Pisma



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
4. studenoga, 2004.

01 / Pisma
“OD LEŠEVA DO SABORA
MILINOVIĆ JE HUMANIST
3. studenoga, 2004.

Poštovana gospođo Erceg,

Kao punomoćnik gospodina dr. Darka Milinovića iz Gospića, Vile Velebita 3, a povodom teksta novinara Vašeg tjednika Ivice Đikića, pod naslovom "Od leševa do Sabora", objavljenog u Vašem tjedniku broj 997 od 29. listopada 2004. g. na 4., 5., 6. i 7. stranici, molim da temeljem odredbe članka 40. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/2004) u prvom slijedećem broju tjednika Feral Tribune objavite slijedeći ispravak objavljene informacije.

Tekst sadrži neistine te očevidne uvrede i klevete o navodnoj povezanosti dr. Darka Milinovića i gospodina Ivana Jurčića, nedavno imenovanog načelnika Protuobavještajne agencije u Gospiću, koji je na tu funkciju, kako se u tekstu tvrdi, "imenovan izravnim Milinovićevim ukazom i to prvenstveno s ciljem da pomete sve tragove o ponašanju dr. Milinovića tijekom ratne 1991. godine u Gospiću".

Dr. Darko Milinović nema nikakve veze s imenovanjem g. Ivana Jurčića za načelnika POA-e u Gospiću, niti može imati s obzirom na svoje ovlasti. Upravo suprotno, od dijela "obavještajnog miljea" iz Gospića, kojeg Vi sami spominjete u svom tekstu, dr. Milinović je prije izvjesnog vremena "upozoren" da spriječi imenovanje g. Jurčića na mjesto načelnika POA-e u Gospiću, jer oni tako žele.

S obzirom da dr. Milinović ne pristaje ni na kakve ucjene, nije niti pokušao, a niti mogao ni na koji način utjecati na spomenuto imenovanje, pa je zasigurno to bio razlog, uz prikrivanje vlastitih nečasnih i kriminalnih radnji, zbog čega su ga pravi autori ovog teksta pokušali javno diskreditirati te tako narušiti njegovu čast i ugled.

Dr. Darko Milinović, potpredsjednik Hrvatskog sabora, prvenstveno kao liječnik i humanist, te hrvatski vojnik, ponosan je na svoju ulogu u Domovinskom ratu i nikada ni na koji način nije sudjelovao niti prikrivao ikakav zločin, kako mu se to imputira u navedenom tekstu, već svaki zločin osuđuje ma tko bili počinitelji.

Stoga, nikakve ucjene ili prijetnje koje dolaze iz spomenutog "obavještajnog miljea", neće pokolebati dr. Darka Milinovića u njegovom zalaganju za demokratsku i europsku Hrvatsku, kao državu vladavine prava.

S poštovanjem,

-- Miroslav Šeparović, odvjetnik



RATSTVO ILI JEDINSTVO
3. studenoga, 2004.

Premda treba Feral pohvaliti što ima stalne rubrike iz susjednih nam zemalja (SCG te BiH), moram zamjeriti što takvu rubriku nema za Sloveniju: zato što smo povijesno stoljećima živjeli u zajedničkoj državi i dijelili sličnu sudbinu, zato što smo uz Sloveniju jedina država bivše Jugoslavije koja ima realne šanse za ulazak u EU, zato što imamo najjače ekonomske veze, zato što u njoj živi oko 40.000 Hrvata, zato što preko nje k nama dolazi najveći broj turista, zato što imamo odlične kulturne veze, zato što su Slovenci našli najbolji put za postkomunističnu fazu razvoja, pa bi imali mnogo toga od njih i naučiti...

Nije u interesu niti slovenskog niti hrvatskog naroda da se stalno potiče mržnja među ljudima susjednih zemalja; da se stvara atmosfera slična onoj pred raspad Jugoslavije? Nedavno su Slovenci organizirali karavanu prijateljstva i odveli jedanaest autobusa u Kraljevo, doživjeli neviđen prijem kod Srba, uglavnom druge generacije onih koji su u Drugom svjetskom ratu prihvatili mnoge protjerane slovenske obitelji. Žalosno je da nešto takvo između Slovenaca i Hrvata danas nije zamislivo.

-- Zlatko Tišljar



REGIONALNA ANTIPOLITIKA
3. studenoga, 2004.

Ništa vrijedno u Dalmaciji nije ostalo u vlasništvu ljudi koji tu žive, koji su to i stvorili i na čijoj djedovini je ta imovina i stvorena. Jesmo li mi stvarno tovari kako nam skandiraju na utakmicama u Metropoli?

Ukratko, bio je rat, prometna blokada, nije bilo turizma, niti je bilo uopće moguće pod stalnim uzbunama raditi, ali rat nije bio za banke koje su lihvarskim kamatama ubrzo ugušile dobar dio privrednih subjekata. Ljudi su bili prisiljeni prodavati dionice da bi preživjeli. Za to vrijeme u Zagrebu su nicale export-import firme koje su uvozile i skupo preprodavale (to čine i danas) praktično sve što se uvozi u Hrvatsku. Istu stvar radili su i "poduzetnici" u Hercegovini, koristeći nepostojanje granične kontrole. I jedni i drugi najbolje poslove sklapali su uz političku logistiku sa tek nastajućom državom. Bio je to klasični šverc i pljačka. Na sve ovo, političari iz Dalmacije ne samo da nisu reagirali, već su aktivno sudjelovali u ovoj prljavoj raboti. Njima Dalmacija nije više bila ni važna, jer su ionako većina od njih trajno preselila u Zagreb. A iz Zagreba se Dalmacija drugačije vidi. Zato je smiješan jedan Tonči Tadić, samozvani zaštitnik Dalmacije, koji umjesto da progovori o stvarnim problemima koji nas tište, izmišlja tobože nekakve opasnosti od vanjskog neprijatelja.

Moja želja, a mislim i želja svakog roditelja, leži u tome da mi djeca ne odlaze iz svog doma, da ostanu živjeti i raditi tu gdje su i rođeni. Nažalost, izbor je Zagreb ili inozemstvo. Visokostručni i dobro plaćeni poslovi, naročito državni otvaraju se isključivo u Zagrebu. Tako se Dalmacija, osim u ekonomskom, siromaši i u duhovnom i intelektualnom smislu. Ista je stvar i s drugim hrvatskim regijama, Istrom i Slavonijom. Pitam se na kraju dokle će trajati ova dalmatinska šutnja? Oni koji se usude otvoreno govoriti o ovim stvarima bivaju proglašeni autonomašima i rušiteljima države... Neke se stvari ne mijenjaju. Samo da i ova država ne završi kao ona.

-- Mladen Fuzul, Zadar



GAĆE SU PALE!
3. studenoga, 2004.

Formalno najobrazovanije ime naše trenutne predsjedničke kampanje uvaženi je profesor, doktor znanosti, osoba koja je, među ostalim, svojom silnom hrabrošću, ali i umom rasnoga vojskovođe i stratega, sama samcata, na konju istina, nemjerljivo doprinijela konačnom oslobađanju i posljednjeg pedlja naše svete zemlje. Naš general na konju, naravno, uvaženi je profesor doktor Slaven Letica. Profesor je, dakle, sudjelujući u jednoj anketi u Večernjaku, na pitanje "kada ste posljednji puta gledali porno film?", kao iz topa odgovorio "Kad je umro Tito!" Bravo, profesore, bravo! Konačno se netko usudio. Konačno, zahvaljujući Vama profesore, oslobodioče Svete Gere, savjetniče našega prvog Predsjednika! Gaće su napokon pale! Nema profesore, osim Vas, na našoj političkoj sceni takvog konjanika, borca za hrvatsku stvar.

Hvala Vam profesore što i ovako, hrabro i beskompromisno, svijetu poručujete tko smo i što mi Hrvati. Da nije Vas, uvaženi profesore, svijet bi i nadalje o nama mislio onako kako ne treba misliti, doživljavao nas nepravedno, kao tko zna kakve. Ovako, zahvaljujući Vama, konačno i mi svijetu, pokazujemo tko smo i što, što se od nas može očekivati. Konačno će njihovi atašei za štampu svojim šefovima moći poslati izvješća da se na političkoj sceni Hrvatske pojavila iznimno respektabilna osoba koja je kadra svijetu u brk iznijeti sve što misli. Konačno, cijeli Vaš život, cijelo Vaše djelo - od onih Vaših savjetničkih dana, preko onih enciklopedijskih razotkrivanja “vještica iz Rija”, do danas - potvrđuje da mi Hrvati imamo izgleda dobiti predsjednika kakvoga zaslužujemo. Konačno!

I zaslužili smo, zar ne?

-- Branko Jakovljević, Krk


________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA