PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Ivica Đikić, Vladimir Matijanić, Hrvoje Prnjak i Boris Rašeta

BANDIĆEVE KOMBINACIJE S HDZ-om

Milan Bandić, aktualni zagrebački dogradonačelnik i prvi metropolitanski SDP-ovac, svakim je danom sve dalje od toga da ga šef njegove stranke Ivica Račan nominira za zagrebačkog gradonačelnika. Stoga, u posljednje vrijeme intenzivno radi na tome da samome sebi osigura alternativni politički izlaz u slučaju da ga se Račan odrekne i svoje povjerenje pokloni Željki Antunović koja vrlo aktivno širi glasove da Bandićevoj zvijezdi slijedi naglo potamnjenje. Bandić, naime, kuje plan da zajedno sa svojim šarenim satelitima – koji se protežu od Žagarovih narodnjaka do stranke Nenada Ivankovića – oformi vlastitu listu za lokalne izbore u Zagrebu koji bi se trebali održati u svibnju iduće godine, pa se ovih dana tajno sastao s dvojicom viđenijih HDZ-ovaca kako bi s njima uglavio eventualnu postizbornu suradnju.

Ako ga SDP ne kandidira za gradonačelničku fotelju, Bandić bi, dakle, na izbore izišao sa svojom listom i zatim, ovisno o rezultatima koje poluči, ponudio koaliciju HDZ-u pod uvjetom da Sanaderova partija uvaži njegove snažne poteštatske ambicije. No HDZ mu zasad nije dao nikakvo obećanje, a razlog tome sadržan je u Sanaderovoj namjeri da do kraja ostane otvoren za sve koalicijske opcije, uključujući i opciju koaliranja s Račanovim SDP-om.

HDZ SMJENJUJE DRAGIČEVIĆA

Nakon predsjedničkih izbora predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević bit će smijenjen. Prema Feralovim informacijama, Dragičevića čeka smjena bez obzira tko će pobijediti – Stjepan Mesić ili Jadranka Kosor. Poznato je, naime, da je HNS-ovac Dragičević nakon parlamentarnih izbora 2003. godine funkciju šefa Ine zadržao isključivo zahvaljujući Mesiću. Za njegova nasljednika ima više kandidata, a kao glavni kandidat nametnuo se Josip Petrović, dosadašnji član Uprave Ine koji je do dolaska u naftnu kompaniju radio u Agrokoru Ivice Todorića.

Petrović s razlogom računa na Dragičevićevo mjesto budući da iza njega stoji ministar vanjskih poslova Miomir Žužul. Njegovu izboru najviše se protivi dvojac Vladimir Šeks i Branimir Glavaš, koji je ujedno i član Nadzornog odbora Ine. U internom sukobu u HDZ-u, pobjedu će, po svemu sudeći, odnijeti Žužulova frakciju koju podržava premijer i šef HDZ-a Ivo Sanader.

PROHIBICIJA NA HRT-u

Nakon nekoliko krupnijih afera koje su djelatnici Hrvatske televizije izazvali u raznim varijantama dopingiranih stanja, vrh nacionalne tv-kuće odlučio je posegnuti za najstrožom mjerom. Prohibicijom. Tako se na šanku na televizijskom Trgu Republike sada može dobiti samo nara, coca cola, piće naše mladosti - cocta, ostali bezalkoholni proizvodi, te sendviči i slastice iz Ledova repertoara.

Znači li to da ćemo ubuduće gledati trezveniji tv-program? Prema prvim sadržajima viđenim nakon zavođenja novog režima (prvog prohibicijskog u dugoj povijesti Hrvatske televizije) takvo nešto nije na pomolu. Dva su moguća objašnjenja. Ili se novinari i dalje dopingiraju u obližnjim trnjanskim ugostiteljskim objektima, ili alkohol - u što opravdano sumnjamo - ni dosad nije bilo razlog što je dio programa nalikovao na nusprodukt delirium tremensa.

HEP LOVI ŠPIJUNE

Po očitom uzoru na splitski Vodovod, koji je prije nekoliko mjeseci javno pozvao potrošače na cinkanje susjeda-neredovnih platiša, u sličnu sramotnu akciju – u ovom slučaju pod radnim nazivom “Kuda teče struja?” - krenuo je, na razini čitave Hrvatske, i HEP. Državna tvrtka s čak 14.950 zaposlenih, po svemu sudeći, nije u stanju brojni kadar kojim raspolaže preraspodijeliti i u sektor kontrole potrošnje električne energije, nego računa na konfidentski nerv jalnih susjeda pa u sandučiće pretplatnika već neko vrijeme ubacuje letak na kojemu, između ostaloga piše: “Ukoliko opravdano sumnjate, odnosno ukoliko ste primijetili ili imate saznanja da netko neovlašteno troši električnu energiju, pozivamo Vas da to prijavite.” HEP-ov letak nudi i obrazac prijave, u kojoj se traže i podaci onoga tko prijavljuje (ime, adresa i telefon), i dakako, onoga koga se sumnjiči za neovlašteni priključak.

Na potezu je državni inspektorat, koji bi nas mogao lijepo zamoliti da prijavljujemo raznorazne prekršaje u poslovanju obrtnika, trgovaca i ugostitelja; zatim možda MUP, koji će od građana zatražiti da hvataju lopove, ubojice i kriminalce svih vrsta; porezna uprava, koja bi nas mogla lijepo zamoliti da prijavljujemo neredovne obveznike, a Hrvatska glazbena unija Paola Sfeccija, da prijavljujemo srpske pjevače ukoliko nemaju radne dozvole za koncerte po Hrvatskoj... Sve u svemu, dolazi nam “Balkanski špijun”, drugi dio.

TRAŽI LI MUP BJEGUNCE?

Od osmorice optuženih za ratni zločin u Lori, početak suđenja u zatvoru i dalje čekaju samo trojica: Tonči Vrkić, Ante Gudić i Anđelko Botić privedeni su 12. listopada, nakon što je Vrhovni sud ukinuo rješenje splitskog Županijskog suda kojim se optuženi puštaju na slobodu do suđenja. Ostali optuženici, a to su Tomislav Duić, Miljenko Bajić, Josip Bikić, Davor Banić i Emilio Bungur, još uvije su na slobodi – jedini znak o trenutačnoj adresi nekoga od njih dao je Vinko Ljubičić, Banićev odvjetnik, koji je polovicom listopada rekao da je njegov branjenik u inozemstvu, te da će se javiti čim se vrati u Hrvatsku. Put, očito dugo traje.

Kako se i moglo očekivati, ovakva situacija izazvala je duboku podjelu među optuženicima: od krugova bliskih pritvorenicima saznajemo kako su oni uvjereni da splitska policija uopće ne traži njihove odbjegle kolege. Valjda podsjetiti da su Duić, Bajić i Bikić bježali i prije dvije godine na prvom suđenju, kada su svi optuženici oslobođeni, te da su se neki od njih javljali u eter lokalnih radio postaja odmah nakon objave presude. Što će reći da nisu bili daleko od kuće, te da se policija ni onda nije baš polomila od posla.

BROJKE I STRAVA

Ured za odnose s javnošću hrvatske Vlade ovih je dana objavio statističke podatke za Republiku Hrvatsku u rujnu 2004. godine koji zorno svjedoče o veseloj nacionalnoj zbiljnosti. Pa kaže da je od siječnja do rujna ove godine ukupni izvoz iznosio 35 milijuna i 291 tisuću kuna, dok je uvoz u istom razdoblju iznosio 73 milijuna i 595 tisuća kuna. Statistika veli da su u odnosu na prvih devet mjeseci prošle godine porasli i izvoz, za kojih pet milijuna kuna, ali i uvoz za četiri i pol milijuna kuna.

Dalje se redaju vrtoglave brojke iz kojih se saznaje da vanjskotrgovinski deficit iznosi više od šest milijuna američkih dolara i da je za 4,3 posto manji od prošlogodišnjeg, da je nezaposlenost u prvih devet mjeseci ove godine smanjena za 0,7 posto u odnosu na lani, da je prosječna mjesečna isplaćena netto plaća od siječnja do kolovoza 4144 kune, što je realno više za tek 3,9 posto u odnosu na lani...

Put u bolje sutra? Ne, put u malo sutra.

BORBA ZA DRUGI OSJEČKI AERODROM

Na prostoru drugog osječkog aerodroma, sadašnje Sportsko-poslovno zračne luke "Osijek-Čepin" trebala bi uskoro niknuti poduzetnička zona, koju bi od sadašnje industrijske, na južnom ulazu u Osijek, dijelila samo cesta. Za ostvarenje tog ambicioznog projekta zalaže se gradska vlast, no županijska tome uopće nije sklona.

Naravno, nitko u Županiji, kojom upravlja HDZ, ne želi reći kako se protive izgradnji poslovne zone, pa je cijeli problem zavijen u oblandu zakonskih okvira. Naime, da bi gradnja poslovne zone mogla početi, drugi osječki aerodrom treba “izmjestiti” na područje prvog, zračne luke Klisa, dvadesetak kilometara istočnije. Ondje bi preselio osječki Aero klub, sadašnji korisnik drugog aerodroma, posve nepotrebno izgrađenog 1995., u vrijeme dok se Zračna luka Klisa nalazila pod okupacijom.

Iz Županije sada poručuju kako gradnja poslovne zone ne može početi prije nego što se izmijeni županijski prostorni plan, a to opet nije moguće dok Vlada prethodno ne izmijeni državnu strategiju prostornog uređenja, kojom bi bilo predviđeno da Osijek, umjesto dvije, ima jednu zračnu luku.

Kada bi Sportsko-poslovna zračna luka "Osijek-Čepin" bila izmještena u Zračnu luku Klisa, izgrađenu krajem sedamdesetih i posve obnovljenu prije dvije godine, tako da za razliku od svog konkurenta izgrađenog samo tri kilometra od središta grada, može primati i velike mlazne zrakoplove, bilo bi to jasno priznanje da je druga zračna luka izgrađena posve nepotrebno i da je uludo bačeno oko 10 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

Inače, Osijek je poznat po tome što godinama ima dvije zračne luke, ali godinama - osim u turističkoj sezoni – ni s jednog od njih nema redovnih letova.

D. HEDL

STUDENTSKI EPICENTAR

Oko 700 radnika Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, prema informacijama dostupnim Picaškandalu, nalazi se pod prijetnjom skorog otkaza. Ovo javno poduzeće, koje bi tokom ovog mjeseca moglo okončati s dugogodišnjom sanacijom, otvorenom zbog kriminalno lošeg poslovanja i nagomilanih dugova tokom devedesetih, ima danas oko 900 zaposlenih i još uvijek nije izašlo iz krize. No, aktualni sanacijski upravitelj Niko Vidović, koji forsira okončavanje sanacijskog postupka, navodno je mišljenja da SC treba "realpolitički" otvoriti prema tržištu, što podrazumijeva drastično rezanje broja uposlenih radnika, ali i druge slične mjere.

Nedavno smijenjeni voditelj kulture SC-a Mladen Martić rekao nam je da Vidović razvija plan o dodatnoj komercijalizaciji prostora ove ustanove - prodajom, zamjenom ili izdavanjem nekretnina u vlasništvu Studentskog centra. "Okončavanjem sanacije otvara se prostor za trgovinu fizičkom imovinom", riječi su Martića, "a instituciji bez nekretnina ionako neće trebati toliko zaposlenih..." Najatraktivniji prostor SC-a bez dvojbe je onaj u Savskoj 25, kojemu je prema Mladenu Martiću namijenjena sudbina buduće shopping i poslovne zone.

Vidović ukazuje na to i zahtjevom da se iz naručene monografije o SC-u, koja je duže vrijeme u postupku recenziranja, odstrani tekst arhitekta Vladimira Mattionija, o definiciji prostora Studentskog centra u Savskoj 25, kao nekomercijalnog te namijenjenog kulturnim i drugim studentskim sadržajima. S tim odrednicama, naime, malo je nezgodno prostor prenamjenjivati u kakav zgodan shopping-centar.

Oko 80 posto prostora u Savskoj 25 inače je knjigovodstveno upisano pod kulturnom djelatnošću, koja se pak zadnjih mjeseci ispostavlja kao ekskluzivno područje skandala vezanih uz djelovanje sanacijskog upravitelja Vidovića. Posljednji takav slučaj, nedavno zatvaranje popularnog kluba "Pauk", s Vidovićevom izjavom o tamošnjim "svjetskim zlima droge, alkohola i cigareta" te napadom na "kojekakvu alternativu", naveo je novo Programsko vijeće SC-a za kulturu (Nataša Rajković, Bobo Jelčić, Tanja Vrvilo, Damir Bartol Indoš i Mate Škugor) da se u razgovoru s Feralovim novinarom ogradi od Vidovića, s izraženim zahtjevom da im se upravitelj prestane petljati u kulturna pitanja. Na to se prikladno uklapa činjenica, kako tvrdi Mladen Martić, da je ministar znanosti Dragan Primorac prije pola godine postavio Niku Vidovića na sadašnju funkciju bez uspostave radnog odnosa sve do današnjeg dana, što je protivno zakonu i vladinoj Odluci o sanaciji. Tako su svi potezi upravitelja nezakoniti, dok za posljedice ni(t)ko ne mora snositi odgovornost.

I. LASIĆ

OSIGURANJE U MUTNOM

Državno odvjetništvo i policija počeli su istragu o malverzacijama u izgradnji nove zgrade Croatia osiguranja u Miramarskoj ulici u Zagrebu. Troškovi izgradnje od iskapanja temelja do unutarnjeg opremanja ureda, kako je Feralu potvrđeno iz tvrtke Integralni marketing i komunikacije, koja vodi odnose s javnošću Croatia osiguranja, iznosili su ukupno 270 milijuna kuna. Kad se taj iznos podijeli sa 7423 kvadratna metra uredskih prostora i 4493 kvadrata garažnog prostora, dobije se cifra od nevjerojatnih dvadeset i četiri tisuće kuna ili tri tisuće i dvjesto eura po kvadratnom metru prostora u Miramarskoj.

Ako je vjerovati prijavi, odgovorni iz bivše Uprave Croatia osiguranja preplatili su radove najmanje pedeset milijuna kuna, zbog čega se cijena kvadrata i popela na više od tri tisuće eura i to bez uključene cijene zemljišta. Također treba uzeti u obzir da je cijena izgradnje garaža dvostruko niža od cijene opremljenog uredskog prostora, što znači da je kvadrat ureda zapravo premašio četiri tisuće eura!

Novi predsjednik Uprave Croatia osiguranja Hrvoje Vojković nije želio komentirati cijeli slučaj. "S obzirom da se vodi policijska istraga, ne bih želio ništa govoriti o tom slučaju", kazao je Vojković, dok do bivšeg direktora Marijana Ćurkovića, koji se u međuvremenu vratio u Rijeku na mjesto tamošnjeg šefa Croatia osiguranja, usprkos višekratnim pokušajima, nismo uspjeli doći. Navodno je upravo ta istraga razlog prijetnjama koje su prije dva tjedna upućene Vojkoviću i njegovoj supruzi.

Izvođač radova u Miramarskoj bila je tvrtka Tempo koja je dio poslova prepustila firmama Ugo oprema i građenje i Zanat-servis. Na Feralovo pitanje kakve je radove izvodila Ugo oprema, iz te firme poručeno nam je da se obratimo Croatia osiguranju, dok tvrtka Zanat-servis u sudskom registru ne postoji, ali je zato poznata kao izvođač radova na obnovi hotela Ambasador u Opatiji, koju je izvodila zajedno s Ugo opremom. Kako se tvrdi u prijavi, poslovi na novoj zgradi Croatia osiguranja proslijeđeni su dalje drugim tvrtkama.

Vlasnik Ugo opreme i građenja je Veljko Župan, kojeg su mediji već prozivali zbog sumnjive kupovine nekoliko hotela u Opatiji. Kako je objavio Novi list, Župan je kupio hotele Continental i Brijuni kreditom Hrvatske banke za obnovu i razvoj u iznosu od devedeset milijuna kuna. Stvarna vrijednost tih hotela je, međutim, tek šezdeset milijuna kuna. Valja napomenuti da HBOR ulazi u takve poslove pod uvjetom da je vrijednost nekretnina najmanje dvostruko veća od kredita kojeg daju. Zbog sumnji u korupciju, opatijski državni odvjetnik Braslav Bartulović uputio je zahtjev za istragu protiv bivšeg direktora Liburnija hotela od kojih je Župan kupio Continental i Brijune, a Župan je nedavno kupio i hotelski kompleks Solaris u Šibeniku.

G. BORKOVIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

MARTIN ŠPEGELJ - Prva stvar koju evocira ime umirovljenog generala svakako je ona kriminalno propuštena šansa da rat na ovim prostorima, i sve što se potom događalo, krene nekim drugim tokom. Naime, Špegeljovu elaboraciju i plan o brzom zauzimanju kasarni JNA u Hrvatskoj 1991. godine, Franjo je Tuđman odbacio. Uskoro je gotovo trećina zemlje bila pod okupacijom, neprijatelj je sredio i učvrstio redove, a tisuće ročnika zamijenio dobrovoljcima i rezervistima koji su savjesno čuvali svoju stranu fronte dok je Tuđman sa suradnicima pljačkao državu, te u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem zauzimao Bosnu i Hercegovinu.

