Osoba tjedna



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
4. studenoga, 2004.

01 / Osoba tjedna
Osoba tjedna: GEORGE BUSH
4. studenoga, 2004.

Što ti je sudariti se s vlastitim egom sa sto na sat. U utorak su Sjedinjene Države zagrmile zbog nedemokratske atmosfere na predsjedničkim izborima u Ukrajini, kao što to već desetljećima rade i drugdje u svijetu.

Ali, istoga dana ovaj patrijarh demokracije morao je zbog istih takvih sumnji prvi put ugostiti na predsjedničkim izborima promatrače OESS-a, te nezavisne promatrače iz nekoliko zemalja, među ostalim i iz Nikaragve.

Nikaragva je, poznato je, stara mušterija Amerikanaca, koji su cijelo prošlo stoljeće strogo, preko nišana, pazili tko će tamo doći na vlast, pa se naknadnom pravdom može smatrati što je došlo vrijeme da se uloge malo promijene. Ali, jadna je to utjeha.

Sjedinjene Države danas i jesu gdje jesu jer ih boli đon što drugi o njima misle, pa ih ni do jučer uvredljivi izrazi kao "unilateralizam", ili čak "imperij", više nimalo ne uzbuđuju. Sada već i same to prihvaćaju kao dobar opis tko su i što su.

Strašno je da već i u Bin Ladenovim porukama Amerikancima, kao u ovoj pred izbore, ima dijelova koji ne zvuče nimalo ludo, kao onaj gdje se SAD uspoređuju s onim arapskim režimima koji su "puni oholosti, arogancije, pohlepe i lopovluka".

Dakle, čak i ovaj okrvavljeni harambaša svjetskog terorizma ima potrebu da se izdigne iznad Bushove provincijalne vizije svijeta kao sukoba (kršćanskog) dobra i (islamskog) zla. Umjesto toga govori, evo, sasvim ispravno, o srazu pravedno i nepravedno uređenih društava.

Ali, do blaziranih američkih birača ovo nije doprlo i, kao što se očekivalo, Bin Ladenova izjava ih je samo još više homogenizirala uz Busha. Tako njegovom pobjedom predstoje još četiri godine dosad najgrozomornije i najčavoglavije američke politike, i ako je nešto utjeha, to je da nije sigurno bi li i Kerry bio bitno bolji.

On bi sigurno smanjio dozu polupismene arogancije te politike, ali možda bi još teže stavio točku na irački rat, iz račanovskog straha da će biti optužen za manjak rodoljublja, koji Sanad..., pardon Busha, ne muči. Zato su se u zapadnoevropskim zemljama, koje su najveća opozicija Bushu, čak pribojavali Kerryjeve pobjede, jer misle da bi on u svilenim rukavicama još lakše nastavio američku čvrstorukašku dominaciju.

Bush je, naprotiv, toliko sirov i izravan da će biti lakše dokinuti tihu američku fašizaciju iznutra i džingiskanizaciju izvana. Da, ima neke logike, ali, pametniji za slična povijesna iskustva, ne bismo se ipak u to kladili.

Marinko ČULIĆ

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA