Informbiro



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. studenoga, 2004.

01 / Informbiro
INFORMBIRO
Predrag LUCIĆ
11. studenoga, 2004.

KOMA

Sudeći po vijestima iz pariške prigradske vojne bolnice Percy, Yasser Arafat neće dočekati tisućiti broj Ferala. Život palestinskoga lidera već danima visi o tankim žicama kojima je spojen na moćne ali ne i svemoćne aparate. Već danima se, isto tako, po starim svenarodnim strvinarskim običajima, proturaju ekskluzivne vijesti da je Arafat umro i da se još samo čeka pogodan trenutak kada će se to i službeno objaviti. A pogodan trenutak bi trebao nastupiti kada se oni koji će ga nadživjeti dogovore o mjestu ukopa, o političkim i imovinskim nasljednicima, i uopće o svemu onome zbog čega bi čovjek, kada bi to bilo moguće, za inat odbio umrijeti.

DAN

Srijeda, 10. studenoga 2004., bila je gromoglasno najavljivana kao dan obznanjivanja Arafatove smrti, ali evo ni nekoliko minuta prije ponoći nema nikakve vijesti koja bi tom političkom i medijskom lešinarenju dala ikakav kredibilitet. Točno je da Yasser Arafat umire, izjavio je palestinski ministar vanjskih poslova Nabil Shaath i usput opovrgnuo glasine da je imam Taisser Dayut al-Tamimi, koji je u srijedu posjetio svoga umirućeg prijatelja u bolnici Percy, došao dati odobrenje da se isključe aparati kraj Arafatova uzglavlja. "To ne dolazi u obzir. Mi muslimani ne prihvaćamo eutanaziju", kazao je Shaath. No, unatoč tome, "upućeni" su promatrači nastavili sa svojim forsiranjem srijede.

DOGOVOR

Politika je, vele "upućeni", moćnija i od života i od smrti, pa – po njima – nema nikakvog razloga da Arafat ostane na kakvom-takvom životu nakon što su izraelske i palestinske vlasti postigle dogovor o mjestu njegove sahrane. Neće to biti ni Plato džamija u Jeruzalemu, ali ni Kairo. Arafat će počivati tamo gdje je proveo posljednje godine života, u svome polurazrušenom glavnom sjedištu zvanom Mukata u Ramallahu, koje je stradalo pod izraelskim granatama i buldožerima i koje je za Palestince tokom Druge intifade postalo jednim od glavnih simbola otpora.

NASLJEDNIK

Dodatni razlog da Arafat "umre" u srijedu, "upućeni promatrači" su nalazili i u tome što su se palestinski čelnici dogovorili da dužnost predsjednika Palestinske samouprave šezdeset dana nakon Yasserove smrti obnaša Rawhi Fattuh, aktualni šef palestinskoga parlamenta. U međuvremenu će biti održani izbori za novoga predsjednika Palestinske samouprave. Taj dogovor je postignut na istom sastanku na kojem su se Palestinci suglasili da se ceremonija službenoga ispraćaja Yassera Arafata održi u Kairu, odakle bi se njegovo tijelo prevezlo do Ramallaha.

NASLJEDNICA

Suha Tawil udana Arafat okomila se putem Al-Jazeere na članove palestinskog izaslanstva koje se zaputilo u Pariz da na licu mjesta dobije informacije o stanju umirućega predsjednika Palestinske samouprave. Arafatova supruga je optužila premijera Ahmeda Quraija, Nabila Shaatha i Mahmouda Abbasa da njezina muža, koji se inače osjeća posve dobro i tek što nije krenuo natrag kući, žele živoga pokopati e kako bi prigrabili i vlast i pogoleme iznose s njegovih računa u švicarskim i francuskim bankama. Palestinski su čelnici odgovorili da Yasser Arafat nije privatno vlasništvo Suhe Arafat koja živi na zakupljenom katu luksuznog pariškog hotela i koju "palestinski narod i ne poznaje, jer svoga muža nije vidjela pune tri godine, otkako traje Druga intifada".

NASLJEDSTVO

A što se Arafatova imetka tiče, procijenjeno je da samo pet svjetskih državnika posjeduje više novaca, hotela, dionica i ostaloga zemaljskog blaga od palestinskoga vođe. Suha Arafat ne pokazuje namjeru da se liši tog nasljedstva, a palestinski čelnici ne odustaju od nauma da tezoro proslijede onome kome je i bilo namijenjeno. Napaćenom palestinskom narodu, dakle. Odnosno - onome tko naslijedi Arafata na dužnosti doživotnoga korisnika narodnoga blaga.

BIJES

"Najveća bitka iračkoga mira", kako ratni propagandisti tepaju američkoj invaziji na Falluju, iliti operacija "Fantomski bijes", kako glasi službeni naziv ovoga kolinja, navodno se privodi kraju. Amerikanci tvrde da će u roku od 48 sati preuzeti potpuni nadzor nad gradom koji se pretvorio u žarište sunitske pobune, te da će im trebati možda još desetak dana da "počiste skupine pobunjenika koje će ostati u Falluji". Na tri tisuće pobunjenih sunita krenula je sila od oko 15 tisuća američkih vojnika i njima lojalnih iračkih soldata, a u opsjednutom i neprestano granatiranom gradu ostalo je oko 50 tisuća civila. Od kojih su mnogi već iskusili svu ubitačnost fantomskoga bjesnila.

