PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Drago Hedl i Hrvoje Prnjak

DESET GUCIĆEVIH ZAPOVJEDI

Sve snažnija konkurencija trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, praćena je čini se i sve većim brojem zabrana koje mora poštivati kupac želi li ući u neko od velikih samoposluživanja. Za sada je čini se najdalje otišao Gucićev Getro, koji ističe čak dvocifreni broj zabrana, a na koje valja obratiti pažnju prije nego što na blagajni ostavite nekoliko stotina vaših kuna.

Uz detektore na izlaznim vratima i zaštitare u civilu među policama koji budno paze da nekome od kupaca ponešto ne završi u džepu, kupcima koji ulaze u Getro tako je zabranjeno unošenje oružja, pušenje, fotografiranje i video snimanje, upotreba koturaljki i lizanje sladoleda, vožnja djece u kolicima, te uvođenje pasa. U Getro se ne smije ni s osobnom torbicom, koju, uz pet kuna kaucije za ključ, valja ostaviti u pretincu na ulazu. Ondje dakako stoji da za vašu ostavljenu torbicu, u slučaju nestanka, Getro ni na koji način ne odgovara. Naravno, zabranjeno je i konzumiranje jela ili pića među policama, što znači da, primjerice, bocu vode, ma koliko žedni bili, ne smijete popiti prije blagajne.

Nejasan je jedino znak zabrane koji pokazuje odraslu osobu, djecu i viljuškar, koji bi se mogao protumačiti i tako da nije dopušteno, odnosno da je zabranjeno, djecu gurati pod viljuškar.

Na kraju, kad kupac prouči što sve ne smije, odnosno što je sve zabranjeno i kad frustriran i ustrašen ulazi u samoposluživanje, stoji i dobrodošlica: Želimo Vam ugodnu kupnju!

MERČEP NAJAVLJUJE OFENZIVU

Tomislav Merčep, predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata i Hrvatske pučke stranke, proteklih dana uputio je niz upozorenja bivšim ratnim sudrugovima Vladimiru Šeksu i Branimiru Glavašu podsjećajući ih da mu ne pada na pamet preuzeti svu krivicu za zločine počinjene početkom rata, a zbog kojih bi mu uskoro trebalo biti suđeno.

U tu je svrhu sve nervozniji Merčep u ponedjeljak organizirao tiskovnu konferenciju čija je tema trebala biti novi Zakon o pravima branitelja. Merčepov UHDDR ostao je, naime, zadnja udruga koja se sve do ponedjeljka nije izjasnila prihvaća li Vladin prijedlog ili ne. Razlog za Merčepovo kašnjenje nije bio u samom Zakonu kojeg bi on odmah podržao kad bi mu HDZ zajamčio aboliciju. Zato je Merčep posljednjih mjesec dana taktizirao, šaljući nedvosmislene poruke bivšim stranačkim sudrugovima preko njihovih bližnjih: "Prihvatit ću zakon i neću stvarati probleme pod uvjetom da me Haaški sud ostavi na miru. A ako me ostavite ne cjedilu, vjerujte da imam dovoljno dokumentacije da ne visim sam", upozoravao je Merčep, koji je vrijeme dok je bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića i tako trošio isključivo na kopiranje dokumentacije koja je stizala u MUP. Kako su se Glavaš i Šeks oglušili na poruke, Merčep planira krenuti u ofenzivu.

ŠUTNJA O DUBROVAČKOJ BANCI

Pripajanjem Dubrovačke banke završen je složen proces započet spajanjem triju regionalnih banaka - Dalmatinske, Istarske i Sisačke u Novu banku u koju je od 1. listopada integrirana i Dubrovačka banka, izvijestilo je vodstvo Nove banke na za to posebnoj upriličenoj presici punoj samohvale.

Nema potrebe zamjerati vodstvu Nove banke na samohvali, budući da su oni samo iskoristili pogodnosti prodaje Dubrovačke banke najprije londonskom Charlemagne Capital Fondu, odnosno Dalmatinskoj, pa kasnije Novoj banci. Koje su im osigurali "dobrim poslom za hrvatsku državu" nedavno razriješeni ravnatelj Državne agencije za sanaciju banaka (DAB) Marinko Filipović i bivši potpredsjednik Vlade RH Slavko Linić.

I dok će sjedište Nove banke biti u Zadru, a u Dubrovniku će biti ne(kakav) operativni centar te grupacije, valja se podsjetiti saborskog zasjedanja iz veljače kada je premijer Ivo Sanader izjavio kako će "Vlada učiniti sve da pronađe sve bitne dokumente vezane uz prodaju Dubrovačke banke i potom ih objaviti u javnosti". Također je kazao kako Hrvatskoj odgovara puna istina o slučaju Dubrovačke banke, naglasivši da "nikome nije ni na kraj pameti nešto skrivati".

Od veljače do danas Sanaderova Vlada nije objavila ništa o dvojbenoj prodaji Dubrovačke banke kojoj, tek toliko informacije radi, kao i cijeloj grupaciji Nove banke uskoro predstoji prodaja novom "strateškom partneru".

UMIRANJE ŠIBENIKA NA RATE

Informacije o zatvaranju kino-dvorana po Hrvatskoj zapravo već odavno i nisu neke vijesti. Vijest bi bila da se kina otvaraju, pogotovo u mjestima kao što su Obrovac, Drniš, Kutina... Ovoga puta, zatvaranje se sprema u Šibeniku. Goran Šarić, vlasnik jedinog preostalog kina u Šibeniku, najavio je zatvaranje za 27. dan ovoga mjeseca, dakako, zbog neisplativosti. Kako mu je gradska vlast odbila isplatiti zatraženih 200 tisuća kuna subvencije, prestavši tako rad jedinog kina tretirati kao kulturno važnu djelatnost, Šibenčani će u kino moći još svega nekih dvadesetak dana. Ovo će, inače, biti treći put u zadnjih pet godina da Šibenik – koji je u osamdesetima imao tri kina - ostaje izvan svjetske obitelji gradova čiji kulturni standard podrazumijeva i barem jednu kino-dvoranu.

A da pedesetak tisuća Šibenčana ne bi nakon zatvaranja posljednjeg kina imalo dojam kako živi u provinciji, pobrinut će se sam Šarić koji će bavljenje ovom očito neprofitabilnom djelatnošću zamijeniti unosnijom – naime, već je najavio nimalo neočekivano pretvaranje kina u poslovni kompleks, dakle, u trgovine i slične komercijalnije sadržaje.

VLADINA SPORTSKA DEMAGOGIJA

Sjećate li se ne tako davnih priča o državnom ulaganju u omasovljenje sportskih aktivnosti, akciji micanja mladih s ulica? Naravno da se sjećate. Pa čak ako se i ne zovete Jadranka Kosor, Dragan Primorac, Ivo Sanader, Milan Bandić, Miroslav Buličić, Kruno Peronja, Ante Dželalija... koji čine samo dio popisa lokalnih i inih političara što su se “krpali” uz nedavne uspjehe hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama u Ateni. No, gruba realnost kaže da čak 55 posto osnovnih škola uopće ne provodi obuku za neplivače, iako barem trećina hrvatskih osnovaca ne zna plivati. Nadalje, 35 posto osnovnih i 44 posto srednjih škola uopće nema dvorane.

Sportskom razmetanju ne ide na ruku niti činjenica da je stalnim ili povremenim sportskim aktivnostima u Hrvatskoj obuhvaćeno jedva oko 10 posto građana, dok se u Zapadnoj Europi taj prosjek kreće od 40 do 70 posto stanovništva. Uz to, Hrvatska je sa 1,82 eura po stanovniku na samom dnu ljestvice evropskih država po ulaganjima u sport. Usporedbe radi, Poljska ulaže 3,88 eura, a recimo Finska 10,43 eura po stanovniku. Kada je riječ o izdvajaju iz prihoda igara na sreću, i tu smo na evropskom dnu: na Cipru se, primjerice, iz tog izvora deset puta više odvaja za razvoj sporta negoli u Hrvatskoj. Zakon o sportu, koji bi napokon trebao regulirati ovu problematiku, još čeka svoje prvo saborsko čitanje koje je najavljeno do konca listopada, dok se drugo planira u studenome...

No, sve to ne znači da Kosorica, Primorac i društvo predvođeno premijerom Sanaderom nemaju sluha za sport. Dakako, ako bavljenje demagogijom uvrstimo među olimpijske discipline.

ŠUIČINE UPUTE MEDIJIMA

Sjećate se, naravno, poštovani čitatelji Picaškandala kada je HDZ, dakako, uljudno i europski uglađeno bučno najavio provedbu reformističkog načela prema kojemu će ta stranka u Hrvatskoj, počev od 24. studenog 2003. godine "osigurati punu slobodu medija". Sjećate se također kako je inoministar Žužul nezadovoljan izvještavanjem iz Bruxellesa razrađujući to načelo telefonom pozvao urednika Hine da mu objasni neke stvari, iliti zgode s potpredsjednikom Vlade RH Andrijom Hebrangom koji je tražio izravno uključenje u dnevnik HTV-a, pa sve do nedavnih suptilnih naputaka predsjednika Sabora Vladimira Šeksa o HTV-u kao javnom poduzeću...

U pokušajima prodaje slike uglađenih reformista ne zaostaju, međutim, ni lokalni HDZ-ovi dužnosnici, poput, dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice čijem je Poglavarstvu, primjerice, proljetos podijeljeno anonimno pismo s mnoštvom objeda o dubrovačkim novinarima o kojemu se gospođa Dube nije izjasnila ni nakon opetovanog poziva čelništva HND-a.

Nastavljajući "osiguravati punu slobodu medija" iz Ureda dubrovačke gradonačelnice je, uz ostalo, upućen poziv da u ponedjeljak, 4. listopada poprate njezin posjet Osnovnoj školi Ivana Gundulića. No, uz tu protokolarnu obavijest na faksove dubrovačkih redakcija i dopisništava iscurio je i dodatak u obliku, vjerovali ili ne, prijedloga teksta za obavijest medijima povodom posjeta gradonačelnice školi u Gružu čiji faksimil, dakako, objavljujemo.

Kakve li će dubrovački novinari dobivati "prijedloge" iz Ureda gradonačelnice kad počne izborna kampanja, može se tek nagađati!

L. BRAILO

ZLO NA DOBROM

Vjerni Picaškandalov paparazzo Leo Nikolić autor je ovotjedne fotografije – i naslova – koji svjedoče kakav se užas u crkvenoj režiji srušio na Dobri, kvart u samom centru Splita. Kupola s pripadajućom građevinskom nakazom koja se u ambijent starih kamenih kuća uklapa kao ajvar u sladoledu jedna je od markantnijih karika takozvanog splitskog duhovnog prstena o kojemu smo više puta pisali na ovim stranicama. Riječ je, podsjetimo zaboravne, o čitavu nizu novih vjerskih objekata koji se u devedesetima počeo graditi u Splitu.

Projekt je zapeo zbog manjka novca, pa većina crkvi još nije dovršena, no ne treba sumnjati da će i jednoga dana kada njihova gradnja bude okončana biti jednako nakazne kao i sada.

V. MATIJANIĆ

MAČEKOVO SENZACIONALNO OTKRIĆE

Glasnogovornik hrvatske Vlade Ratko Maček pronašao je jednu od originalnijih metoda tješenja svoga poslodavca, svoje stranke i na koncu samoga sebe, u objašnjenju izbornih rezultata u Metkoviću. Zašto govorimo o “rezultatima” a ne o “porazu”, “fijasku”, “debaklu” ili “katastrofi”? Pa zato što se po Mačeku takva stvar u Metkoviću, glede HDZ-a, nije ni dogodila. Ratko Maček je, naime, ustvrdio kako je ta stranka u Metkoviću i dalje dominantna, samo što je većina glasača umjesto stranačke matice glasala za renegata Jambu (Stipu Gabrića, dakako) ali je ukupno biračko tijelo i dalje ostalo unutar HDZ-ovskih koordinata!

Geni(jalnom) Mačekovom objašnjenju pridodat ćemo još jedno kongenijalno. Po njegovoj metodi, koja je bliža onoj čarobnjaka Merlina nego onoj izbornog matematičara D'Hondta, ne samo da u Metkoviću nije izgubio HDZ, nego je i u općini i u državi još uvijek na snazi komunizam. Jer, gotovo svi članovi HDZ-a bili su članovi Partije, samo su malo iz nje iskliznuli. Ali je sve ostalo unutar obitelji. Tako je i u državi: i Mesić je nekoć bio član HDZ-a, pa se samo malo odmetnuo. A i Tuđman je nekoć bio član Partije, pa je malo zastranio. Po ovoj metodi mogli bismo zaključiti da ni Lenjin nije balzamiran, nego je samo malo tvrđe usnuo... A ako je točna glasina koja je nakon izbora kolala Prisavljem - glasina po kojoj je Ratko Maček nekoć bio član UJDI-ja - onda bismo mirne duše mogli zaključiti kako ni Jugoslavija još nije upokojena, nego su joj se sastavni dijelovi samo pomalo ispremiješali. Sve ove teze zvuče smiješno; to opet nipošto ne znači da su daleko od istine a u Picaškandal su ipak uvrštene zato što se još uvijek oštro kose s tzv. izbornom računicom koja - na žalost HDZ-a i Ratka Mačeka - pokazuje da će, do lokalnih izbora, Metkovićem vladati čovjek kojega bi vladajuća stranka radije vidjela u zatvoru nego u fotelji gradonačelnika, makar bila riječ tek o sinu razmetnome.

B. RAŠETA

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

SANJA KAPETANOVIĆ - Najmlađa saborska zastupnica u prošlom sazivu i dalje je članica SDP-a, no više nije u Saboru niti u važnijim stranačkim tijelima. Opet se intenzivnije posvetila studiju sociologije na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, a na naš poziv i molbu za izjavu reagirala je protupitanjem, otprilike - kako netko može konkurirati za rubriku "Kucamo na vrata zaboravljenih asova", ako nikad nije bio od tih novina pitan za intervju, što valjda znači da nije niti bio svrstan među asove... Krivo. Golema većina asova iz ove rubrike nikad nije dala intervju Feralu, mnogi to nisu željeli ni u ludilu. Ako ni Sanju Kapetanović nismo sami promovirali svojedobno u asa-icu, međutim, ona je to prije nekoliko godina svejedno bila.

Proslavila se na početku mandata, uznemirivši kolege u Saboru i svekoliku javnost zahtjevom za dekriminalizaciju indijske konoplje i sekundarnih proizvoda od te biljke. Premda je njezina kampanja doista urodila civiliziranijim odnosom prema marihuani tih godina, to je ostao, nažalost, i najveći ili bar najčuveniji potez zastupnice Kapetanović. S nešto kasnijim britkim traženjem ostavke splitsko-dalmatinskog župana Branimira Lukšića, radi njegova blaćenja hip-hop benda TBF, očekivano je imala manje uspjeha. Feral, međutim, ako i nije objavio intervju s njom, u rubrici "Vijesti iz budućnosti" prenio je prvi glas o njezinoj pobjedi 2021. godine na predsjedničkim izborima, gdje će uvjerljivo poraziti upornog Dražena Budišu...

"Aktivirat ću se opet ako se pojavi grupa ljudi koja je u stanju ostvariti neki znatniji pozitivan pomak. U ovom trenu SDP, bojim se, nema takvih", rekla nam je Sanja Kapetanović. To je, manje-više, i razlog zbog kojeg je ta stranka izgubila lanjske izbore i vlast, a Sanja Kapetanović mjesto u Saboru. Ako Feral u ono vrijeme i nije glasno podržao promociju ovog asa, dakle, SDP je poslovičnom šutnjom pridonio da mu ista perspektivna akvizicija brzo padne u zaborav.

I. LASIĆ

TRI x TRI

Događaje tjedna za Feral komentiraju:

DORINO MANZIN, predsjednik udruge Iskorak, o Vladinom prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji kojim se u neravnopravan položaj dovode žene koje žive u istospolnim zajednicama, a žele umjetnu oplodnju:

- Uvjeren sam da taj prijedlog neće proći jer je riječ o dosad neviđenom obliku diskriminacije i grubom miješanju države u spolni život pojedinca. Predviđeno je omogućavanje umjetne oplodnje ženama koje su u braku i iznimno onima koje žive same. Što znači “iznimno”, nije pojašnjeno, ali možemo pretpostaviti. Također, ne razumijem na koji način će se utvrditi koje žene žive u istospolnim zajednicama a koje ne! Takve su odredbe protivne zakonu o zabrani diskriminacije i po bračnom statusu i po seksualnoj orijentaciji zbog čega ćemo, ako se ipak usvoje, pozvati na građanski neposluh. Osnovat ćemo Agenciju i pomoći svim ženama koje žele oplodnju, bez obzira žive li same, u braku, ili istospolnoj zajednici.

DAMIR KAJIN, saborski zastupnik IDS-a, o sve vulgarnijim raspravama u Saboru, zbog čega je i sam prozvan od zastupnika HSP-a:

- I zastupnici su samo ljudi, tašti, opterećeni svojim brigama. Iako je još Šime Đodan govorio da je “iznad Sabora samo Bog”, Sabor nipošto nije svetište u kojemu se ne bi smjela izgovoriti “prosta” riječ. Jasno, to ne znači niti da treba biti mjesto bogohuljenja. Ali, nekome odgovara da se o tim marginalijama priča više nego li o brojnim štetnim zakonima koje glasačka većina izglasava i tako vrijeđa zdrav razum svih nas. Smeta me i to što novinari marginaliziraju parlament, iako je za to, opet, najzaslužnija većina.

VILIM RIBIČ, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti, povodom izjava ministra Dragana Primorca, po kojima ovaj zapravo podržava prosvjetare u štrajku:

- Čitavih mjesec dana, otkako smo najavili štrajk u borbi za kvalitetnije obrazovanje, pokušavamo razgovarati s ministrom Primorcem i premijerom Sanaderom, ali bezuspješno. Njihova politika je neiskrena, slatkorječiva, bez prave volje da se gradi zajednička prosvjetno-znanstvena politika. A promjene u obrazovanju nam trebaju odmah! Štrajk je u interesu djece i njihovih roditelja, jer njime ne želimo samo veće plaće, nego kvalitetnije obrazovanje.