Guštaonica



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. studenoga, 2004.

01 / Guštaonica

GUŠTAONICA & ZAOBILAZNICA


11. studenoga, 2004.

PERZIJSKA BAŠTINA U MIMARI

Nakon četiri godine turneje po evropskim gradovima izložba “7000 godina perzijske umjetnosti” na oduševljenje brojnih zainteresiranih, stigla je i u Zagreb. Odmah na početku valja napomenuti kako je riječ o eksponatima koji od islamske revolucije 1979. pa sve do 2000. godine nisu napuštali Iran. U Hrvatsku su stigli prije svega zahvaljujući razumijevanju Iranaca koji su Muzej Mimara, gdje je izložba postavljena, oslobodili plaćanja više od čak 200 tisuća eura osiguranja. I zato im hvala!

Arheologinja Zahra Jafarmohammadi odabrala je 176 izložaka od bronce, srebra, zlata i gline, od kojih neki potječu iz 6500. godine prije Krista. Eksponati kronološkim redom pričaju o sedam tisuća godina perzijske kulture i umjetnosti: od prethistorijske keramičke statue žene iz kasnog neolita, što simbolizira plodnost, pa do Kurana iz desetog stoljeća...

Izložba je otvorena do kraja siječnja iduće godine, a svima koji imaju mogućnost, od srca predlažemo da je pogledaju. Uostalom, treba imati na umu da Amerikanci sve otvorenije bacaju oko na Iran, kao na iduću stanicu osvajačke turneje po Srednjem istoku. A ako se Bush odluči krenuti na tu državu, velik dio tamošnjih umjetnina čeka sudbina kakva je zatekla i iračke! (G. B.)

ORHAN PAMUK: “ZOVEM SE CRVENA”

Prepustite li se pripovjedačkom tkanju Orhana Pamuka (1952.), koje vas fabulom romana “Zovem se Crvena” (Vuković & Runjić, Zagreb, 2004.) vraća u Istanbul 16. stoljeća, nećete požaliti, jer ćete svakom novom pročitanom stranicom biti bliži obrisima pravog majstorskog djela. Jer “Zovem se crvena”, inače sedmi Pamukov roman, unatoč povijesnoj temi, predstavlja jedan od boljih romana današnjice koja je, istina, zasićena književnim marketingom, ali ipak i svevremenski gladna književne kvalitete. Ukratko, riječ je o povijesnom romanu koji ne apstrahira u potpunosti niti iskustva postmodernizma.

Čitatelju s ovih prostora, usporedbe sa Selimovićem i Andrićem nametnut će se – ako ni zbog čega, ono zbog orijentalnog okruženja i motiva kulturalnog sraza Istoka i Zapada – gotovo kao neizbježne, no za razliku od nekih drugih suvremenih epigona tradicije “lijepog pripovijedanja”, ovaj roman time ništa ne gubi na uvjerljivosti i svojoj literarnoj snazi. Za protočnost teksta pohvale svakako zaslužuje i prevoditeljski dvojac – Marta Andrić i dr. Ekrem Čaušević. Možemo se samo nadati da će romani slične kvalitete ubuduće na ovdašnje tržište dolaziti s manjim vremenskim zaostatkom, jer je ova knjiga objavljena još 1998. godine. (H. P.)

ZVUCI VELEBITA NA CD-u

"Zvuci Velebita" naziv je CD-a koji svojim čitaocima povodom prve godine izlaženja u Hrvatskoj, uz broj od studenog, poklanja časopis National Geographic. Riječ je o izvrsnom autorskom djelu Mateja Meštrovića koji je, inspiriran izvornim zvukovima Velebita, stvorio glazbu iznimne duhovne snage i atmosfere. Na CD-u se nalazi sedam "new age" skladbi s pripadajućim nazivima: “Buđenje”, “Šuma”, “Smiraj”, “Livada”, “Oluja”, “Noć” i “Sjećanje”... "Zvuci Velebita" pravi su poticaj za sve one koji još uvijek nisu bili na Velebitu da to učine, a oni koji su se već uspentrali na planinu, nostalgiju mogu prikratiti slušanjem autentičnih šumova i zvukova velebitske prirode. A kad nam je već pri ruci i National Geographic, predlažemo sljedeće teme: “Svijet terorizma”, “Silazak u podzemni svijet Maja” i “Je li Darwin pogriješio?”. Ne bojte se, nasuprot tvrdnjama koje se sve češće plasiraju u javnosti, u National Geographicu su zaključili da – nije. (G. B.)

MASLINOVO ULJE S KORČULE

Čarobnu tvar kojoj su još stari Grci pripisivali ljekovita i preventivna svojstva - usporavanje starenja stanica, ograničavanje gubitka kalcija i stvaranje niza zaštitnih mehanizama u našem organizmu - riječju, maslinovo ulje, možete kupovati na tri načina. Od poznatog proizvođača, na placu i u dućanima.

E, od svih hrvatskih ulja koje možete kupiti u dućanu, ono koje proizvodi Poljoprivredna zadruga Blato s Korčule, jedno je od najboljih - da sad ne pretjeramo s ocjenom kako je riječ o najboljem industrijski proizvedenom maslinovom ulju u Hrvata. Ukusno, mirišljavo, izvrsnih organoleptičkih svojstava, godinama na visokoj razini, okićeno brojnim nagradama - poput većine drugih proizvoda ove poljoprivredne zadruge - izvrsna je kupnja za razumnu cijenu. Sve preporuke! (B. R.)

“ZABRANJENA LJUBAV”

Za neke stvari naprosto nema riječi kojima biste ih opisali. Obično se u slučajevima velikog udivljenja ostaje bez takozvanog “teksta” i riječ postaje nedostatna kada god je nešto toliko jako da svaki pokušaj govora o tome postaje banalan i smiješan.

Najnovija hrvatska TV sapunica – “Zabranjena ljubav” na RTL-u uvjerava nas da je takav efekt moguć i u obrnutim situacijama – ostajete “bez teksta” jer vas nešto što ste upravo odgledali na TV-u ostavlja u apsolutnom bestežinskom tupilu, u ništavnosti za koju imate osjećaj da je nije moguće ničim poništiti, u apsurdu koji nadrasta sebe samoga. Što je ono što vam nakon “Zabranjene ljubavi” – serija koja se reklamira i sloganom “Princeza i bitanga–kemija jačine nuklearne eksplozije. I jednako pogubna” - ostaje titrati pred očima, kao bljesak automobilskih farova uoči saobraćajne nesreće? Ozbiljna, dostojanstvena, muževna lica glumaca koja, začudo, ne izgovaraju revolucionarnu poeziju, nego rečenice iz “naše” realnosti? Opskurni interijeri čija se “životnost” i sugestivnost može mjeriti s onima iz nižerazrednih porno-filmova? Istina, to je samo obična sapunica, no ipak, ima nešto u njoj što vas ostavlja tako tužnim, tako ranjivim, svjesnim trivijalnosti svakog pokušaja da se život učini višim i ljepšim od obične “Zabranjene ljubavi”. Jer, možda je život baš to? Možda je život “Zabranjena ljubav”? (T. G.)

HŽ-ova RAZNA OBEĆANJA

Oni su društvo s ograničenom odgovornošću. Također, i u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske. Imaju najsuvremenije... web-stranice.

Svi njihovi planovi započinju sa “ako”. Recimo, “ako se okončanjem remonta Ličke pruge, koji se očekuje 15. lipnja iduće godine, ostvare svi potrebni uvjeti”... mogao bi i vlak iz Zagreba do Splita biti brži nego što je to vaš automobil, bez obzira na njegovu starost. Dakako, govorimo o švicarsk..., oprostite na neuspjeloj zafrkanciji; o Hrvatskim željeznicama!

Nakon tko zna kojeg po redu odgađanja završetka rekonstrukcije pruge Split-Zagreb, direktor HŽ-a dr. Tomislav Josip Mlinarić nedavno je najavio – uz već citirano “ako” – da će vlakovi između dvaju najvećih hrvatskih gradova prometovati “svega četiri sata”. Dakle, brže nego što je to ljetos uspijevao i najmoderniji (nagibni) vlak HŽ-a, što je istu razdaljinu prevaljivao za oko šest sati. Ali, to nije sve: nakon okončanja pružnih radova, slijedi i renoviranje kolodvorskih zgrada! Samo koji dan nakon posljednjeg iz serije obećanja o bržem povezivanju Zagreba i Splita, stiglo je još jedno, još fantastičnije obećanje – doduše, dosad već nekoliko puta iznošeno – ono o metrou u Splitu. Jer, kad već Bandić glasače pridobiva pričama o zagrebačkom metrou, zašto ne bi njegovi splitski pandani potkopali temelje i vlastitog grada? Dakako, uz nesebičnu pomoć švic..., pardon, Hrvatskih željeznica. Čiji se putnici na relaciji Zagreb-Split, nota bene, još uvijek voze u najudobnijim - autobusima.

Uostalom, sve su to dokazi da u “Priručniku kvalitete”, koji je Uprava HŽ-a donijela još prošle godine – dostupan i na najsuvremenijim web-stranicama – ne stoji uzalud: “Zadovoljstvo kupca našom prijevoznom uslugom jest bit svih naših aktivnosti”. (H. P.)

REGRUTIRANJE PODUZETNIKA

Možda ćete se začuditi što je gornji naslov završio baš u ovoj rubrici, ali će vas prvotna skepsa brzo proći ukoliko se prisjetite ne tako davne 1999. Naime, tog proljeća je bivša HDZ-ova vlada, vidjevši da ju od nadolazećih izbora može spasiti još samo kakav spektakularni dokaz ekonomskih čudesa, isturila na male ekrane i jumbo plakate tadašnjeg ministra gospodarstva Nenada Porgesa da - oboružan šiltericom kakvu inače nose prodavači lutrije - odlučno upre u tv-gledateljstvo šaku čvrsto uspravljenog palca. Nije ni potrebno reći da je projekt završio jednako neslavno kao i HDZ 3. siječnja 2000. godine... E, zato je aktualna Vlada, valjda (ne)poučena prijašnjim iskustvom, nedavno najavila sličan projekt, ovaj put pod nazivom “Budite poduzetnik!”, za čiji ishod jamče zvučna imena poput aktualnog ministra gospodarstva Branka Vukelića i potpredsjednika Vlade Andrije Hebranga, te činjenice da je HDZ po stupanju na vlast ukinuo Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva, možda najuspješnije ministarstvo bivše Vlade; da nezaposlenost iz mjeseca u mjesec raste… A od toga "da je, da je" slikovitije govori u Splitu korovom prekrivena lokacija predviđena za poduzetničku zonu. I to otprilike do visine na kojoj su neki, ne tako davno, u Slavoniji mjerili visinu kukuruza.

Ali, što je tu čudno: u antipoduzetničkoj klimi kakvu već čitavo desetljeće ima Hrvatska, poduzetnik se može postati jedino na ovaj način, uz obilatu upotrebu mašte, bez čega bi vam ova akcija inače mogla postati, bože mi prosti, smiješna. Ili nalik akcijama tipa “Postani policajac!”, “Želiš li i ti postati vojni pilot?”, i tako dalje. (S. Đ.)


________________________________
Copyright © 1993 - 2020. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA