u karijeri, i to iz - pogađate već – prava! Nije teško pogoditi niti da je riječ o privatnom sveučilištu o kojemu se i u Americi malo toga zna. Međutim, nije toliko kvaka - kao što biste pretpostavili - u tome da se spomenute persone razumiju u pravo koliko Mare iz narodne poslovice u određenu stvar, ili što zarad svojih vijađa i kurtoaznih priznanja u drugi plan bacaju unutarpolitičke probleme koji život znače. Već u mogućnosti da počasni doktorati ne zapljusnu po aktualnom premijeru onim intenzitetom kojim su se – u nedostatku potpore iz inozemstva – tijekom devedesetih dijelili ordeni unutar HDZ-ove političke obitelji. A to znači da bi i HTV-Dnevnici mogli započinjati dnevnim izvještajem o upravo pristiglim doktoratima. Pošasnim, dakako. (S. Đ.)

NARODNJACI

Ima nešto gore od crvenog na semaforu! Recimo ono kad se pored vas zaustavi skupocjeni automobil iz kojeg gromoglasno trešte upravo komponirani narodnjaci, tj. pseudopatetična navodna poezija o “tapetama koje se lijepe suzama”, odnosno crnim, crvenim, smeđim i ostalim “lažljivicama”. Još je gore to što je opisana prometna nezgoda danas podjednako moguća u Pleternici i Vrgorcu, baš kao i u centru Splita, Rijeke ili Zagreba. Kako se pokazalo, odredba o nula promila nema nikakvog efekta na epidemiju narodnjaka koja dolazi “iz podruma i s krovova”, a zanimljivo da se glasnoća izvedbe pojačava s brojem krunica i cro-ratobornih naljepnica na automobilu. Ali, to je ionako samo krajnji derivat dugogodišnje (anti)kulturne politike glazbenih urednika hrvatskog etera, koji se i danas masovno rukovode “domoljubno ispravnim” načelom koje kaže – bolje hrvatski narodnjak (recimo, Thompson, Mate Bulić & Co.), nego srpski (čitaj neprijateljski!) rock s albuma EKV-a, Partibrejkersa, Orgazma...

Uostalom, ako jedna Vesna Zmijanac (u Novom listu od 2. listopada) kaže “kako je u svemu katastrofalno stanje pa tako i u narodnoj glazbi”, onda ne znam što bih još trebao dopisati u obranu sluha i zdravog razuma. Možda baš to da su “Lepa Lukić, Cune Gojković, Tozovac, Miroslav Ilić, stvarno bila gospoda” – pogotovo u odnosu na ovo što se danas dila pod egidom narodnjačke glazbe, kako to kaže i gđa Zmijanac. “No, izgleda da ovo vrijeme traži takvu glazbu, jer kaže se da je glazba zrcalo društva u kojem nastaje. U novim narodnim pjesmama nema emocija, ona se izgubila, a to ne vodi k dobru. U zadnjih petnaestak godina pogubile su se emocije i ljudi su postali tvrđi i otupljeni... Protiv tog šunda izgleda nema pomoći. Svi su digli ruke od toga. Tekstovi danas više nemaju blage veze s mozgom. I to nije samo u narodnoj glazbi. Da ne govorimo o filmu. Poruke koje se šalju u eter su katastrofalne.”

Tako zbori Vesna iz jedne pjesme Ramba Amadeusa. Preostaje mi tek supotpisati tekst i nabaviti jače zvučnike u autu. Uz važnu napomenu kako narodnjake o kojima govori ovaj tekst ni u ludilu ne treba brkati s rijetkim majstorima etno-scene ovih prostora, čiji su najbolji reprezenti zadnjih godina virtuozi okupljeni oko projekta “Mostar Sevdah Reunion”. Ali, njih ionako nikada nisam čuo na semaforima! (H. P.)

FINANCIJSKI “SAVJETNICI”

Što je manje novca, to je više prevaranata koji računaju s ljudskom lakovjernošću i težnjom za lakom zaradom. Nakon izlaska iz komunističkog mraka, dočekali su nas financijski inženjeri sa svojim piramidama temeljito opljačkavši građane za svoj i za račun svojih političkih zaštitnika. Takav model prevare koji je početkom devedesetih poharao sve zemlje bivše Jugoslavije, na različite načine opstao je do danas. Premda su "inženjeri" manje agresivni nego prije desetak godina, sustav još uvijek funkcionira. Novi način vrbovanja ide preko SMS poruka. Jednu od njih prije nekog vremena primio je i potpisani novinar. Kaže ovako: "Zašto trebamo novac i kako ga zaraditi? Saznajte u hotelu Laguna, ulaz besplatan. Kontakt osoba gđa Cvitanović, 098/456-760. Ugodan dan želim".

Tko je uopće gđa Cvitanović i otkud joj broj novinara, nismo uspjeli doznati jer je nedugo nakon što je poruka poslana, telefonski broj isključen. Nestao. Nema ga više, kao ni izvjesne gđe Cvitanović.

Oglas sličnog sadržaja nedavno se pojavio u novinama. Za dobivanje provjerene metode zarade, trebalo je poslati dvjesto kuna na poštanski pretinac u Metkoviću. Našlo se nekoliko lakovjernih koji su to i učinili. Umjesto obećanog seminara, dobili su odgovor kako su na vlastitom primjeru naučili kako se opernatiti, pa ga mogu dalje primjenjivati. Neki od njih očito to i rade. Uostalom, u državi u kojoj je toliko toga sivo, kako ne bi cvjetala i siva ekonomija! (G. B.)