Prvo veliko iskušenje u toj epohi Martin Špegelj pretrpio je nakon objavljivanja znamenitog špijunskog filma KOS-a, u kojem su zabilježene njegove izjave o nabavci oružja za obranu Hrvatske. Kasnije, nakon što je - Tuđmanu usprkos - pokušao profesionalno obavljati dužnosti ministra obrane, zapovjednika Zbora narodne garde i glavnog inspektora HV-a, povukao se po drugi put u mirovinu, ostajući nezavisnim vojnim analitičarom, na pomoći čak i nekim zapovjednicima Armije BiH, poput generala Atifa Dudakovića. Zatim se uključio u Hrvatsku narodnu stranku, a prije nekoliko godina objavio je i memoarsku knjigu "Sjećanja vojnika".

"Danas ponekad obilazim skupove, zamjenjujem kolege iz Predsjedničkog ureda ako zatreba, inače sam volonterski angažiran kao povremeni i neformalni savjetnik predsjednika Stipe Mesića. Hrvatsku očekuje ozbiljan vojni preustroj i prilagođavanje NATO-standardima, jer smo veoma opterećeni siromaštvom i neznanjem, kao i dosadašnjim zanemarivanjem planskog pristupa problemu. Ali, ne dolazi u obzir da se opet intenzivnije politički angažiram, ipak ja imam skoro već 80 godina... Trenutno pišem vojnopolitičke analize razdoblja od 1992. do 1996. godine; mnogo je toga ostalo čak i namjerno zatamnjeno, a želim povjesničarima ostaviti koristan materijal", rekao je Martin Špegelj za Feral.

I. LASIĆ

TRI x TRI

PAVLE KALINIĆ, politolog, o ishodu američkih predsjedničkih izbora i znatnom povećanju broja birača - u odnosu na izbore 2000. godine - koji su iskoristili svoje pravo glasa:

- Izrazito veliki odaziv potenciran je velikom dilemom o izboru između Busha i Kerryja, no činjenica je da iza toga stoji lažna dilema, jer je faktički potpuno nevažno tko je u Americi na vlasti! Politička moć iz Bijele kuće preselila se u vrh transnacionalnih korporacija, koje dominiraju svijetom putem Pentagona, pa je u ovoj fazi razvoja kapitalizma gotovo svejedno vode li Ameriku republikanci ili demokrati.

OMERKA ŠARIĆ, SDP-ova predstavnica u zadarskom Gradskom vijeću, povodom proslave 60. obljetnice oslobođenja Zadra od fašističke vlasti koju je lokalna (HDZ-ovska) vlast u potpunosti bojkotirala:

- Ne može se ići i na proslave povodom obljetnice 10. travnja i na obljetnicu oslobođenja od fašizma, zar ne! Činjenica je da zadarska gradska vlast na skupu od 30. listopada nije imala svoga predstavnika, dok ga je na skupu od 10. travnja imala. I to me ne iznenađuje, jer se HDZ ne snalazi u prostoru i vremenu. Lokalnim podružnicama te stranke je teško preko noći, zbog viših interesa, promijeniti modele ponašanja, a vjerojatno se na taj način i osvećuju nekim svojim stranačkim kolegama koji su u politici dogurali dalje od njih.

ZORAN PUSIĆ, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, o nastavku ustašo-nostalgije u Hrvatskoj i još jednog pokušaja postavljanja spomen-ploče Juri Francetiću u Slunju:

- Često puta pomislim kako su humor i vicevi jedino mjesto gdje možete pobjeći pred silnom navalom gluposti kojoj smo sustavno izloženi. Predviđao sam da će država reagirati i ukloniti spomenik, ali iz ovoga se, međutim, jasno vidi da je cijela stvar prilično žilava, pa samo uklanjanje ovakvih spomenika, od prilike do prilike, neće biti dovoljno. Potreban nam je dug i sustavan rad na obrazovanju mladih generacija, pogotovo onih koji dolaze, ali i javnog mnijenja u Hrvatskoj uopće.