"TA DIVNA SPLITSKA NOĆ" ARSENA ANTONA OSTOJIĆA

ŽIVO I VRUĆE

Sa svojom jednostavnom crno-bijelom fotografijom te likovima dilera i narkomana, "Ta divna splitska noć" izgleda kao tipični hrvatski studentski film. Dapače, studentski omnibus sastavljen od tri međusobno povezane priče. Taj studentski "ulaz" u "Noć" nije baš najsretniji. Debitantski filmovi s ovisnicama iz uglednih obitelji, braniteljima koji dilaju drogu i đankijima koji se bacaju s krovova – ne obećavaju puno. Čitave generacije velikih nada hrvatskog filma propadale su snimajući o narkomanima, kriminalcima i drugim "neobičnim", "visokomimetskim" likovima. Ali premda "Ta divna splitska noć" ima taj maniristički ulaz, sve je u filmu redatelja i scenariste Arsena Antona Ostojića živo i vruće. Sve se rita, diše i kreće. A osim lika američkog rapera Coolia u filmu nema slabije točke.

Ovaj mali, nesuđeni, pulski laureat – kojeg je istisnula Vrdoljakova redikulozna gerijatrijska megalomanija – još je jedan "normalni" hrvatski film. "Noć" je slabija od koncepcijski sličnog omnibusa Zrinka Ogreste "Tu", no uz Matanićeve i Brešanove filmove, te uz izvanredne Mirkovićeve dokumentarce, Ostojićev film je konačna potvrda ozdravljenja i "normalizacije" hrvatskog filma.

Problem filma jest što s imidžem studentskog manirizma "Ta divna splitska noć" nije baš marketinški i festivalski atraktivna roba. Čini mi se da bi lakše bilo prodati i Vrdoljakovu "mračnu noć" negoli Ostojićevu "divnu noć". Riječ je o vrlo dobrom nastupu vrlo talentiranog filmaša, ali "Ta divna splitska noć" možda i neće biti međunarodno zapažena kako joj to priželjkuje domaća kritika. Za povratak na međunarodnu, festivalsku scenu hrvatska kinematografija ne treba bolji film od Ostojićevog, ali treba film koji ima bolji marketinški "ulaz".

________________________________