PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Drago Hedl, Igor Lasić, Hrvoje Prnjak i Boris Rašeta

ZAGREB HRANI SLAVONIJU

Samo dan nakon što je govorio na Regionalnom seminaru o financiranju razvoja lokalne i regionalne samouprave, u organizaciji Europske banke za obnovu i razvoj, gdje je ustvrdio kako je cilj njegove Vlade “poticanje ravnomjernog razvoja svih hrvatskih krajeva”, premijer Ivo Sanader imao se prilike zorno uvjeriti kako decentralizacija Hrvatske funkcionira na djelu.

Na svečanosti ponovnog povezivanja prijenosnih mreža i trgovanja električnom energijom između kontinentalne i jugoistočne Europe, održane uz Sanaderovu nazočnost, prošlog utorka u Ernestinovu kraj Osijeka, Hrvatska elektroprivreda, domaćin svečanosti, organizirala je raskošan domjenak.

Zanimljivo je međutim da je u Ernestinovo hrana stigla u dva kombija tvrtke Catering Favory iz 300 kilometara udaljenog Zagreba, što znači da je zbog dostave hrane u Slavoniju prevaljeno 1200 kilometara! Neobično je da u cijeloj Slavoniji nije bilo moguće pronaći nikog tko bi za uzvanike priredio hranu po istančanom ukusu HEP-ovih čelnika, pa se njihov postupak može objasniti samo na dva načina: a) strahom od trihineloze koja je baš tih dana otkrivena u kobasicama jednog slavonskog proizvođača; b) nekim novim mogućim sukobom interesa za kojeg ćemo tek saznati.

Bilo kako bilo ceh su platili potrošači struje koje je HEP već obradovao najavljenim poskupljenjem od 10 posto.

ŠKVEROVI SVE OPASNIJI PO RADNIKE

Pogibija četvorice radnika Brodotrogira ponovno je aktualizirala često zapostavljen problem sigurnosti radnika u teškoj industriji. Budući da preostala brodogradilišta godinama jedva preživljavaju, pitanje sigurnosti je nekako palo u drugi plan, pa je – kažu upućeni – pravo čudo da ovakvi incidenti nisu i češće na naslovnicama novina. Kako saznajemo iz splitskog škvera, jednog od pet velikih brodogradilišta u državnom vlasništvu, ondje se već neko vrijeme ne koriste niti osnovna zaštitnih sredstava! Problem je i nekvalitetna i dotrajala ventilacija u pojedinim halama, a kao mogući uzročnik teških nesreća nameće se i česta zakrčenost radnih površina, nedovoljno osigurani otvori, prolazi i radne platforme. Ostaci skela s novogradnji ili adaptiranih brodova, baš kao i alat i radna oprema, razasuti su po cijelom prostoru Brodosplita.

Prema ažuriranim podacima Službe za zaštitu na radu, u prvih šest mjeseci zabilježeno je 215 ozljeda, zbog čega je izgubljeno 5328 radnih dana, dakle, gotovo podjednako kao i lani, kada je u istom periodu izgubljeno 5333 radnih dana, a registrirana 261 ozljeda. Sudeći po efektu izgubljenih dana, to zapravo znači da su ovogodišnje ozljede radnika teže prirode od lanjskih. A to je, valjda, dovoljno upozorenje...

USTAŠKE ORGIJE U CRKVI

Prava ustaška svečanost priređena je u Crkvi sv. Margarite Mučenice u Bristu kod Zaostroga, u subotu, 6. studenoga, u sklopu završnog dijela simpozija o fra Andriji Kačiću Miošiću. Kakve veze s ustašama ima fratar te književnik koji je rođen prije ravno 300 godina, ne bismo znali kazati, no čini se da je netko od organizatora bio bolje upućen u materiju kad je službeno pripustio znamenitog guslara Milu Krajinu da pred svečarskim auditorijem u narečenoj franjevačkoj crkvi odgusla dio svog uobičajenog agitpropovskog repertoara.

Teme popraćene na jednoj struni kretale su se od zagovaranog množenja Hrvata, preko zazivanja viteza Mirka Norca Keve, do prizora klanja Hrvata od četničke ruke i pljačkanja od partizanske, e da bi Krajina svoje prigodno kevtanje završio deklariranjem sebe sama kao vojnika Nezavisne Države Hrvatske.

Na Krajinin nastup nisu reagirali ini okupljeni dostojanstvenici, recimo, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Milan Moguš ili član iste ustanove Adolf Dragičević, predsjednik Odbora za obilježavanje 300-te obljetnice rođenja Andrije Kačića Miošića... HAZU je, inače, bio pokroviteljem ovog simpozija, uz Hrvatski sabor pride, a koja časna institucija također, uvjereni smo, nema ništa s (ne)milim gus(l)arskim pothvatom u ime Boga i Poglavnika, baš kao što s tim već uobičajeno ništa nema ni Crkva u Hrvata, te stoga niti ne očekujemo da se itko među njima od svega toga ogradi, ili pak da preuzme odgovornost.

ZAKON O OTOCIMA I DALJE SE NE PROVODI

Zakon o otocima, u svom dijelu koji govori o prometnom povezivanju otoka s kopnom predviđa i izgradnju heliodroma na svakom nastanjenom otoku. Zadnji je put taj Zakon dopunjen 2002. godine, no danas od heliodroma na svakom nastanjenom otoku nema niti “h”. Tako je na Zlarinu pored Šibenika gradnja “još uvijek u toku”, pune četiri godine nakon prvih radova. Isto vrijedi i za otok Žirje. Čitav pelješki poluotok na kojega se također odnosi Zakon, još se uvijek koristi heliodromom na susjednoj Korčuli (kada god to vremenske prilike dozvoljavaju), što je posljedica višegodišnjeg natezanja lokalnih vlasti s MORH-om, koji je uređenje vojnog heliodroma u krugu odmarališta u Perni uvjetovao pristankom Pelješana na postavljanje radara na vrh Sv. Ilije. Halabuka oko radara se utišala, ali su utihnula i obećanja o uređenju heliodroma... Slična je situacija i u zadarskom akvatoriju, gdje su nekakvi radovi započeti samo na Dugom otoku, dok Iž, Rava i ostali srednjodalmatinski otoci o heliodromu mogu samo sanjati...

“Suština svega je u tome da svaka vlast škrtari na otocima, a sve ovo govori i o tome da se još nismo decentralizirali”, komentira za Picaškandal Zlatko Sorić, predsjednik udruge Otočni sabor. “Htjeli bismo u Evropu, gdje je proračunski omjer metropola i ostatka zemlje u pravilu 60 prema 40 posto, a kod nas je još tragičnih 90 prema 10 posto u korist središta zemlje. Jasno da u takvim uvjetima otoci teško mogu napredovati”, tvrdi Sorić.

RADELJIĆEVA KVADRATURA

Bivši glasnogovornik MORH-a Mate Radeljić nedavno se dao otkaz u Ministarstvu obrane, da bi novi posao pronašao u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Radeljićevim glasnogovorničkim i public-relations uslugama ovih će se dana početi koristiti Jadranka Kosor, kojoj bi Radeljić trebao pomagati u predsjedničkoj kampanji.

Ova vijest mogla bi se mirne duše, s obzirom na glavne aktere, proglasiti atraktivnom u sezoni kiselih krastavaca koja je okončana. No, njen dodatak ipak je vrlo interesantan: Radeljić je, naime, prije odlaska iz MORH-a razdužio službeni telefon i - stan!?

Pitanje zašto je i kako Radeljić od MORH-a uopće mogao dobiti stan na korištenje zasad će ostati bez odgovora, a novo pitanje vezano za njegov novi angažman nije manje zanimljivo: što je Radeljić dobio od HDZ-a, ako mu je MORH-ov izvanserijski paket usluga bio nedostatan?

POTRAGA ZA IZDAVAČEM

Bivši SDP-ovac, a sadašnji čelnik Hrvatskih socijaldemokrata i Foruma hrvatske sloge Zdravko Tomac napokon je riješio problem tko će mu izdati knjigu o Franji Tuđmanu. Barem tako kaže. Tomac, naime, u kratkom razgovoru Feralovu novinaru nije htio otkriti tko se upustio u taj poslovni poduhvat. "Riječ je o jednom malom izdavaču", tek je dometnuo.

Tomac je, naime, proteklih mjeseci muku mučio s pronalaženjem izdavača. Knjiga se, kako je autor najavljivao, trebala zvati "Zločinac ili spasitelj", da bi prije desetak dana, kako doznajemo, na nagovor prijatelja odustao od predviđenog naslova. "Malo je prejak", kaže nam Tomac, "Knjiga će se zvati 'Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava'. To je primjereniji naziv." Valja mu vjerovati.

A što se tiče "malog izdavača", tek napomena kako taj neće biti "Birotisak", koji je izdavao dosadašnja Tomčeva djela poetičnih naziva poput "Prijepori o nacionalnom: U znaku mosta", "Tko je ubio Bosnu?", "Paukova mreža balkanskog krvnika", "Kako se stvara hrvatska država?" i slično. Novu knjigu "Predsjednik", "Birotisak" će samo tiskati. Valjda su se prepali novih gubitaka, jer se prethodna Tomčeva djela nisu baš najbolje prodavala.

MINE I OBMANE

Dok se čekaju podaci koliko je novca prikupljeno na dobrotvornoj priredbi “Noć tisuću večera” održane prošle subote u Kristalnoj dvorani Hotela Opera u Zagrebu – gdje su se tradicionalno namicala sredstva za uklanjanje nagaznih mina u Hrvatskoj, Feral je došao do zanimljivog dokumenta koji govori o načinima na koje se u Hrvatskoj troši novac za deminiranje.

Dokument potječe iz 1996. i odnosi se na Vojnu poštu 1076 u nekadašnjem Zapovjedništvu Operative zone Đakovo, na čijem je čelu bio general pukovnik Đuro Dečak. Poslove demontiranja u to je vrijeme vodio general Slavko Barić, danas zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga.

Dokument koji nosi naziv “popisna lista – naknada posebnih dnevnica za mj. 10/96 – tim za deminiranje” sadrži imena 60 osoba kojima su, neposredno pred Božić 1996. isplaćene “posebne dnevnice” za poslove deminiranja. Isplatnu listu potpisao je Đuro Dečak, zapovjednik vojne pošte VP 1076, a supotpisnik je Slavko Braić, čelnik tima za deminiranje. Ukupno je tom prilikom, za tzv. “posebne dnevnice”, isplaćeno 120.663 kune.

Zanimljivo je da su i Dečak i Barić ostvarili po 20 takvih dnevnica (odnosno svaki po 2460 kuna), što bi trebalo značiti da su na poslovima deminiranja u tih 20 dana, svakodnevno provodili više od 12 sati. Toliko je naime potrebno da bi se steklo pravo na punu dnevnicu. Na popisu isplaćenih “posebnih dnevnica” uz imena Barića i Dečaka, potpisnika liste, nalazi se i desetak imena za koja Feralovi izvori tvrde da nisu sudjelovali u deminiranju. Lista koju posjeduje Feral nije jedina, one su se naime pravile svakog mjeseca, na način ni po čemu različit od one za listopad 1996.

Eto dokaza da deminiranje ne mora uvijek i za svakoga biti opasno, već da nerijetko može biti i unosno.

D. HEDL

STANARSKA I SOCIJALNA STRAVA

Trebalo je čekati dva tjedna da se Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi udostoji odgovoriti na upit što poduzima za socijalnu zaštitu takozvanih "zaštićenih najmoprimaca", a zapravo stanara u nekada nacionaliziranim stanovima koje vlasnici danas izbacuju na ulicu. Ovu kategoriju ljudi najviše je ugrozila odluka Ustavnoga suda iz 1999. godine kojom je ukinuta obaveza vlasnicima stanova da deložiranim stanarima osiguraju zamjenski smještaj i od tada slijede vlasničke tužbe za iseljenje.

Feral je, dakle, o tim ljudima iscrpno pisao u protekla dva broja, a na spomenuti upit odaslan Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi stigao je odgovor koji je potpisao Andrija Hebrang, ministar, osobno. U dopisu stoji da "ovo ministarstvo nema zakonske osnove niti posjeduje stambene prostore da za navedene kategorije osigura privremeno stanovanje. Rješavanje stambene problematike u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave". Nadalje, Hebrang upućuje deložirane, posebno umirovljenike i bolesne osobe, da iskoriste svoje pravo koje im pripada prema Zakonu o socijalnoj skrbi i smjeste se u domove socijalne skrbi, odnosno udomiteljske obitelji.

Očito svjesni da im država nema namjeru pomoći budu li i dalje čekali kao žrtve, članovi Udruge stanara grada Splita ovoga će vikenda na Pjaci i Rivi organizirati potpisivanje peticije za donošenje moratorija na provedbu sudskih presuda kojima se nalaže iseljavanje stanara u privatnim stanovima. Inače, u planu je da se sljedećeg tjedna potpisuju peticije u Zagrebu, Dubrovniku i Šibeniku s nadom da će brojnost potpisa pokrenuti državu prema barem nekakvoj humanosti.

V. MATIJANIĆ

TAJNE KOSORIČINA MINISTARSTVA

Nema tome niti godinu dana kako je donesen Zakon o dostupnosti informacija kojim se javnosti zajamčilo pravo da iz državnih službi dobije sve informacije koje nisu klasificirane kao tajne. Kad je Sabor izglasao taj zakon, nije bilo novinara koji se nije cinično nasmijao, znajući da će većina zakonskih odredbi - usvojenih isključivo zbog zahtjeva Evropske unije – ostati mrtvo slovo na papiru. Ipak, rijetko je tko očekivao da će se odnos s državnim tijelima svesti na komunikaciju kakvu nam je u srijedu ponudilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti na čelu s HDZ-ovom predsjedničkom kandidatkinjom Jadrankom Kosor.

Zanimalo nas je s kakvim je rezultatima okončan natječaj za nabavu automobila za stopostotne invalide Domovinskog rata, koja je tvrtka dobila posao, koji automobili su kupljeni i koliko su koštali. Glasnogovornik Ministarstva Berislav Živković poslao nam je ovakav odgovor: "Automobili za 100% hrvatske ratne vojne invalide (…) dodijeljeni su od strane Ministarstva, sukladno Zakonu o pravima branitelja, članku 46., stavku II. prema kojemu HRVI s oštećenjem organizma 100%, I. skupine, imaju pravo na osobni automobil koji mu u vlasništvo daje Ministarstvo svakih 7 godina. Automobili su pribavljeni na temelju uspješno provedenog javnog natječaja, s javnim otvaranjem ponuda. Pritom su odabrani oni automobili koji su udovoljavali uvjetima najpovoljnijih i najjeftinijih ponuda. S poštovanjem, glasnogovornik MOBMS-a Berislav Živković"?!

Dakle, da pokušamo rezimirati. Natječaj je završen, a automobili su pribavljeni. S razlogom se pitate gdje su onda podaci o kakvim je automobilima riječ i koliko su koštali. Kosoričino Ministarstvo očito smatra da to javnost ne mora znati. Možda se odgovor krije u tekstu o uvjetima natječaja koji je u kolovozu objavio Novi list. Od ponuđača se, naime, tražilo da auto ima 115 konjskih snaga, ABS, automatski mjenjač, klima uređaj, servo upravljač, daljinsko zaključavanje, električne podizače stakala, dva zračna jastuka, radiokasetofon i što je najzanimljivije, metalik lak boju. Toliko službeno.

Sad prelazimo na neslužbeni dio, jer je to jedini način da vam koliko-toliko uspijemo ispričati priču do kraja: natječaj je okončan sredinom kolovoza, kupljeno je 120 automobila Citroen C5, metalik boje, po cijeni od sto tisuća kuna. Navodno. Ako griješimo, kandidatkinja Kosor će nas ispraviti i mi ćemo priznati grešku, a dotad tek usputna digresija da su negdje u isto vrijeme kad je natječaj okončan neki ministri (ne aludiramo na Jadranku Kosor) viđeni u citroenu C5. Metalik boje.

G. BORKOVIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

ANTE LEDIĆ - Ante Ledić neće se kandidirati na predstojećim predsjedničkim izborima. "Ovaj put će izbori proći bez mene. Zašto? Tako. Ima puno razloga o kojima ne bih govorio preko telefona", kratko je Feralovu novinaru kazao nekadašnji predsjednički kandidat. Kako su nas novinski rokovi sve više stizali, nismo uspjeli doznati koji su to dublji razlozi naveli Ledića da se ne kandidira. Sigurno se među njima nalazi i rezultat koji je ostvario na prošlim predsjedničkim izborima, s obzirom da je Ledić 2000. godine dobio tek 0,85 posto glasova, zauzevši šestu poziciju, ispred Merčepa. Prkačina i Šeparovića, a iza Letice, Đapića i ostalih. "To su bile sasvim drukčije okolnosti. Ušao sam u kandidaturu petnaest dana prije izbora", objašnjava pet godina poslije.

Premda je još uvijek politički aktivan kao predsjednik nejake stranke Hrvatski demokršćani, Ledića u javnosti ima vrlo malo. Posebno od kada je smijenjen s mjesta direktora zagrebačkog Zrinjevca. U listopadu je otišao u mirovinu, što ga, kako kaže, veseli, jer će se više moći posvetiti vinogradarstvu, humanitarnom radu i sportu. Ledić je, naime, predsjednik dvaju klubova s imenom Zrinjevac: košarkaškog i boćarskog. "Igramo prvu hrvatsku ligu u košarci, ali kako loše stojimo s financiranjem, za naš klub igraju studenti tako da nam plasman nije imperativ". Sport je stara Ledićeva ljubav. Ante Kostelić-Gips čak ga je zbog izuzetnog rezultata na 100 metara predložio i za predsjednika države:

"Ante Ledić bi bio najbolji predsjednik države, zato što je visok. Drugo, i zgodan je muškarac. Treće, trčao je sto metara 10.3 sekundi, čovječe Božji, to je strašan rezultat. Kad to nekome velite, to ljudima kod nas ništa ne znači, jer mi radije imamo predsjednika dikobraza. Mi volimo dikobraze". Prema Ledićevim prognozama, Mesić će, po svemu sudeći, ponovno postati predsjednik države. Premda sa znatno gorim rezultatom na 100 metara.

G. BORKOVIĆ

TRI x TRI

Događaje tjedna za Feral komentiraju:

ZORISLAV ANTUN PETROVIĆ, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska, povodom “afere Žužul”, o korumpiranosti u hrvatskoj politici:

- Manjak transparentnosti uvijek olakšava mogućnost da dođe do korupcije, te otvara prostor za raznorazne manje ili više opravdane špekulacije. Nesumnjivo je da se u hrvatskom političkom vrhu mnoštvo krucijalnih odluka donosilo daleko od očiju javnosti, a mnoge od njih su teško shvatljive ako ne pretpostavimo nekakve skrivene vanjske utjecaje. Zasad je teško ocijeniti je li tu bilo riječi o korupciji ili o političkim pritiscima iz inozemstva, no stav hrvatske javnosti i stranih ulagača prema hrvatskoj Vladi nesumnjivo bi bio daleko pozitivniji kada bi se sve odluke, posebno gospodarske, donosile na temelju jasnih i jednostavnih kriterija.

RADIMIR ČAČIĆ, predsjednik Središnjeg odbora HNS-a, komentira porast broja nasrtaja na rasne i spolne manjine te šutljivost društva prema nesankcioniranju takvih napada:

- Rekao bih da je hrvatsko društvo općenito tolerantno prema nasilju, bez obzira na to je li ono usmjereno prema pripadnicima različitih manjinskih skupina ili nekomu drugom. Zašto se to događa? Zato što mi, bez obzira na to kako dobro mišljenje imali o sebi kao “najstarijem evropskom narodu”, jednostavno nismo razvijeno građansko društvo - ni po tradiciji, ni po institucijama, ni po stupnju obrazovanja, kao ni po profesionalnoj etici. Visok prag tolerancije na nasilje primjeren je općoj razini društva.

VALTER DRANDIĆ, saborski zastupnik IDS-a, o medijskim najavama da će IDS ostati suzdržan prilikom saborskog glasanja o povjerenju ministru vanjskih poslova Miomiru Žužulu:

- Mediji su objavili da će IDS biti suzdržan, iako nitko iz IDS-a to nije rekao. Odluku o stavu u “slučaju Žužul” donijet ćemo na temelju nalaza Državnog odvjetništva, a ne kontradiktornih tekstova u novinama. IDS se zalaže za pravnu državu i smatramo da je prije donošenja bilo kakve odluke potrebno utvrditi što se zbilja dogodilo. Ne branimo Žužula, nego branimo pravo svakog čovjeka da je nevin dok god mu se ne dokaže krivnja. Također, nedavni susret župana Jakovčića i premijera Sanadera nije značio nikakvu političku podršku u tom slučaju, nego uobičajenu političku suradnju lokalne i državne vlasti. Zar bismo trebali odustati od projekata poput gradnje bolnice ili škola zato što je na vlasti HDZ?