MAKEDONIJA

Titulu prošlotjednoga prvaka svijeta u bješnjenju na Amerikance premoćno su osvojili Grci. Nakon američke odluke da Makedoniji napokon prizna pravo na njezino ime, na noge se podigla i službena i neslužbena Grčka, psujući "izdajicu Georgea W. Busha", odnosno Đorđija Bušoskog. Strasti su se toliko užgale da je State Department upozorio američke građane u Grčkoj da čuvaju glave i budu pripravni na sve i svašta. Američko priznanje Republike Makedonije kao takve tempirano je neposredno pred referendum o spornoj reorganizaciji teritorijalne uprave kojom su makedonski Albanci stekli veća prava no što su im mnogi makedonski političari bili spremni priznati. Referendum na koncu nije uspio, više zahvaljujući darežljivom Washingtonu negoli prijetnjama Bruxellesa da će se u slučaju plebiscitarnog osporavanja Ohridskog sporazuma Makedonija suočiti s međunarodnom izolacijom.

BJELOKOST

U Abidjanu, glavnom gradu Obale Bjelokosti, izbili su žestoki antifrancuski prosvjedi. Francuski vojnici raspoređeni u rezidencijalnoj četvrti Cocody, gdje živi i obalnobjelokosni predsjednik Laurent Gbagbo, sukobili su se s tisućama demonstranata. Ubijeno je preko šezdeset, a ranjeno više od tisuću stanovnika Abidjana. Lokalne vlasti optužuju Francusku i predsjednika Jacquesa Chiraca za državni zločin, a iz Pariza je stigao odgovor da "vlasti Obale Bjelokosti moraju preuzeti odgovornost za uspostavu reda u zemlji koju potresa nasilje usmjereno protiv francuskih državljana". Ulični nemiri su počeli nakon što su Francuzi uništili većinu zračnih snaga Obale Bjelokosti u znak odmazde za avionski napad na francusku vojnu bazu u kojemu je ubijeno devet francuskih vojnika.

DARFUR

Ujedinjeni narodi sumnjaju da sudanska vlada stoji iza prisilnog razmještanja više od 30 tisuća izbjeglica iz izbjegličkih logora u Darfuru. Izaslanik UN-a u Sudanu Jan Pronk tvrdi kako postoje jasni dokazi o silovanjima i ostalim zločinima u logoru u blizini Nyale, te naposljetku i o prisilnom premještanju izbjeglica. Vlada u Khartoumu se pravda da izbjeglice želi preseliti jer strahuje da bi se u njihove logore u blizini gradova mogli infiltrirati pobunjeni pripadnici Sudanske oslobodilačke vojske. Pa onda brižna vlada pošalje miliciju Janjaweed da malo siluje, malo premlati, pa još malo raseli...

DEN HAAG

Frka na ulicama Den Haaga! Ali ne zbog toga što se osumnjičenik za ratne zločine počinjene u Lašvanskoj dolini Milivoj Bralo zvani Cicko predao predstavnicima međunarodne zajednice u BiH koji će ga čim prije transportirati u nizozemsku prijestolnicu... Četrnaestosatna frka tokom koje su specijalci zatvorili i zračni prostor iznad Den Haaga počela je nakon što su teroristi zabarikadirani u jednom stanu u blizini željezničke stanice Holland Spoor bacili ručnu granatu i ranili trojicu policajaca. Naposljetku su uhapšena dvojica osumnjičenika, a policija za sada odbija reći je li ovaj događaj u ikakvoj vezi s prošlotjednim ubojstvom redatelja Thea van Gogha i nasiljem koje je uslijedilo nakon toga. Nizozemskog je sineasta na ulici ubio jedan radikalni islamist, a potom je po Nizozemskoj potpaljeno nekoliko džamija, eksplodirala je bomba u islamskoj školi u Eindhovenu, gomilala se prijetnja na prijetnju... Zabrinuti Ante Gotovina, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, slušajući uznemirujuće vijesti iz Nizozemske, zasigurno vrte glavama nad odlukom Milivoja Brale rečenoga Cicka da miran i siguran život haaškoga bjegunca zamijeni dragovoljnim odlaskom u grad gdje se po krovovima gnijezde specijalci i gdje pošten čovjek ne zna kakav ga sve belaj može snaći.

POLANSKY

Američki pjesnik i humanitarac Paul Polansky, čija je knjiga pjesama o kosovskim Romima pod naslovom "A gdje je moj život?" objavljena početkom godine u Biblioteci Feral Tribune, dobitnik je Nagrade grada Weimara za promicanje ljudskih prava. Prijedlog da se ova ugledna nagrada dodijeli Polanskom iznio je nitko drugi do Günter Grass. Velikog njemačkog pisca i ostale članove žirija fascinirala je borba Paula Polanskog za zaštitu golih života kosovskih Roma, kao i njegova ustrajnost u otkrivanju dokaza o dugo zataškavanom genocidu što je nad češkim Romima počinjen tokom Drugoga svjetskog rata. Čestitamo Paulu Polanskom, a njegove buduće čitatelje obavještavamo da knjigu "A gdje je moj život?", kao i ostala naša izdanja, mogu nabaviti i na Interliberu, točnije na Feralovom štandu broj 13b u paviljonu 6 Zagrebačkog velesajma.

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA